Snimio Vedran KARUZA / NL arhiva
Samo u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera do suda je stiglo pet slučajeva: Hypo, Ina, Fimi media, Planinska ulica i Dioki, teških ukupno oko 15 milijuna eura koje je Sanader, kako tvrde tužitelji, prisvojio
ZAGREB Samo Sanaderova »privatna država«, taj »teorijski najviši stadij korupcije«, u pet godina otuđila je 98 milijardi kuna, gotovo cijeli jedan državni proračun. Procjena je to novinara Dražena Rajkovića iz njegove knjige »Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku«, dosad vjerojatno najopsežnijeg rada o sistemskoj korupciji u Hrvatskoj.
Rajković je svoju knjigu objavio u listopadu 2001. godine, u vremenu otvaranja prvih istraga protiv bivšega premijera, ali prije nego što je protiv njega počelo ijedno suđenje. Kasnije, bez obzira na nedavna ukidanja Sanaderovih presuda, suđenja za korupciju u slučajevima Fimi medija, Ina-Mol i Hypo banka, potvrdila su dio navoda Rajkovićeve knjige, što analizu čini vjerodostojnijom.
Vjerojatno nikad nije izračunata šteta od neuspjele privatizacije devedesetih, premda je takav kriminal 2010. upisan čak u i Ustav, kao zločin koji ne zastarijeva. Poznato je, primjerice, da je »kutlizacija« splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija – protuzakonita privatizacija i prodaja tvrtke HDZ-ovu tajkunu Miroslavu Kutli – tvrtku bacila na koljena, isisavši iz nje milijune tadašnjih maraka. Slično se dogodilo i s mnogim drugim poduzećima u Splitu. Istodobno je trajao i netransparentan proces kupnje oružja za obranu u Domovinskom ratu. U svojoj knjizi »Slobodan Milošević – anatomija zločina«, Dušan Viro procijenio je kako je u privatizacijskoj pljački devedesetih »opljačkano između 20 i 30 milijardi dolara«. »U istom razdoblju iz Ministarstva obrane otuđeno je oko tri milijarde dolara«, a tome treba dodati »nešto više od milijarde dolara opljačkanih financiranjem rata u BiH«.
Šezdesetak afera
U tom publicističkom djelu nastalom na temelju dostupnih medijskih izvora, autor na četiristotinjak stranica analizira skrivenu stranu Sanaderove vladavine, nazivajući je »čudovišnom korupcijskom hobotnicom, po broju sudionika i razmjerima obuhvaćenog društvenog proizvoda bez premca na našim prostorima«. Sanader je u svom premijerskom mandatu, od početka 2004. do ostavke 1. srpnja 2009, »izgradio najrazgranatiju klijentelističko-korupcijsku mrežu u hrvatskoj povijesti«, zaključuje Rajković, priznajući neizravno kako je riječ o ponešto pretjeranoj ocjeni, jer, kako tvrdi, »korijeni Sanaderove samovlasti leže još u teškoj i neiskorijenjenoj korumpiranosti Tuđmanova režima«.
Rajković analizira šezdesetak afera, razvrstavajući ih u pet korupcijskih modela: izigravanje procedura i pravila javne nabave, izvlačenje novca iz javnog sektora, pogodovanje u privatizacijama, špekulacije građevinskim zemljištem te politička korupcija. Posebna afera, znana pod imenom »afera Hypo«, obrađena je posebno, jer Sanader u njoj, po Rajkovićevim uvidima, nije ključna figura nego važniji epizodist, jer je riječ o »zasigurno najvećoj europskoj financijskoj aferi nakon Drugoga svjetskog rata«.
Razmjeri ukupne štete Sanaderova razdoblja mogu se razabrati iz podatka da je afera Fimi media, koja je nakon izlaska Rajkovićeve knjige prerasla u najveće suđenje u povijesti hrvatskog pravosuđa, u njegovoj knjizi obrađena tek kao dio – jednog jedinog poglavlja.
»Lokalni šerifi u korupciji su daleko opasniji nego što izgleda«, izjavio je u veljači 2014. izjavio Dinko Cvitan, bivši ravnatelj Uskoka i sadašnji glavni državni odvjetnik. Tvrdnja je sljedećih mjeseci dobila i konkretne potvrde: optužen je bivši gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok, kojega je USKOK optužio da je grad oštetio za najmanje tri milijuna kuna. Sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić-Merzel upravo čeka suđenje da je županiju oštetila za najmanje 10 milijuna kuna. Kazneni progon okrznuo je i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, ali je Županijski sud u Zagrebu u srpnju ove godine odbacio USKOK-ovu optužnicu koja je Bandića teretila da je za »sitnih« tristo tisuća kuna oštetio grad Zagreb.
Tek gruba procjena
Rajković rezimira kako se ukupna šteta od Sanaderove »privatne države« u pet i pol godina njegove vladavine bliži iznosu jednogodišnjega hrvatskog državnog proračuna – 98 milijardi kuna. Od toga, na hrvatski krak afere Hypo otpada tek »sitnih« 3,6 milijuna kuna – novac za koji je Sanader osuđen u poznatoj »aferi Hypo«, pa mu Ustavni sud ukinuo presudu. U zaobilaženju javne nabave šteta je 36 milijardi kuna; iz javnog sektora izvučeno je 22,4 milijarde; neregularnim privatizacijama država je oštećena za 16,6 milijardi, a na špekulacijama s građevinskim zemljištem, poput onoga oko Pelješkog mosta, za 7,5 milijardi kuna. Politička korupcija, pak, odnijela je 15, 5 milijardi kuna. Koliko su od toga mogli prisvojiti Sanader i pripadnici njegove »privatne države«? »Nekoliko milijadi kuna«, ugrubo procjenjuje Rajković.
Do suda je stiglo pet slučajeva: Hypo, Ina, Fimi media, Planinska ulica i Dioki, teških ukupno oko petnaest milijuna eura, koje je Sanader, prema tvrdnjama tužitelja, prisvojio. Rajković je za naš list jučer izjavio kako je obradio samo afere objavljene u medijima, a ne sve što je donijela Sanaderova era. »Šteta je sigurno i veća«, tvrdi. Pritom, »slučaj Vidošević«, u kojemu USKOK bivšeg šefa Hrvatske gospodarske komore tereti za 39 milijuna otuđenih kuna, nismo još ni dotakli.
