Kod nas dolazi sve više egzotičnih kukaca, pogotovo iz Azije, no i dalje je najopasniji - krpelj

Foto MARIJAN SUSENJ/PIXSELL

Osim invazivnih vrsta komaraca dolaze nam i druge vrste azijskih kukaca poput azijske velike pčele ili stršljenova. Oni ovdje nemaju prirodnih neprijatelja, lako se prilagode našim uvjetima i osvajaju teritorij, te se zato jako brzo šire, kaže inženjerka biologije Itana Bokan Vucelić

povezane vijesti

Sve je više primjera kako klimatske promjene ugrožavaju biološku raznolikost tako što se i mnogim životinjskim i biljnim vrstama mijenja životni ciklus zbog čega migriraju, a razne druge invazivne vrste proširuju i nastanjuju nova staništa. Jedan od takvih primjera su i ljeti sveprisutni insekti čija se populacija i prisutne vrste na našem području sve više mijenjaju, a kako kaže inženjerka biologije sa Zdravstveno-ekološkog odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije Itana Bokan Vucelić, na našem je području sve više invazivnih kukaca koji najčešće dolaze iz Azije i koji na našem području nemaju prirodnih neprijatelja, te se lako prilagođavaju ovdašnjim uvjetima i osvajaju teritorij.

To se u prvom redu vidi na populacijama komaraca koje Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ-a monitorira u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo još od 2000. godine.

– Zavod sudjeluje u monitoringu koji se odvija na nivou Hrvatske, a pokrenuo ga je Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Cilj je utvrditi koje se invazivne vrste komaraca nalaze na našem području i koliko se brzo šire. Sve je počelo s aedes albopictusom, ili tigrastim komarcem koji nam se pojavio još 2000. godine i kojeg više nalazimo u priobalnom području i koji se polako počeo širiti po Europi. On prenosi određene viruse, no nije toliko ugrožavajući, a u monitoring se najviše krenulo ne bi li se utvrdilo je li prisutan i aedes aegipty koji je najveći prijenosnik virusa. Uz njega smo utvrdili i prisutnost aedes japonicusa, također vrste koja donosi iz Azije i prenosi viruse, a koju češće nalazimo na višim predjelima poput Gorskog kotara. On zasad nije raširen, ali je prisutan. Zasad virusa koje ti komarci prenose nema raširenih u našoj populaciji, javljaju se sporadično te zasad nema opasnosti. Dobro je da zasad nemamo vrstu aedes aegipty koji prenosi Denga groznicu. No, osim ovih invazivnih vrsta komaraca dolaze nam i druge vste azijskih kukaca poput azijske velike pčele ili stršljenova. Oni ovdje nemaju prirodnih neprijatelja, lako se prilagode našim uvjetima i osvajaju teritorij, te se zato jako brzo šire, kaže Bokan Vucelić.

Itana Bokan Vucelić

Biološke metode

Kad je riječ o invazivnim vrstama komaraca ova biologinja podsjeća da je riječ o vrstama koje žive u toplim predjelima i proizvode tzv. dormantna jaja koja dugo mogu biti uspavana dok ne dođu povoljni uvjeti. To je u prvom redu voda koja omogućava da se komarac izlegne, a invazivne vrste inženjeri Nastavnog zavoda za javno zdravstvo prije su u svojim ispitivanjima nalazili sporadično, no sad ih nalaze na svakoj lokaciji koju ispituju.

– Uzorci invazivnih vrsta nalaze se na području cijele naše županije. S obzirom na promjenu klime, za očekivati je da će se vrste iz tropskih krajeva početi više širiti. Nema više hladnih zima, te je to sasvim očekivano. Zasad su metode tretiranja komaraca klasične – zaprašivanje i kontrola ličinki. No, to možda i nije toliko učinkovito jer tretiranje pesticidima koji se bacaju u okoliš nije selektivno i mogu stradati korisni kukci. S time treba biti oprezan, a i komarci se ponovo pojave jer pesticid ne djeluje na njihova jajašca. Ispituju se i nove metode poput puštanja sterilinih jediniki komaraca mužjaka. Oni ne bodu, a kao sterilini ne mogu oploditi jajašca. Dakle, pokušavaju se tretirati alternativnim, biološkim metodama koje nemaju toliki utjecaj na okoliš. Naime, nastoji se održati prirodna ravnoteža jer čim se nešto makne iz sustava najčešće nešto drugo zauzme njegovo mjesto. Invazivne vrste komarca ne ostavljaju svoja jaja u vodi, već u vlažnom tlu te kad padne kiša, onda se ličinke naglo izlegu. To su vrste koje se dobro prilagođavaju na nove uvjete, a nemaju prirodnih neprijatelja u svojem okruženju. Stršljeni i ose su trenutno također aktivni i dolaze u blizinu čovjeka u potrazi za hranom i vodom. Nikako se ne smiju dirati njihova gnijezda jer postoje službe koje to tretiraju i izlaze na teren u zaštitinoj opremi. Nipošto se na gnijezda ne smije ići bez zaštite ili paliti vatru, a pri svakom ulasku u napuštene prostore treba biti oprezan, upozorava Bokan Vucelić.

Pčela / Foto SRECKO NIKETIC/PIXSELL

Napast će samo kad se osjećaju ugroženi

Kako kaže Slavuljica, općenito govoreći, pčele i bumbari su mirni kukci i napast će samo kad se osjećaju ugroženi ili kada im je košnica uznemirena. Iako i ose ubadaju tek kad osjete ugrozu čine to češće od pčela jer se gnijezde blizu ljudskih obitavališta.
– Vjerojatnost uboda može se smanjiti na način da se insekte ne izaziva i ne čini agresivnima. Najvažnije je zadržati mirnoću, izbjegavati tjeranje ili mahanje rukom, trešnju košnice ili diranje. Neka opća pravila ponašanja koja bi trebalo slijediti uključuju izbjegavanje boravka u vrtovima i voćnjacima blizu cvijeća ili prezrelog voća, a ne bismo trebali hodati bosi po travi jer neki od insekata rado borave u djetelini. Treba izbjegavati preširoku odjeću u koju bi se insekti mogli zavući i postati agresivni, izbjegavati odjeću jarkih boja i cvjetnih uzoraka, izbjegavati nanošenje intenzivnih mirisa i krema na kožu, voćne sokove i slatke namirnice treba držati pokrivene, ukoliko se pije iz otvorenih čaša u prirodi provjeriti da se u njima slučajno ne nalazi insekt. Potreban je oprez prilikom čišćenja šupa, tavana, dimnjaka i drugih prostora koji su dobro ventilirani jer će u takvim prostorima stršljeni obično napraviti gnijezdo, a ukoliko primijete gnijezdo građani se nikako ne smiju približavati i sami ga pokušavati ukloniti. U slučaju uboda insekta, ako je zaostao žalac, potrebno ga je odmah odstraniti, a na mjestu uboda primijeniti hladne obloge. U rijetkim slučajevima uboda u ustima ili ždrijelu, bolesnik bi trebao odmah zatražiti liječničku pomoć zbog opasnosti od oticanja i opstrukcije dišnih puteva. Također, u slučaju ozbiljne alergijske reakcije, angioedema i anafilaktička reakcija, potrebno je odmah uzeti antihistaminik u sirupu ili tableti te zatražiti hitnu medicinsku pomoć. U slučaju razvoja anafilaktičke reakcije osobe s alergijom na ubod insekta u anamnezi mogu i same ubrizgati adrenalin uz pomoć autoinjektora. Ovakvi autoinjektori adrenalina dostupni su na recept, a propisuju se samo u bolesnika s ozbiljnom alergijskom reakcijom na ubod insekta. Kada govorimo o prevenciji bolesti koje se prenose krpeljima preporučuje se prikladna odjeća i obuća za boravak u prirodi, a to su dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape i zatvorene cipele, primjena repelenata koji odbijaju krpelje, izbjegavanje provlačenja kroz grmlje ili ležanja na tlu te pažljiv pregled cijelog tijela i tuširanje po povratku iz prirode. Kod djece se krpelj često nađe na glavi zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može pokupiti krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Ako se uoči krpelj na koži, treba ga što prije ukloniti da bi se smanjio lokalni upalni odgovor kože i vjerojatnost prenošenja bolesti ako je krpelj zaražen. Naime, rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Krpelja je najbolje ukloniti čistom pincetom koju valja postaviti paralelno s kožom kako bi se krpelja čvrsto uhvatilo, što je moguće bliže koži. Pincetu valja vući polako i ravnomjerno, uz polagano rotiranje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Ukoliko dijelovi krpelja zaostanu u koži, u pravilu su vidljivi i treba ih ukloniti, a kožu dezinficirati antiseptikom. Ne preporučuju se druge metode za uklanjanje krpelja, poput paljenja, prekrivanja uljem ili petrolejom ili alkoholom budući da uzrokuju asfiksiju i povraćanje krpelja te povećavaju vjerojatnost prenošenja zaraze, savjetuje Slavuljica.

Sezonska aktivnost

U Klinici za infektivne bolesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka, što ambulantno, što hospitalno, godišnje se liječi stotinjak pacijenata s bolestima koje su nastale kao posljedica uboda insekata. Kako kaže predstojnica riječke Klinike za infektivne bolesti doc. dr. Irena Slavuljica, liječe se različite lokalne ili sistemske reakcije na ubode insekata, a najčešće se radi o zaraznim bolestima koje se prenose ubodom krpelja, Lajmskoj bolesti i krpeljnom meningoencefalitisu te rjeđe o mediteranskoj pjegavoj groznici.

Irena Slavuljica / NL arhiva

– Budući da je za krpelje neophodna povoljna temperatura i vlažnost, oni imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i ljeto, ali ih se može naći sve do rane jeseni, stoga su bolesti prenosive krpeljima češće u ovom dijelu godine. Nadalje, pojavljivanje bolesti koje prenose krpelji ovisno je o boravku u prirodnom staništu krpelja, osobito među niskim raslinjem gdje krpelji rado obitavaju. Rizična skupina izložena bolestima prenosivim krpeljima su stoga ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta, npr. šumski radnici, lovci, vojnici, planiri, ali i izletnici i turisti koji samo povremeno borave u endemskim krajevima. Trenutno se u Klinici za infektivne bolesti liječi čak četvero bolesnika s krpeljnim meningonecafalitisom, od kojih neki boluju i od Lajmske bolesti budući da krpelj istovremeno može biti zaražen s oba uzročnika i prenijeti obje bolesti. Uz ranu dijagnostiku i liječenje, koje u slučaju Lajmske bolesti uključuje primjenu antibiotika, a kod virusnog krpeljnog meningoencefalitisa simptomatske i suportivne mjere, najčešće dolazi do potpunog oporavka. Cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa. Cijepljenje se provodi trima dozama cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa, a preporuča se svima koji su češće izloženi ubodu krpelja, ističe Slavuljica.

Tigrasti komarac / Foto iSTOCK

Kukičasti žalac

Općenito, kako dodaje, ubodi u ljudi najčešće su uzrokovani insektima koji pripadaju redu opnokrilaca, a uključuju pčele, bumbare, ose i stršljene. Za pčele je tipičan jedan ubod, uz otpadanje kukičastog žalca koji ostaje u rani, a putem kojeg pčela ubrizgava otrov. Za razliku od toga bumbari, ose i stršljeni mogu izvući svoj žalac nakon uboda te zadati višestruke ubode.

Osa / Foto iStock

– Prilikom uboda određena količina otrova bude inicirana u tijelo. Nakon uboda većina ljudi će razviti lokalnu reakciju s bolnim oticanjem, crvenilom i svrbežom oko mjesta uboda. Uobičajeno, lokalne reakcije su samoograničavajuće i nestaju brzo, tijekom nekoliko sati, rijetko mogu trajati do nekoliko dana. Iako ubodi opnokrilaca najčešće ne dovode do alergijske nego samo do lokalne reakcije, u osoba alergičnih na antigene u sastavu otrova razvijaju se alergijske reakcije. Blaže reakcije manifestiraju se urtikarijom ili koprivnjačom praćenom svrbežom. Ozbiljnija alergijska reakcija je angioedem, akutni otok mekih tkiva u vidu oticanja lica, vjeđa, usnica, jezika, ždrijela i grkljana. Zbog oticanja jezika i grkljana prijeti opasnost od opstrukcije dišnih puteva i smrtnog ishoda. Konačno, u otprilike jedan posto stanovništva ubodi opnokrilaca mogu izazvati životno ugrožavajuću anafilaktičku reakciju. Ozbiljne alergijske reakcije najčešće postanu vidljive vrlo brzo nakon uboda. Kliničke manifestacije uključuju crvenilo, urtikariju i svrbež cijeloga tijela, zatim povraćanje, proljev, bolove u abdomenu te poteškoće s disanjem i osjećaj gušenja, kao i nesvjesticu, lupanje srca, znojenje, nizak krvni tlak i šok. Ubodi insekata drugi su najčešći uzrok anafilaktičkih reakcija. Alergijske reakcije češće su u odraslih nego u djece, budući da su odrasli senzibilizirani antigenima u sastavu otrova insekta prilikom ranijih uboda. Iz toga razloga najugroženije od ozbiljnih alergijskih reakcija su osobe izložene ponavljanim ubodima, primjerice pčelari. Rjeđe se javlja sistemska toksična reakcija koja je posljedica istovremenog uboda većeg broja insekata, primjerice prilikom napada roja. U ovom slučaju velika količina otrova izaziva sistemsku toksičnu reakciju popraćenu omaglicom, glavoboljom, mučninom, povraćanjem, proljevom, gubitkom svijesti, konvulzijama i febrilitetom. Ozbiljna toksična reakcija u pravilu se javlja nakon istodobnog uboda više stotina insekata, opisuje Slavuljica.

Stršljen / Foto iSTOCK

Šumski krpelj

Među zaraznim bolestima koje se prenose ubodom insekata na našem području učestalošću se ističu bolesti prenosive krpeljima. U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj koji može prenijeti bakteriju Borrelia burgdorferi uzročnika Lajmske bolesti i virus krpeljnog meningoencefalitisa, a u našem priobalnom kraju i pseći krpelj Rhipicephalus sanguineus koji prenosi rikecije, uzročnike mediteranske pjegave groznice. Od bolesti koje prenose krpelji u Hrvatskoj rjeđe se javljaju i anaplazmoza, babezioza, erlihioza i tularemija. Ubodi krpelja obično nisu bolni. Većina uboda prođe bez komplikacija i prenošenja bolesti. Ponekad se može razviti crvena papula na mjestu uboda kao posljedica upalne reakcije koja spontano prolazi.

– Lajmska bolest uzrokovana je bakterijom Borreliom burgdorferi, a prenosi se ubodom zaraženog krpelja. Simptomi su umor, zimica, vrućica, bolovi u mišićima i zglobovima te povećani limfni čvorovi uz karakterističan osip, erythema migrans. Erythema migrans se razvija nakon tri do mjesec dana na mjestu uboda krpelja, a karakteriziran je crvenilom ovalnog ili prstenastog oblika koje se polako širi, a u sredini blijedi stvarajući karakterističan oblik mete. U slučaju pojave takvih karakterističnih kožnih promjena nakon uboda krpelja, važno je javiti se svom odabranom liječniku. Erythema migrans se liječi antibioticima, što je važno radi prevencije kasnijih stadija bolesti kada može nastati upala moždanih ovojnica i živaca, upala srčanog mišića te artritis. Krpeljni meningoencefalitisa je virusna infekcija koja u većine osoba uzrokuje blagu bolest praćenu vrućicom, općom slabošću, bolovima u mišićima i drugim nespecifičnim simptomima. U manjeg broja zaraženih razvija se drugi stadij bolesti s ponovnim porastom temperature, glavoboljom, kočenjem vrata, povraćanjem i drugim neurološkim simptomima, sve do poremećaja svijesti. Područje Gorskog kotara endemsko je područje za krpeljni meningoencefalitis i Lajmsku bolesti koja se posljednjih godina sve češće javlja i u riječkom zaleđu kao posljedica migracije zaraženih krpelja, upozorava Slavuljica.