Malo, pospano mjesto u Sisačko-moslavačkoj županiji koje se zove Desno Trebarjevo na prvi se pogled ne razlikuje od brojnih takvih sela i naselja između Velike Gorice i Siska. Kuće su svakojake, neke drvene stare i po stotinjak godina, neke moderne katnice. Ljudi se pretežito bave poljoprivredom, a život se čini, odnosno jest usporen i opušten.

​Naravno, kada se spomene ime mjesta, oni koji imaju barem malo zanimanja za povijest sjete se da je tu rođen osnivač Hrvatske seljačke stranke Stjepan Radić. U Desnom je Trebarjevu prije nekoliko godina osnovan Kulturni centar Braće Radić koji je ove godine organizirao izložbu povodom 150. godišnjice njegovog rođenja.

Spomen na velikane

– Centar je osnovala Sisačko-moslavačka županija. Sjedište mu je u Desnom Trebarjevu. Cilj nam je da se govori i potiče znanje o Stjepanu i Antunu Radiću kroz različite programe. Na ovom mjestu Kulturni centar djeluje i radi na tome od 2018. godine.

Kroz izložbe, predavanja, okrugle stolove, ali i kroz programe koje priređujemo za mlade kako bi oni stekli uvid u život i političko nasljeđe Stjepana i Antuna Radića. Ova izložba, kao i ona godinu dana ranije, napravljena je u suradnji s Gradskim muzejem Grada Siska.

Tražili smo suradnju i s drugim različitim institucijama. Želimo postati mjesto edukacije o životu, djelu i naslijeđu ovih hrvatskih velikana, kaže ravnateljica Centra Jasmina Jovev.

Raritet izložbe predstavlja i posmrtna maska Stjepana Radića, autora Rudolfa Valdeca iz 1928. godine / Snimio D. KOVAČEVIĆ

U trenutku kada smo bili u Kulturnom centru izložbu su obilazili učenici Osnovne škole Martinska ves. Sama je izložba vrlo zanimljiva, od brojnih izložaka ističe se na primjer 2,8 metara dugačka zastava HSS-a iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, posmrtna Radićeva maska, te njegova bista koju je za potrebe izložbe ustupio Ured predsjednika Republike. Međutim, najzanimljivijim se čini jedan drugi izložak, metak kojim je u Narodnoj skupštini u Beogradu pogođen Stjepan Radić.

– Čula sam da se on nalazi u Privatnoj etnografskoj zbirci u Donjem Hrašću čiji je vlasnik monsinjor Josip Kolarić. Upoznavši osobe koje su u kontaktu s tom zbirkom, doznala sam za taj metak. Stupila sam u kontakt s monsinjorom Kolarićem koji je trenutno u Staračkom domu na Kaptolu. On je pokazao dobru volju za suradnju, kaže Jovev.

Naravno, ovaj je metak najzanimljiviji artefakt na ovoj izložbi. Ispalio ga je poslanik Narodne radikalne stranke Puniša Račić 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu.

Lipanj 1928.

U to su vrijeme rasprave u parlamentu tadašnje Kraljevine SHS bile toliko tvrde da uvrede i polemike koje se mogu čuti u današnjem Hrvatskom saboru sliče na nesporazume petogodišnjaka u dječjem vrtiću.

Već se tada vidjelo da su u toj državi prevelike razlike i interesi pa su se sav bijes i ogorčenje zbog brojnih neriješenih i nerješivih problema prelijevali preko skupštinske govornice. Po beogradskim se kuloarima bilo već naveliko pričalo da bi se u parlamentu moglo i zapucati.

I da bi meta mogao biti baš Radić. I tog je dana bio upozoren da bi mu bilo bolje prošetati Beogradom nego ući u zgradu Narodne skupštine. Međutim on je ipak otišao, a ostalo je povijest. Uslijedila je bila žestoka rasprava koja je toliko razbjesnila Račića da se spustio do govornice, izvadio revolver i zapucao na zastupnike HSS-a.

Zanimljivo je da je svaki od njih petorice dobio samo jedan metak. Račić je bio obučeni pripadnik četničkih jedinica koje su godinama prije toga operirale po Makedoniji i Kosovu. Tu je vjerojatno i bio naučio da kada ima puno ljudskih meta u svaku treba ispaliti po jedan metak.

Na izložbi je i njegova fotografija. Mlađahni Račić pozira u četničkoj odori koja je različita od one koju smo mogli vidjet u filmu »Užička Republika« ili tijekom Domovinskog rata. Nema brade, samo brčići, na glavi nije klasična šubara, već druga vrsta kape, za pojasom revolver, na prsima odlikovanja, na nogama nešto što sliči na bijele dokoljenke.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

​Autor izložbe je profesor Ivica Valent, kustos Gradskog muzeja u Sisku.

– Puno se ljudu čudi kao je moguće da je metak u jednom komadu. Stvar je u tome da je tane pogodilo Radića, a da je čahura nađena na podu Narodne skupštine u Beogradu nakon pucnjave. Metak je tada bio sastavljen i izložen na pogrebu Stjepana Radića u kolovozu 1928. godine.

Nakon toga bio je izložen u Seljačkom domu u Palači Vranitzany na Zrinjevcu u spomen-sobi u kojoj su bili i drugi izlošci vezani za život i politički rad Stjepana Radića. Međutim samo tri tjedna nakon toga dogodio se požar u kojem su izgorjeli svi izlošci.

Metak je nestao i nitko ne zna što je s njim bilo dok nije pronađen u sefu MUP-a zajedno s kaležom kardinala Alojzija Stepinca 1990. godine. Uz taj kalež nalazila se i kuverta koja je bila naslovljena na zagrebačkog nadbiskupa. U njoj je bio papirić u kojem su bili umotani čahura i metak, kaže Valent.

Lipanj 1971. i 1991.

​Rodne kuće braće Radić više nema.

– Dakle, danas rodna kuća braće Radić fizički ne postoji. Ostale su nam samo fotografije iz toga razdoblja tako da ipak znamo gdje se točno nalazila. U toj su kući oni rođeni, ali su djetinjstvo proveli u drugoj kući malo niže u koju se obitelj preselila odmah po njihovu rođenju, kaže Valent.

Dodaje da je Radić imao još desetero braće i sestara od kojih je dvoje umrlo u ranom djetinjstvu.

– Bili su jaki siromašni. Otac mu je dok se nije oženio bio mornar na riječnim lađama. Ali nakon što se oženio skrasio se ovdje u Trebarjevu. Mali Stjepan je vidio kakva je materijalna situacija obitelji. On se prvenstveno učenjem uspio izboriti za stipendiju.

Podučavao je bogatije učenika koji su mu plaćali tu poduku. A kasnije dok je studirao financirao se pisanjem članaka za novine. Ovo je bio vrlo siromašan kraj. Raspale su se zadruge, posjedi su se usitnjavali.

Uzgajali su se kukuruz i žitarice. Tako da se jako teško živjelo. Obrok je bio jednom dnevno, a obitelji su bile brojne, kaže Valent.

Ivica Valent uz bistu koju je za izložbu posudio Ured predsjednika / Snimio D. KOVAČEVIĆ

Za ovako maleno mjesto, Desno Trebarjevo vidjelo je jako puno povijesti. Naime, činjenica da tu rođen čovjek koji je od Hrvata napravio politički narod uzrokovala je da si se ovdje događalo svašta i puno godina nakon što je Radić sišao sa životne i političke pozornice.

Veliki se događaj zbio na stotu godišnjicu njegovog rođenja, 6. lipnja 1971. godine. Budući da je cijeli Radićev život bio obilježen politikom ona, mogla zaobići ni obilježavanje stote godišnjice njegovog dolaska na svijet.

Naime, kao što je opće poznato, 1971. bila je godina Hrvatskog proljeća. Riječ je o razdoblju u kojem je tadašnji Savez komunista Hrvatske pokušavao razriješiti niz nesporazuma sa središnjom vlasti u Beogradu, poput raspodjele deviza ostvarenih izvozom, kroz pripuštanje u javni prostor blage varijante hrvatskog domoljublja kako bi pridobili javno mnijenje za taj svoj politički projekt.

Usto su diljem Hrvatske održavani i brojni masovni politički skupovi odakle je kasnije proizašao riječ maspok, pomalo derogirajući naziv za cijelo to razdoblje.

I tako se tog lipnja 1971. u Desnom Trebarjevu okupilo više od deset tisuća ljudi kako bi čuli što im ima reći Miko Tripalo, jedan od lidera Hrvatskog proljeća. Prisutna je trebala biti i Savka Dapčević Kučar, ali je iz nekog razloga izostala.

Spominje se priča da je odustala od nastupa nakon što je automobil u kojem se vozila bio zasut kamenjem dok je prolazio kroz srpska sela pored Gline. Na fotografijama se vidi Miko Tripalo kako govori brojnim okupljenima, a iza njega je veliki kvadrat sa šahovnicom.

Prvo polje je crveno. Samo šest mjeseci kasnije i Miko i Savka poslani su u političku mirovinu, a dobar dio prisutnih na skupu u Desnom Trebarjevu prošao je kroz privođenja i saslušanja na kojima su morali, među ostalim, i objašnjavati zbog čega su se tog lijepog lipanjskog dana odlučili pojaviti u Desnom Trebarjevu.

Na izložbi je i fotografija Svečane akademije o Stjepanu Radiću koja je istog dana održana u Sisku u organizaciji tamošnjeg ogranka Matice hrvatske. U prvom redu vide se Franjo Tuđman i njegova supruga Ankica.

​​Budući da su u Hrvatskoj povijesti jako bitne godine koje završavaju sa znamenkom jedan, Desno Trebarjevo je i 9. lipnja 1991. bilo mjesto na kojem se obilježavala godišnjica Radićevog rođenja, sada 120., u okružju velikih političkih previranja.

Ovaj puta je to bio Domovinski rat. U to kasno proljeće u Hrvatskoj se već počelo pucati, ali još nije bio započeo sveopći rat. Do njega je došlo samo par tjedna kasnije kada su prve granate počele padati po ovom lijepom prisavskom mjestašcu.

Međutim, povijest je čini se ipak ovdje završila svoj posao. Radić je danas samo povijesna figura, a Desno Trebarjevo mjestašce u Općini Martinska Ves u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Lipanj 2021.

Djeca iz obližnje osnovne škole sa zanimanjem su pregledavala izložbu i slušala što im ima za reći profesor Valent. Njihov dolazak u Desno Trebarjevo, kao i svih ostalih koji dolaze pogledati izložbu, samo je zanimljiv dodatak njihovom razumijevanju povijesti koju je Desno Trebarjevo živjelo kroz zadnjih 150 godina.

Govoreći o aktivnostima Kulturnog centra, Jovev kaže da će ove godine biti jako puno organiziranih događanja.

– Sve smo započeli s otvaranje ove izložbe. Prošle smo subote imali nešto ležernije događanja. Htjeli smo jednom biciklijadom koja se naziva »Od Radića do Radića« privući veći broj posjetitelja. Tako da usput dođu obići i ovu našu izložbu.

Privukli smo stotinjak biciklista koji su onda došli ovdje i obišli izložbu. Za djecu smo u Kulturnim centru imali program potrage za blagom koji se pokazao vrlo uspješnim. Djeca su se bila vrlo zainteresirana.

Bilo je to prilagođeno tome da uče kroz igru Imali smo i turistički razgled ovog dijela Posavine. A počastili smo ih i tradicijskih kolačima i jelima. Svira su i tamburaši, kaže Jovev. Dodaje da će se obilježiti i 20. lipanj, Spomen-dan na lipanjske žrtve i Stjepana Radića.

– To je 2015. Hrvatski sabor proglasio spomendanom. Poslije toga ćemo 24. lipnja imati predavanja. Profesor Valent održat će predavanje o Radiću. Započeli smo i s inicijativom da izložba o Stjepanu Radiću bude i u Pragu.

On je naime praški đak i praški zet, na kraju krajeva. U rujnu nastavljamo s programima. Gostovat će nam Lado. Imat ćemo predavanja i o vezama Češke, Čeha i Stjepana Radića. Imat ćemo i promociju jednog dokumentarnog filma o narodnoj baštini. Do kraja godine pripremamo još niz izlaganja i skupova. Mislim da će biti zanimljivo, kaže Jovev.

Jasmina Jovev / Snimio D. KOVAČEVIĆ