Treba li nam uopće zakon o jeziku ili ne, pitanje je koje se ovog tjedna aktualiziralo objavom nacrta Zakona o hrvatskom jeziku, usmjerenog, kako tvrde, na zaštitu i razvoj hrvatskog standardnog jezika. Oko toga konsenzus ne treba očekivati, jer je riječ o jednoj od kontroverznijih tema u našem političkom prostoru, no izvjesno je da donošenje toga zakona neće proći bez bure.

Bura oko nove jezične politike prisutna je već neko vrijeme u javnom prostoru, otkako se u zadnjem desetljeću pojavilo nekoliko prijedloga koji su pokušali zakonski definirati upotrebu hrvatskog jezika u javnosti. Bilo je tu svega, pa i ideja o drakonskim novčanim kaznama za sve one koji se budućeg zakona ne bi pridržavali.

Ovog tjedna stigla nam je ublažena zakonska varijanta, bez penalizacije ili propisanih financijskih posljedica za one koji se ne služe propisnim hrvatskim standardom u službenim prigodama i u javnim institucijama. Ministar Radovan Fuchs u startu je dao do znanja da to nije policijski zakon, ne radi se o pročišćavanju hrvatskog jezika, niti će se utjerivati pogrešno izgovorena riječ.

Ali bi od iduće godine, ako se zakon donese u predviđenom roku, hrvatski jezik trebao biti jedini način govora u školskim učionicama, a hrvatski izrazi jedini, ili barem primarni, na svim reklamama, natpisima, pa čak i u govorima hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu koji bi svaki istup trebali početi hrvatskim jezikom, pa onda, ako baš moraju, prijeći na engleski.

Iako zakon ne predviđa sankcije, pa se neki pitaju čemu zakon koji nitko neće poštovati, kad se malo zagrebe ispod površine ispada da sankcija ipak ima, ali se one kriju u drugim zakonima. Tako će se, na primjer, učitelja koji u radu s djecom na nastavi povremeno rabi dijalekt, moći kažnjavati prema Zakonu o prosvjetnoj inspekciji, koja može izaći na teren zbog žalbe roditelja kojem to zasmeta. Druge bi se dimenzije novog zakona, koje nisu vezane uz obrazovanje, nego uz reklame, jumbo-plakate i druge oblike javnog obraćanja potrošačima, mogle, na primjer, sankcionirati kroz Zakon o potrošačima. I tako dalje.

Nije, dakle, izvjesno da će novi Zakon o hrvatskom jeziku doista biti, kako tvrdi Fuchs, samo benevolentna smjernica kuda bismo u zaštiti i promoviranju svog jezika trebali ići. Njegovo donošenje ima svoju političku težinu i cilj, a taj će se cilj, ako politika tako zacrta – realizirati na bilo koji način i po bilo koju cijenu. Pa makar to značilo slanje inspekcije učiteljima koji na satu ponekad izgovore »ča«.