BUZET Europa počiva na dva stupa, jedan je onaj koji je naslonjen na kršćanske vrijednosti, drugi na one antifašističke. To vrijedi i za Hrvatsku i našu Istru gdje je treći stup naslonjen na Domovinski rat. Sve nas je to obilježilo, to je to naše narodnjaštvo, istrijanstvo, to je ta širina Istre po čemu je drugačija, naglasio je gradonačelnik Buzeta Damir Kajin u povodu obilježavanja Dana antifašističke borbe.

Delegacija Grada Buzeta i Udruge antifašista, uz nazočnost predstavnika buzetskog ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, u jutarnjim je satima položila cvijeće i zapalila svijeće kod središnjeg spomen obilježja u Spomen parku u Buzetu. Minutom šutnje odana je počast svima koji su dali svoje živote u Drugom svjetskom ratu, svima koji su ga preživjeli, ali su kasnije preminuli, kao i svim braniteljima i žrtvama u Domovinskom ratu. U poslijepodnevnim satima održan je prigodan skup u Svetom Duhu.

– Da se bilo koja sastavnica istarskog života isključila, od 1941. godine pa nadalje, narodnjaštvo, seljaštvo, svećenstvo, talijanska, hrvatska ili slovenska komponenta Istre, vjera u bolje sutra, otpor tuđinu i antifašizam ne bi uspjeli, bilo u Istri, bilo u Hrvatskoj, bilo u bivšoj Jugoslaviji. To je prepoznao Tito. Za Tita možemo reći svašta, ali kao što kaže talijanski pisac slovenskog podrijetla Jože Pirjevec, a ja ga citiram “on je znao iskoristiti trenutak, stavio je glavu na panj, nitko tada nije sprječavao i druge da se suprotstave nacizmu i okupaciji”, ali drugi se nisu suprotstavljali ni fašizmu, ni nacizmu, ni okupaciji. Draža im je bila kolaboracija ili skrivanje ispod stola, kada se zbog nacionalne pripadnosti završavalo u konc logoru, a za oružani otpor na vješalima ili pred strojem za strijeljanje, naglasio je Kajin.

Buzetski gradonačelnik također je istaknuo da partizanski pokret valja lišiti ideologizacije koju je imao u socijalizmu, ali i današnjeg revizionizma.

– Partizanski pokret koji se javlja diljem bivše Jugoslavije kao i u Istri, je fenomen. Nigdje u Europi nije zabilježeno ništa slično i zato je Tito nakon 1945. godine, a pogotovo nakon 1948. godine, imao takvu poziciju u svijetu jer je jedini uz Churchilla dva puta rekao «ne», kako Hitleru, tako Staljinu. Imali smo pokrete otpora u Francuskoj čak i u Italiji, u Norveškoj, ali jedino je ovaj u bivšoj Jugoslaviji bio u stanju zadržati petsto tisuća njemačkih vojnika koji bi inače bili u Rusiji ili Normandiji. Samo je taj pokret od ničega stvorio vojsku, armije, organizirao slobodne teritorije pa čak i donosio dokumente poput Pazinskih odluka. Ako je netko to prepoznao to je bio istarski narod, oni koji su pomagali NOB, ali i istarsko svećenstvo, mladi Pavlišić, tragično stradali Bulešić, Jurcan, monsignor Božo Milanović, kojemu je Tito u znak zahvalnosti posvećivao poštanske marke kao da je engleska kraljica, a on, Milanović, znao je da se bez narodnog fronta ili otpora nikada ne bi ostvarila ona njegova povijesna da “režimi prolaze, a narodi ostaju», istaknuo je Kajin

Točno je, dodao je buzetski gradonačelnik, da je nakon rata bila diktatura, bilo je osvete, nacionalizacije, kolektivizacije i ono najgore fojbe i egzodusi. Trebalo je trideset, četrdeset godina da se ovaj prostor oporavi od rata i poratnog primitivizma, ali NOB je integrirao Istru i Rijeku, socijalno emancipirao Istrijane, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina prošlog stoljeća, i oslobodio Hrvate od neke kolektivne krivnje zbog Pavelićeve tiranije, ustaške kame, bestijalnosti Jasenovca i paktiranja s Hitlerom i Mussolinijem. S druge strane, najrazvijeniji pokret otpora na tlu bivše Jugoslavije, dogodio se, razvijao se, upravo na tlu Hrvatske pod vodstvom Hrvata Josipa Broza Tita.

– Ne treba smetnuti s uma, i to se ne smije pravdati, desetine tisuća ljudi stradalo je na križnim putovima, u Istri na stotine u fojbama. To se događalo i u Francuskoj i Italiji, ali da ponovo citiram Pirjevca, gdje on poratno doba uspoređuje s Francuskom revolucijom i postavlja pitanje, znate li što se dešavalo nakon Francuske revolucije, giljotine, masakri, ubojstva, pa nitko ne dovodi u pitanje njen epohalni značaj za svjetsku povijest. To bi trebalo vrijediti i za antifašistički pokret na kojeg je Istra duboko naslonjena, zaključio je Kajin.