Ukupno 36 djece jasličke dobi na 42 četvorna metra s kojima radi jedan odgojitelj najekstremniji je primjer kršenja državnog pedagoškog standarda prema kojem u jasličkoj skupini može biti svega 8 do 12 djece.

Primjer je to iz Krapinsko-zagorske županije koji bi mogao vrlo lako postati hrvatska praksa, jer predloženim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju želi se ukinuti državni pedagoški standard i to na način da će se pravilnikom koji donosi ministar određivati broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama.

Ukoliko nema državnog pedagoškog standarda, nema ni odredbe i pravila koliko djece može biti u skupinama, koliko mora biti velik prostor, što se s njim može i kakve su sigurnosne odredbe. Sve ostaje na odluci ministra koji pravilnik može mijenjati kako želi, bez ikakvih kriterija.

Loše rješenje

Takve loše zakonske izmjene, koje će uskoro u drugo saborsko čitanje, bile su »okidač« zbog kojeg su hrvatski odgojitelji u pedesetak gradova ovaj tjedan prvi put u povijesti izašli na ulicu, a pod vodstvom Udruge »Sidro« ujedinili su se svi predškolski sindikati i sve odgojiteljske udruge, ali i »okidač« zbog kojeg su hrvatski znanstvenici jučer Vladi i Saboru uputili prosvjednu notu u kojoj naglašavaju da prijedlog zakonskih rješenja nije u skladu s temeljnim europskim dokumentima, kojih je Hrvatska potpisnica.

Istovremeno su svoj glas podigli i roditelji koji su organizirali potpisivanje peticije i u svega nekoliko dana prikupili 17 tisuća potpisa, a ono na što u peticiji upozoravaju je da će novim izmjenama vrtićima biti dopušteno upisivati značajno veći broj djece nego je dopušteno, te zapošljavati manji broj odgojitelja nego je potrebno, zapošljavati nestručni kadar koji je jeftiniji.

Površina prostora u kojima djeca borave do deset sati dnevno iznosit će manje kvadrata po djetetu nego što je kvadratura koju na raspolaganju imaju zatvorenici.

Sve su to tek prvi koraci kojima hrvatski odgojitelji namjeravaju zaštititi ne samo svoju profesiju, već i osigurati djeci visokokvalitetni sustav ranog i predškolskog odgoja, a prema najavama predsjednice Udruge »Sidro« Katarine Turković Gulin, hrvatski će odgojitelji na današnjoj konferenciji za novinare najaviti svoje daljnje aktivnosti.

– Ljudi su na nogama i nema drugog načina da se ovo zaustavi nego da idemo na ulicu. Primjer vrtića Krapinsko-zagorske županije gdje s 36 djece u dobi od jedne do tri godine radi jedan odgojitelj u smjeni, najekstremniji je primjer kršenja Državnog pedagoškog standarda, ali to nije jedini primjer.

U Hrvatskoj je vrlo česta pojava da jasličke skupine imaju 17 do 18 djece, a ponegdje i 25. Problem je kad imate 12 djece, a kamoli više. Govorim iz vlastitog iskustva, jer sam godinama radila u jasličkim skupinama.

Možete misliti koji je to tek problem u rujnu, kada je period adaptacije i kada 25 djece plače istovremeno, a vi imate samo dvije ruke i samo dva oka. Tada smo više u očaju mi nego djeca koja plaču.

To je suludo. Već je sada problem stanje koje imamo, a ništa se ne mijenja i onda se predloži izmjena koja je još gora, ističe Turković Gulin.

U zimskom snu

Dodajući kako su jedine dvije županije u kojima je situacija po pitanju poštovanja državnog pedagoškog standarda malo bolja Istarska i Primorsko-goranska županija, kaže da je i u tim županijama problem u udaljenijim i manje urbanim mjestima.

Međutim, državni pedagoški standard nije jedina neprihvatljiva izmjena Zakona, jer daje se i mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja, i to na način da uz malo doškolovanja učitelji steknu akademski naziv odgojitelja.

Takva vrsta prekvalifikacije ne postoji nigdje u svijetu, a istovremeno se radi i diskriminacija jer postoje druga zvanja koja su vrlo srodna, kao što su pedagozi ili psiholozi, kojima se takva mogućnost ne nudi.

Činjenicu da prijedlog zakona nije dobar potvrđuje i prof. dr. Jasna Krstović, nekadašnja dekanica riječkog Učiteljskog fakulteta i jedna od potpisnica prosvjednog pisma znanstvenika.

– Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju podigao je na noge cjelokupnu predškolsku djelatnost. Glasno protestiraju svi: praktičari, znanstvenici, sindikati, profesionalne udruge i, što je jako važno, roditelji djece koja pohađaju dječje vrtiće.

Predlagatelj zakonskih rješenja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, nakon dugogodišnjeg spavanja zimskog sna u pogledu ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje, iznenada se probudio pod pritiskom nesmiljenih brojčanih pokazatelja.

Nedostaje svega

Hrvatska se kontinuirano nalazi na začelju zemalja EU-a po obuhvatu djece institucijskim odgojem i obrazovanjem. U jasličkom uzrastu pogotovo.

U Hrvatskoj kronično nedostaju kapaciteti, posebno jaslice, a nedostatak odgojitelja je alarmantan. I umjesto donošenja konzistentne politike razvoja djelatnosti na koju se Hrvatska potpisom obvezala, MZO je problemu doskočio na sasvim »praktičan« način gašenjem vatre pod svaku cijenu.

A cijena je drastična. Predložene izmjene Državnog pedagoškog standarda u prijevodu znače više djece u odgojnim skupinama, bez obzira na prostorne i kadrovske mogućnosti. Tu je i ulazak učiteljima razredne nastave u dječji vrtić i stjecanje kvalifikacije s dodatnim jednogodišnjim obrazovanjem.

To znači puno više djece u vrtićima i jaslicama, manje odgojitelja i ostalih stručnjaka, a više nestručnjaka, da bi se »na van« hvaliti većim obuhvatom. Takve će odredbe bitno utjecati na kvalitetu odgojno-obrazovnog rada u vrtiću i stvarno ih pretvoriti u čuvališta u vrijeme kad su njihovi roditelji na poslu.

Suvremeni roditelji itekako znaju koliko su kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje važna pretpostavka ukupnom razvoju njihovog djeteta. Zato su i stali iza odgojitelja i podržavaju ih u nastojanjima da se konačno posluša struka koja je u procesu e-savjetovanja aktivno sudjelovala i predlagala drukčija rješenja.

Politika je kao i mnogo puta do sada ignorirala te glasove. I zato su sada svi na nogama. Svi zajedno glasno upozoravaju da je rani i predškolski odgoj i obrazovanje suvremeno civilizacijsko postignuće i nedopustivo je da sada, nakon prilično razvijene nacionalne prakse, zbog nerada i nebrige obrazovne politike nazadujemo i vraćamo na pozicije koje smo mislili da su iza nas, zaključuje prof. dr. Krstović.

Hrvatska na začelju EU-a

Hrvatska je potpisnica barcelonskih ciljeva kod kojih je naznačeno da bi do 2020. godine obuhvat djece nekim oblikom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogao biti najmanje 90 posto u dobi od tri godine do obvezne školske dobi, a najmanje 33 posto djece mlađe od tri godine.

U mnogim zemljama EU-a ciljevi su ostvareni, ali ne i u Hrvatskoj, što se sada pokušava postići predloženim zakonskim izmjenama. U 2018. godini 62 posto djece u dobi od 3 do 6 godina pohađalo je dječji vrtić, a samo 22 posto u dobi do 3 godine.

Pritom su prisutne velike regionalne razlike pa je u najrazvijenijim jedinicama lokalne samouprave obuhvat do pet puta veći od onog u najmanje razvijenima.