Na prekretnici

Klub socijaldemokrata pred teškom odlukom: Žele stranku, ali nitko nije idealan lider

Tihana Tomičić

Bernardić je iskoristio svoj momentum, i nije uspio, Rajko Ostojić je posvećen liječničkoj karijeri, rijetko istupa i jasno je da takvu želju nema, a Davorko Vidović će prije biti »ideolog«. Vjerojatno bilo najbolje da u njihovim redovima iskoči neko potpuno novo mlado lice, s mladenačkom energijom​



Najprije su čekali da vide kako će proći unutarstranački izbori u SDP-u. Njihovi ljudi nisu dobro prošli na tim izborima, ni u Zagrebu, ni u Primorsko-goranskoj županiji. Onda su čekali da se dogovore oko mjesta u Saboru na koja imaju pravo. Pa su nakon tri mjeseca napokon odlučili da potpredsjednik Sabora bude Davorko Vidović.


Što sad čekaju, to se mnogi pitaju jer je jasno da u SDP-u ima toliko nezadovoljnog članstva, ili onih koji su već isključeni, koji čekaju da Davorko Vidović, Davor Bernardić, Rajko Ostojić i drugi iz Kluba socijaldemokrata u Saboru, najbrojnijeg oporbenog kluba sa čak 18 zastupnika, donesu odluku ima li smisla osnivati novu socijaldemokratsku stranku.


Stranka ili udruga


Opcija je nova stranka, ili pak udruga jer misle da na taj manje formalan način mogu okupiti viđene ljude, stručnjake u nizu područja, koji bi im bili spremni dati podršku, ali s druge strane se ipak ne žele izravno politički angažirati kao stranački članovi. Tu je i problem nekadašnje stare garde SDP-ovaca – ako bi se dio njih kao logistika pojavio u tom novom političkom pokretu, opet bi radije to činili putem udruge nego se izravno vraćali u stranačku politiku.




Kad je vrh SDP-a odlučio nedavno isključiti Rajka Ostojića, Nikšu Vukasa, Zvane Brumnića i Marinu Opačak Bilić, za kojima je onda otišlo još 14 zastupnika, uključujući riječke zastupnike Erika Fabijanića i Sanju Udović, to je snažno odjeknulo. I taj trenutak, ako se stranku planira osnivati, ipak treba iskoristiti jer ako prođe još koji mjesec bez konkretne inicijative, cijela ideja će ishlapiti. To u Klubu socijaldemokrata znaju, a istovremeno im na vrata kucaju i nezadovoljni ili isključeni SDP-ovci koji to očekuju od njih. No, konačne odluke još nema.


Na sva pitanja odgovaraju prilično neodređeno i jasno je da odluku zaista još nisu donijeli. Naime, ni svih 18 zastupnika koji su se našli u Klubu socijaldemokrata, iako su svjetonazorski isto pozicionirani i među njima vlada prilično suglasje oko svih pitanja, ipak ne žele izravno u novu stranku. Primjerice, predsjednik Odbora za obranu Franko Vidović otvoreno kaže da će se u budućnosti više pozabaviti lokalnim prilikama u Šibeniku nego raditi na osnivanju nove stranke. Mada će im sigurno pomoći.


Račan: Pogriješili su, ali uvijek možemo surađivati


Govoreći prije nekoliko dana na N1, SDP-ovac i član Predsjedništva Ivan Račan rekao je kako mu se čini da su socijaldemokrati koji su sami otišli iz stranke – pogriješili.


– To je bila greška. Nisu pokazali lojalnost stranci, nego lojalnost ljudima, jedni drugima. Ali naravno da je naša suradnja u budućnosti moguća, čak i nužna – imamo isto biračko tijelo, isti svjetonazor, i sigurno ćemo surađivati na nekim zakonodavnim inicijativama i važnim političkim pitanjima, kaže Račan.

Nitko »ne svijetli«


Govoreći nedavno u našem listu, stranački doajen i bivši ministar Davorko Vidović rekao je kako se razmišlja o osnivanju »neke šire platforme«, pri čemu bi ona uključivala mlađe profesionalce, ljude s uspješnim profesionalnim karijerama koji su voljni participirati u nekom obliku društvene angažiranosti, a koja ne mora biti strogo ili isključivo politička u užem smislu.


Bivši predsjednik SDP-a Davor Bernardić bio je u jednom svom istupu ovih dana ipak ponešto određeniji, i može se zaključiti da on navija da se krene u osnivanje nove stranke, i to zato jer misli da SDP više uopće ne zastupa socijaldemokratske politike: »Mi ne možemo i ne smijemo nijemo promatrati kako socijaldemokracija nestaje u Hrvatskoj, zato smo se mi jednostavno morali organizirati da bismo nastavili svoj politički rad. Organizirali smo se u Saboru, na terenu, i nastupit ćemo na svakim sljedećim izborima. Forma tu nije važna, važno je da građane nećemo iznevjeriti«, kaže Bernardić, koji ističe da socijaldemokrati, za razliku od drugih sličnih »disidentskih« političkih pokušaja iza sebe imaju na tisuće bivših članova SDP-a po terenu, i to u svim regijama gdje je SDP već znatno oslabio ili ga više nema. Lijeva ideja postoji, ali trenutno je nema tko zastupati, smatra.


Ipak, iako su u Saboru možda i najglasnija oporba HDZ-u i imaju vrlo čvrsta politička uvjerenja, i čak bi ih se moglo nazvati grupacijom autentičnih socijaldemokrata, jer većina od njih je od rane mladosti u SDP-u ili pripada generaciji u kojoj se politika nije vodila putem PR-a ili estradizacije, ovi socijaldemokrati međutim imaju jedan veliki problem: nemaju lidera. Ne mogu se ni među sobom dogovoriti tko bi to bio, a istovremeno niti jedno od tih imena »ne svijetli« kao logičan izbor. Mada Davor Bernardić na pitanja o tome bi li on bio predsjednik te nove stranke odgovara kako »razmišlja i o tome, premda nema osobno tu ambiciju nego želi dati maksimalan doprinos novom političkom projektu«, i samim članovima Kluba socijaldemokrata, kao i cijeloj javnosti, jasno je da to ne bi bilo obećavajuće rješenje. ​Bernardić je iskoristio svoj momentum, i nije uspio, stoga malo tko smatra da bi njegovo ime bilo taj magnet za birače. S druge strane, Rajko Ostojić je posvećen liječničkoj karijeri, rijetko istupa i jasno je da takvu želju nema, a ni Davorko Vidović ne pokazuje znakove da je voljan uhvatiti se u koštac s tim poslom, posebno sad nakon što je preuzeo i dužnost potpredsjednika Sabora. On će prije biti »ideolog«, pisac programa ili slično.​


Glasan rad


Stoga ima dosta onih koji ovih dana nagovaraju bivšeg potppredsjednika SDP-a Zlatka Komadinu da im se pridruži. On je nakon izbora u SDP-u izjavio da su oni bili nedemokratski, jer je prije toga isključeno na tisuće članova, a Vidović na pitanje bi li volio vidjeti Komadinu i njegov primorsko-goranski tim SDP-ovaca u novoj stranci, kaže:


»Pa volio bih, kako ne. Nedavno smo se čuli, vidim da razmišlja praktički isto kao ja. Međutim, tu svi mi imamo slične dileme – kad čovjek dođe u neke godine, ostvari glavne životne ciljeve, dobije neke ratove, pita se treba li kretati ispočetka. No, s druge strane, mi imamo iskustvo 30 i više godina teškog rada na gradnji SDP-a, pa i neku obvezu ne odustati od socijaldemokracije. Za početak, mi imamo najveći oporbeni klub u Saboru što je jedna sasvim nova činjenica. Nisam siguran da imamo pravo baš se sasvim povući u stranu«.


Za socijaldemokrate bi vjerojatno bilo najbolje da u njihovim redovima iskoči neko potpuno novo mlado lice, s mladenačkom energijom, ali svakako će u donošenju odluke o tome osnivati stranku, ili platformu ili udrugu, biti važno kako će se postaviti primorsko-goranski SDP-ovci. Njihov prelazak bio bi snažna injekcija za tim socijaldemokrata, ali i tu je dinamika bitna. Što više vrijeme prolazi, ta se mogućnost čini manje izvjesnom, naročito nakon što je Komadini na kraju proračun glatko prošao u Županijskoj skupštini, pa nikakvi novi izbori nisu na vidiku.


Stoga ostaje opcija o kojoj socijaldemokrati također razmišljaju, a to je predan i glasan rad u Saboru, skretanje vidljivosti na sebe kao tim, sve dok se ne iskristalizira neko ime koje će odskočiti i postati zanimljivo široj javnosti. Do redovnih izbora je skoro tri godine, pa i za tu opciju vremena ima sasvim dovoljno.