Tomislav Karamarko još je jednpom objasnio što je radio na saboru HDZ-a.

Dragi prijatelji, bio sam danas na XX. Općem saboru Hdz-a (izvještajnom) u Lisinskom. Jednostavno rečeno – odazvao sam se pozivu kao što sam to činio prigodom nekih obljetnica prošle i pretprošle godine. Naravno, očekivao sam da bi to moglo izazvati pozornost javnosti zbog toga što su za mjesec dana pred nama parlamentarni izbori.

I kako to biva počela su naklapanja zašto sam došao, kako, što sam dogovorio, hoću li se kandidirati, sa kime pregovaram, itd itd…
I da jasno odgovorim – nisam razgovarao niti dogovarao sa nikim ništa.

Moram priznati da sam dvojio ići na Sabor ili ne!? No, kad se pred nacijom uprizorio PRH sa svojom predizbornom bravurom, nakićenom verbalističkim savršenstvom, najavom “smrt fašizmu-sloboda narodu” koalicijom kojoj će ON (a tko drugi) biti na čelu, ipak sam odlučio doći do Lisinskog.
Zašto?
U koječemu se ne slažem sa politikom vrha Hdz-a iako akceptiram sve što je bilo uspješno.  I mislim da je došlo vrijeme resetiranja nekih dijelova te politike zbog opstanka stranke i onemogućavanja izborne pobjede onih snaga koji neovisnu Hrvatsku niti su htjele niti ikada prihvatile. To je odgovornost trenutnog vodstva. Nadam se da ju i prihvaćaju.

Ovim putem predlažem vodstvu stranke da HDZ formira što širu koaliciju domoljubnih, suverenističkih stranaka i tako se odupre i savlada najezdu protuhrvatskih, teškom demagogijom naoružanih, snaga. Galopiraju kozačkom energijom i neće birati sredstva.

O toj koaliciji treba razgovarati sa Hrvatskom strankom prava, Hrvatskim bilom, Domovinskim pokretom i svakako umirovljenicima. Siguran sam da bi i braniteljske udruge podržale ovakvu opciju.
Ulazimo u još turbulentnija vremena i svi koji želimo sačuvati našu, krvlju stečenu neovisnu Hrvatsku, moramo biti jedinstveni. Kao nekad!!

Svijest da su naš identitet, a moguće i opstojnost, ugroženi dovela me danas u Lisinski. Tuđmanova stranka mora opstati ali u onom obliku kako je narod želi i osjeća.
Prepustiti Hrvatsku u ruke onima kojima je vanjskopolitički doseg Banja Luka bila bi tragedija naše generacije.