Poljska nacionalna i konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) izgubila je nedavno parlamentarne izbore i sišla s vlasti, ali to nije umanjilo njezinu privlačnost za pojedine političare u Hrvatskoj.

Štoviše, u subotu je, u pomalo konspirativnim okolnostima, osnovana hrvatska stranka Pravo i pravda (PiP), a njezini su utemeljitelji Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović.

Teško je od njih doznati pojedinosti o novoj stranci na političkoj sceni.

Kolakušić, otkad je 2019. izabran u Europski parlament, ne komunicira s hrvatskim medijima, čak s prezirom o njima govori u svojim objavama na društvenim mrežama.

Njegov kolega u Europskom parlamentu Sinčić nam nije jučer odgovarao niti na pozive niti na poruke.

Lovrinović nam je, pak, rekao da ga nikad ranije nisu ništa pitali, pa da »ne moramo ni o ovom« i potom prekinuo razgovor. Ali, PiP je definitivno osnovan, potvrđuje to i jedan detalj u Startmetar 2024 projekciji, anketi koju su napravili ljudi bliski Kolakušiću.

U njoj se Kolakušić pojavljuje pod egidom Pravo i pravda i prognozira se da bi ta stranka mogla s 5,9 posto glasova osvojiti zastupnički mandat u Europskom parlamentu.

Intrigantno okupljanje

Riječ je o prilično intrigantnom okupljanju, u kojem je, kako se može zaključiti, lider upravo Kolakušić. Taj bivši sudac gromoglasno je ušao u političku arenu, predstavljajući se kao čovjek koji je u stanju razmjerno brzo riješiti krupne hrvatske probleme, poput korupcije, uz uvjet da dobije maksimalne ovlasti.

Smatrao je kako bi on morao istovremeno obnašati dužnosti predsjednika Vlade, ministra pravosuđa i ministra unutarnjih poslova da bi mogao jamčiti uspjeh u upravljanju Hrvatskom. S ulaskom u Europski parlament sa svojom listom splasnulo mu je, međutim, zanimanje za domovinu i kao neovisni europski zastupnik gotovo isključivo se bavio globalnim temama, postao je, primjerice, gorljivi antivakser.

U posljednje je vrijeme Kolakušić pregovarao o suradnji s Domovinskim pokretom, kao i s još nekim manjim desnijim strankama. Domovinski pokret je zainteresiran za Kolakušića, zamjenik predsjednika te stranke Mario Radić u više je navrata kazao da imaju dosta podudarnih stavova s njim.

Sa strankom i još nekolicinom poznatih političkih imena, Kolakušićeva je pregovaračka pozicija sigurno jača.

Sinčić je također 2019. izabran u Europski parlament, ali nije mu namjera bila aktivirati mandat nego to omogućiti nekom drugom iz njegovog Živog zida.

No, u stranci je došlo do velikog sukoba jer je više kandidata htjelo konzumirati taj mandat. Naposljetku je Sinčić odlučio sam otići u Bruxelles, a Živi zid se urušio.

Sredinom 2022. Sinčić je rebrendirao svoju antiestablišment opciju i nazvao je Ključ Hrvatske, ali bez posebnog političkog učinka. Upitno je koliko je ljudi uopće čulo za tu stranku.

Obnova karijera

Lovrinović se u političke vode otisnuo 2015., kada je na listi Mosta ušao u Sabor. S vremenom se rastao s Mostom i pokrenuo vlastitu stranku – Promijenimo Hrvatsku.

U koaliciji sa Živim zidom je na prijevremenim izborima 2016. Lovrinović zadržao parlamentarni status, ali su 2020. zajednički propali. Ne čudi stoga što se Lovrinović sada udružuje s Kolakušićem u pokušaju revitaliziranja svoje političke karijere.

Ranije se Kolakušić, Sinčić i Lovrinović nisu svjetonazorski određivali, politički su djelovali izvan ideoloških kategorija. Nije ih se moglo strogo definirati ni kao desnicu ni kao ljevicu. Ali, iz naziva njihove nove stranke Pravo i pravda, koji je doslovan prijevod imena izrazito desnog poljskog PiS-a koji vodi Jaroslaw Kaczynski, jasno se naslućuje kojim će političkim smjerom ta trojka nastaviti.