Najskuplji kruh u Europi jedu Finci i Švicarci – prvi za 500 grama bijelog kruha izdvajaju 3,67, a drugi 3,62 eura. Te dvije zemlje, zajedno s Danskom i Islandom, zauzimaju prvih deset mjesta na ljestvici od 151 grada u čitavoj Europi, a na čijem su se dnu doslovno »zabetonirale« ratom sukobljene Rusija i Ukrajina, jedući time najjeftiniji kruh – Ukrajinci za 500 grama »bijelog« u Dnipru izdvajaju 0,46, a Rusi u Nizhny Novgorodu, na zadnjem, 151. mjestu, 0,41 eura.

Rezultati su to europskog praćenja cijena kruha spomenutog tipa i gramaže, a svakodnevno ih prati analitički servis Numbeo prema kojem Hrvati jedu srednje skup kruh na svome kontinentu – Zagreb je s cijenom 500 grama »bijelog« od 1,41 eura zauzeo 81. mjesto, sredinu ljestvice.

Cijene i turizam

Osim prijestolnice, od naših gradova na Numbeovoj listi još je i Split na 90. mjestu s cijenom od 1,33 eura. Prije su tu bili i Zadar, Dubrovnik, Rijeka, koja je u Hrvatskoj po toj ljestvici tada imala najskuplji kruh. Pozicionirajući se na sredini ljestvice po Numbeou, a po onoj »čaša je polupuna ili poluprazna – ovisno kako se gleda i odgovara u kojoj situaciji«, jedemo srednje skup, odnosno srednje jeftin kruh.

Foto Pixabay

No, ovo potonje slaba je utjeha ako se zna da bismo po toj cijeni za kilogram kruha, i to bijeloga, morali izdvojiti gotovo tri eura – 2,82 eura. Preskupo za reći, a kamoli platiti za osnovnu namirnicu i to još u zemlji s velikom žitnicom i više nego samodostatnom proizvodnjom pšenice, ako se zna da su nam potrebe za tom krušaricom oko 400.000 tona, a proizvedemo je i u lošijim godinama barem dvostruko više. I ove smo godine, kada je žetva bila s iznadprosječnim prinosima 6 do 9 tona po hektaru i dobrom kvalitetom – 70 posto je pšenice druge i treće, 10 posto prve i premium klase, te 20 posto zrna četvrte klase, odnosno stočne pšenice, proizveli dvostruko više pšenice nego što su domaće potrebe. I ove godine morat ćemo uvesti nešto poboljšivača, no ne u velikim količinama kao lani kada je žetva bila loša i kvalitativno i kvantitativno, a ni cijena ni približno nije zadovoljila ratare.

Direktorica Žitozajednice Nada Barišić kaže da se, dok se očekuju službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, ne očekuje manje od 850.000 tona pšenice, iako smo je jesenas zasijali 17,6 posto manje nego u jesenskoj sjetvi 2022. godine. Podsjetimo i na ne tako davno vrijeme – početak inflacije i krize, kada su mediji vrištali da smo s cijenom kruha i pekarskih proizvoda najskuplji.

– Cijene kruha i pekarskih proizvoda su na visokim razinama i vjerujem da je turizam, turistička sezona, jedan od razloga zašto su te cijene više nego što bi trebale biti, kaže Nada Barišić, podsjećajući na razine cijena sirovine.

– Mislim da pšenica nakon vremena pandemije koronavirusa nikada nije bila jeftinija: već drugu sezonu imamo jeftinu sirovinu pa je turizam možda razlog takvih cijena na pekarskim policama. Cijena pšenici i dalje nije zadovoljavajuća, na burzama je konstantno u padu – bila je 220 eura po toni, pa je pala na 215 eura, nema joj trenda rasta na burzama, oscilira no s blagim naznakama daljnjeg pada. Sada je to 201 euro, kaže direktorica Žitozajednice. Prema kotacijama cijena Žita, a zadnja je od 13. kolovoza, treća klasa pšenice je 153 do 158 eura, premium zrno je 177, a za stočnu pšenicu ponuđen je 151 euro.

Jeftina pšenica

Direktorica Žitozajednice vjeruje da će se preniska cijena i ove godine odraziti na smanjenje površina pod tom u nas najzastupljenijom krušaricom. No, ona je i dalje naša najtradicionalnija kultura i, bez obzira na smanjenje površina, i dalje je pola imamo za izvoz.

Član Upravnog obora Hrvatske poljoprivredne komore, ratar Matija Brlošić, kaže kako je cijena kruhu gore otišla deset puta, a da je pšenica ostala na istome – oko 160 eura. No, kada se izračuna manipulacija, to je, dodaje, 150 eura.

Istovremeno, cijene kruha u pekarnici jednog trgovačkog centra trenutno su 0,80 do 1,80 eura.

– Bilo bi dobro usporediti cijene kruha i pšenice prije 20 godina. Tada je njoj cijena bila 15 centi, a kruha oko 35 do 40 centi i to je to. Svi spominju inflaciju i rast troškova svoje proizvodnje, a nikoga nije briga za poljoprivrednika – ulazna sirovina cjenovno je jednaka prije 20 godina, a gotov proizvod, kruh, višestruko je skuplji. Kilogram kruha ne smije biti skuplji od maksimalno oko 50 centi – u pravilu je to izračun 15 centi za kilogram pšenice puta tri, a sada je po navedenoj ljestvici kilogram gotovo tri eura. Znači, za potrošače je taj proizvod višestruko veći, a za ratara inflacije nema. Stoga, mi smo zemlja s jeftinom sirovinom i skupim kruhom, kaže Brlošić, dodajući kako je svjestan da će pekari ovakav njegov izračun i brojke primiti s krajnjim negodovanjem, ali on smatra da su cjenovni odnosi pšenice i kruha u nas očiti primjer kršenja Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi.