Tone infektivnog otpada svakog dana izlazi iz hrvatskih bolnica, primjerice, samo KB Dubrava dnevno ima oko tri tone ili mjesečno 100 tona otpada, što postaje usko grlo za zbrinjavanja potencijalne zdravstvene ugroze ali moguće je i zagađenje okoliša, piše u petak Jutarnji list.

COVID-19 je u cijelom svijetu značajno povećao bolnički otpad, među ostalim i zbog velike količine zaštitne opreme, koji se sve teže zbrinjava osobito ako u državi nema spalionica koje su certificirane za tu namjenu poput Hrvatske.

Posljednjih mjesec dana situacija je kulminirala pa se tako pored KB Dubrava nalazi velika količina otpada, a slično je i u Infektivnoj klinici dr. Fran Mihaljevič. Otpad se svakodnevno odnosi ali još više ga ostaje nezbrinutog. Nadležni tvrde da pokušavaju naći rješenje ali ni jučerašnji međuresorni sastanak na tu temu Ministarstva zdravstva te Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja nije dao odgovor na to pitanje, piše Jutarnji list.

Ministar zdravstva Vili Beroš nada se da će Ministarstvo gospodarstva naći hitno rješenje do sljedećeg tjedna. Dodaje da je očito nužno naći i trajno rješenje, a to bi bilo da se uz pomoć fondova EU sufinanciraju uređaji za svaku bolnicu u kojima bi se bolnički otpad mogao dovesti do faze komunalnog otpada.

Naime, još početkom prošlog mjeseca tvrtka Kemis-Termoclean, s kojom dio bolnica ima ugovore o odvozu infektivnog otpada. upozorila je nadležne na činjenicu da količine prelaze mogućnosti zbrinjavanja jer se volumen toliko povećao da tvrtke koje trebaju obraditi taj otpad to ne stignu unatoč činjenici da rade u tri smjene sedam dana u tjednu.

Direktor tvrtke Kemis-Termoclean Zoran Matić kaže da su kapaciteti svih ‘obrađivača’ otpada u Hrvatskoj u normalnim vremenima čak i prevelike, ali su u pandemiji količine bolničkog otpada toliko porasle da ih je nemoguće u potpunosti zbrinuti. Ponudili su rješenje da se taj otpad privremeno spaljuje u cementari u Našicama ali je to Ministarstvo gospodarstva odbilo s obrazloženjem da u “pravilniku o onom što se u cementari može spaljivati nema infektivnog otpada”. Pokušalo se vidjeti može li se taj otpad ‘izvesti’ u Austriju, Njemačku ili Sloveniju, no pokazalo se da su njihovi kapaciteti zauzeti.

“Ne radimo ovo da bi digli cijene već zato što ‘obrađivači’ ne mogu preuzeti toliko otpada, a mi ga ne možemo skladištiti duže od pet dana jer smo onda u prekršaju”, kaže Matić

Činjenica je da se infektivni otpad može po pravilniku spaljivati samo u spalionicama opasnog otpada koju Hrvatska nema ali privremeno bi se vjerojatno ipak moglo dozvoliti “spaljivanje u svrhu dobivanja energije” za što cementara u Našicama ima dozvolu. Trajnih posljedica ne bi trebalo biti, odnosno bile bi puno manje od onih koje bi mogle uslijediti nagomilavanjem potencijalno opasnog infektivnog otpada na “ledinama” pored bolnica, piše Jutarnji list te dodaje da za sad nisu dobili odgovor od Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kakva se rješenja nude.