Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta, unatoč turbulentnim vremenima u kojima živimo, sasvim uspješno vodi najsjeverniji istarski grad. Istina, bolno je odjeknuo prerani odlazak oporbenog lidera Deana Prodana, i ne samo u emocionalnom smislu, jer bila je riječ o političaru koji je snažno inovirao političku scenu tog dijela Poluotoka, kao i o osobi pred kojom je bila perspektivna profesionalna karijera, Buzet doživljava niz promjena.

Prije svega u zoni krupne infrastrukture, no upravo je ona ta koja na dulje razdoblje daje naglasak sveukupnom razvoju. S Kajinom smo se dotaknuli nekoliko pojedinosti što nas ujedno uvode u čitav niz izbora, od europarlamentarnih do, na kraju te velike serije, lokalnih izbora.

Snažna poruka

Jeste li bili na subotnjem prosvjedu koji je u Zgrebu organizirao velik broj oporbenih stranaka?

– Ne. Vidio sam puno ljudi, što je bilo za očekivati, a što je i snažna poruka vlasti, ali nisam čuo niti jednu poruku koja bi me uvjerila da ova ekipa može voditi Hrvatsku bolje ili poštenije, a kamoli uspješnije. Istina, nikada, pa ni tada, ne bih predložio Turudića za glavnog državnog odvjetnika, pa i zbog prijateljstva sa Mamićem, ali cijela Istra povlači paralele Turudić-Grbin. Ovog prvog stavlja u kontekst Rimac, Mamić, a ovog drugog što je od 2010. do 2014. bio prokurist Jakupi klana, o čemu sam osobno nešto natucao 2015., ali strah je veliki brat pa sam zaključio, kao i opozicija danas, da je lakše prozivati premijere, ministre, IDS, Jakovčića, nego poslovne krugove.

Prvo se želim ograditi od termina mafija, kao što su neki pisali. Ne mislim da je problem biti odvjetnik tuženom ili zastupati tužitelja, ali biti prokurist, a prokurist upravlja cjelokupnom imovinom i poslovanjem tog trgovačkog društva, osim što nekretnine ne smije otuđiti, znači da ste čovjek najvećeg povjerenja. Što zna SOA ili što znaju službe? Puno, jer su neki, kao što se pisalo, bili izručeni španjolskim vlastima. Svatko može biti predsjednik neke stranke, ali može li biti ministar pravosuđa? Ili premijer, ako osim Laktaša, Kosovske Mitrovice, južno od Ibra gdje sam inače služio vojsku, Tirane i Moskve, želi posjetiti još koju EU zemlju. Da se razumijemo, nemam ništa protiv nikoga, ali za sve moraju vrijediti isti kriteriji jer ako to nije tako, imat ćemo građane prvog i drugog reda, strah i potkupljene institucije.

Rekoh, Turudića ne bih nikada predložio, ali u DORH-u, sudstvu – na djelu je bratoubilački rat. Do istrebljenja. Ovi oko HDZ-a su u velikoj, velikoj manjini. Dobro, pravosuđe ne smije biti ni uz koga, ali daleko veći utjecaj na isto imaju neki drugi. Tko pušta ove snimke, poruke, fonograme… Ovaj put to nije SOA, policija, nisu ni odvjetnici, to je DORH, to su suci u predmetu. Tko je zakupio institucije? Do 2015. borili smo se za slobodu govora, nema novinara koji ima više tužbi za izgovorenu riječ od mene. Tužili su me pred kaznenim i građanskim sudovima, nisam izgubio ni jedan spor, ali su me financijski iscipelarili. Gro toga, ne sve, bilo je u režiji IDS-a. Tužio me i HRT, čak i bivši talijanski ministar, i to iz kućnog zatvora. Čovjek da ne povjeruje. Neki mediji bili su na mojoj strani, zakupljeni protiv, a stranke su šutjele. Nije ih se ticalo. Do 2015. borili smo se za slobodu medija, danas je 90 posto medija bliže opoziciji nego vlasti i tu ne vidim problem, ali bih volio znati tko sve to financira, a da srpski kapital preko nekih televizija utječe na političku scenu Hrvatske je zastrašujuće.

Sada bi se trebalo boriti za neovisno pravosuđe, a ne da najveći reformator pravosuđa u Hrvatskoj i BiH ostane Mamić. Jasno da su velika većina sudaca časni ljudi, ali bitka za nepristrano i depolitizirano pravosuđe potrajat će, i taj proces neće trajati ni godinu, kao ni samo jedan mandat. Treba poticati nevladine udruge, ali i zazirati od Sorosevog utjecaja, ili onoga što je od toga ostalo, a za početak objaviti svaku lipu jer radi se o barem milijardu eura godišnje.

Pravosuđe je fundament uređene zajednice. Manji je problem tko dila spise, ali kako objasniti da se neki postupci poklapaju s prosvjedima i ulaskom policije u Ministarstvo kulture. Zašto to spominjem, a želim znati punu istinu? Zato jer ovo nije slučajno i zato jer to može skrenuti u demokraturu.

Ključne godine

Budući da ste prošle lokalne izbore dobili uz potporu SDP-a, kako danas gledate na aktivnosti nacionalne oporbe?

– Čega se ja pribojavam? Pred Hrvatskom su ključne tri godine što se tiče povlačenja EU sredstava. Da je Hrvatsku prije dvije godine vodila opozicija sa stavovima oko Ukrajine kakve je zastupala u Saboru, zaustavili bi obnovu Banije, Zagreba, ugrozili rast BDP-a, plaća, jednom riječju izolirali Hrvatsku. Zar mislite da bi takva Hrvatska za obnovu povukla 1,5 milijardi eura? Omogućila punu zaposlenost građevinskog sektora? Ma tko bi Hrvatskoj dao novac? Sjećam se kada su prvi ukrajinski stradalnici dolazili u Buzet. Plakao sam kao da se meni to dešava. Organizirali smo im vjerojatno prvi u Hrvatskoj smještaj, učenje jezika, školu, hranu, neke male donacije, najlakše je bilo pronaći im posao. I da se vratim na legitiman prosvjed, a ja sam za svaki, ali volio bih čuti kako vide Uljanik za koji je netko isplatio više od pet milijardi, zapravo 5,5 milijardi kuna, što je više od Pelješkog mosta, tunela Učka, mostova u Istri te spoja Učka-Rijeka zajedno. Za tu propast Uljanika nitko iz Zagreba nije odgovoran. Danas Istrijani uopće ne gledaju na dionicu do Rijeke, već na onu do Žute Lokve. Nitko nije spomenuo plaće u javnom sektoru koje će biti gotovo kao u Sloveniji. Problem su plaće u lokalnoj samoupravi. Nitko nije spomenuo sredstva EU-a, ili produktivnost u Hrvatskoj koja je najmanja u Europi, pa ni činjenicu da 92 posto građana Hrvatske ima svoj stan, a svega 42 posto Nijemaca, ili da imamo 800 tisuća apartmana, i da smo ono najgore uzeli od komunizma, samoupravnog socijalizma i ovog našeg kapitalizma. Svi znaju prava, obveze nas se ne tiču, a radit ćemo baš ako moramo.

Koliko se Peđa Grbin nametnuo kao lider lijevo-liberalne oporbe? Je li mu tu poziciju preuzela Sandra Benčić iz Možemo!? Kako uopće predviđate njegovu političku budućnost?

– Kada nemate nikakve odgovornosti, možete što hoćete, jer lako je prozivati, biti protiv, a daleko teže donositi odluke od kojih ovise milijuni egzistencija. Problem je što, kao ni u Zagrebu, ne znaju odakle početi. U Zagrebu imaju na dispoziciji dvije milijarde eura. Neka nitko ne misli da je proračun Hrvatske nepresušan izvor želja. Ja samo želim da i buduća vlast, ma koja bila, funkcionira. Pa i ova s 11 stranaka gdje se ideje kreću od revolucionarnog populizma do Soroševog, tobože, pravednog društva. Želim da svaka vlada, vlast, buduća, postojeća, bude uspješnija u odnosu na vrijeme koje je iza nas. Grbin i Benčić me najviše podsjećaju na vlast Račan-Budiša, ali to je već neka druga priča o kojoj mogu govoriti iz prve ruke jer sam 2003. nosio listu SDP-IDS.

A ishod parlamentarnih izbora? Na prošlima je HDZ u 8. izbornoj jedinici dobio do tada nezabilježena četiri mandata?

– Kada gledam što je učinjeno u ovih osam godina u Istri, Rijeci, a učinjeno je mnogo, vjerojatno najviše nakon vremena Tita, ako imam na umu odnos vlasti, pustimo sada Buzet, već spram Pazina gdje je Možemo! na vlasti, Umaga gdje je SDP na vlasti, onda mogu pretpostaviti da će HDZ dobiti 4, možda 5 mandata, SDP ni kriv ni dužan isto toliko, IDS će biti parlamentarna stranka, a tko će dobiti još dva mandata, vidjet ćemo.

Postoje li opcije, za što se moglo čuti glasa, o vašem povratku u IDS?

– Nema potrebe. Zauvijek ću živjeti vrijednosti istrijanstva, pustiti ljude da žive svoje vrijednosti, da rade što žele, ali i boriti se protiv demagogije.