Boljkovca se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer je kršeći pravila međunarodnog prava u svibnju 1945. godine na području Duge Rese naredio ubijanje civilnog stanovništva
Protiv Josipa Boljkovca pokrenuta je sudska istraga zbog sumnje da je zapovjedno odgovoran za likvidaciju 21 civila u svibnju 1945. na lokaciji Vidanka-Curak i određen mu je jednomjesečni pritvor zbog teških okolnosti nedjela za koja se tereti.
Odluku o pokretanju istrage i pritvoru donijela je sutkinja zagrebačkoga Županijskog suda Jadranka Mandušić nakon ispitivanja osumnjičenog Boljkovca, koji je na sud doveden na štakama i u pratnji liječnika.
U istrazi protiv Boljkovca trebalo bi se ispitati 50-ak svjedoka.
Njegov branitelj Anto Nobilo najavio je žalbu na odluku o pritvoru, a prije je izjavio kako je Boljkovac star čovjek koji se jedva kreće i djelomično je dezorijentiran i dementan.
»Nisam siguran zna li Boljkovac što se oko njega događa, ali relativno dobro pamti što se događalo 1945. On je rekao da za ta ubojstva ne zna te da ljude koji su ubijeni ne poznaje«, rekao je nakon ispitivanja Nobilo.
Nobilo je rekao kako je Boljkovac na sudu objasnio da su 1945. bile dvije zapovjedne linije – vojno zapovjedništvo Karlovac i zapovjedništvo brigadi Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), te okružno Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA) u kojemu on nije radio.
U istražnom zahtjevu tvrdi se, pak, da je Boljkovac zapovijedao okružnom Oznom za kotar Karlovac.
Na upit vidi li u pokretanju istrage protiv Boljkovca političku konotaciju, Nobilo je odgovorio da se »to prvo nameće«, posebice kada se vidi kako je jutros uhićen u Vukovoj Gorici.
»Bila je to predstava za javnost s teško naoružanim policajcima s maskama, a ne vjerujem da je sigurnosna procjena bila da bi Boljkovac mogao pružiti otpor, a ni da bi jake partizanske snage mogle napraviti juriš na Veliku Goricu«, rekao je Nobilo.
On smatra da je riječ o promociji ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, koji, smatra Nobilo, »puca na krajnje desno glasačko tijelo«, te o pokušaju da se zagluše medijski napisi o kriminalu u HDZ-u.
»Bitka za HDZ je počela«, zaključio je Nobilo.
Nobilo: Sramota!
Josip Boljkovac je uhićen u srijedu ujutro, iz svoga doma u Vukovoj Gorici izašao je oko 11.40 sati, i to na štakama, te je prevezen u Zagreb.
Županijski sud u Zagrebu je, naime, 24. listopada preuzeo njegov slučaj kao mjesno nadležan budući da je karlovački Županijski sud izgubio ovlasti za istraživanje ratnih zločina, budući da su tu funkciju preuzela samo četiri suda u RH – u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.
– Bili su korektni prema ocu. On je dobro raspoloćen i jedva čeka da iznese što zna, kazao nam je Boljkovčev sin Matija nakon što su njegovog oca odvezli u Zagreb. Kaže da ga uhićenje njegovog oca nije iznenadilo, a na pitanje što on misli koji je razlog uhićenja, kazao je, slično kao i odvjetnik Nobilo: “Interes je dobiti dva do tri posto glasova”.
Boljkovac tvrdi da je riječ o postrojbi u kojoj su bili Crnogorci i da on s njom nije imao nikakve veze. Njegov branitelj novinarima je kazao da je Boljkovac osumnjičen za ratni zločin iz svibnja 1945. na području Duge Rese te da je riječ o zločinu crnogorske jedinice KNOJ-a kojom Boljkovac nije zapovjedao pa i ne može odgovarati po zapovjednoj odgovornosti.
»Boljkovac nad tom jedinicom nije imao moć te smatram da je ova istraga sramota«, kazao je Nobilo.
Na pitanje radi li se po njegovom mišljenju o predizbornim igrama odgovorio je da to smatra »političkim spinom, što je sramota u funkciji bitke za HDZ«. Dodao je da je riječ o novom predmetu protiv Boljkovca te da se ne odnosi na ranije istrage za logor Dubovac u Karlovcu.
Na pitanje je li uopće riječ o dijelu ratnog zločina koji ne zastarijeva ako se radi o događaju nakon 8. svibnja 1945. Nobilo je odgovorio da međunarodne konvencije ne prestaju štititi civile odmah nakon prekida rata, ako su stradavanja civila u izravnoj vezi sa ratnim stradanjima.
Tri i pol sata trajala je pretraga obiteljske kuće Josipa Boljkovca u Vukovoj Gorici, nakon koje je bivši šef karlovačke Ozne i prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova u pratnji policije odveden. Boljkovac je iz kuće izašao na štakama, teško se krečući. Kako se moglo vidjeti, iz kuće je iznijeto nekoliko kutija.
Kako doznajemo, riječ o lovačkoj municiji koju je Boljkovac, kao lovac, posjedovao. Josip Boljkovac priprema i novu knjigu o zbivanjima na karlovačkom području između 1945. i 1948. godine. Policija je pregledala te bilješke, ali ih nije zaplijenila, doznajemo od Boljkovčevog sina Matije.
Pod policijskom opsadom
U Vukovoj Gorici pretresena je Boljkovčeva kuća koja je bila pod policijskom opsadom i nemoguće joj je prići.Stigao je i odvjetnik Anto Nobilo koji će ga braniti te sin Matija. Nobilo je novinarima rekao da su mu jutros iz Ravnateljstva policije javili da je Boljkovac uhićen oko 7 sati. Poznato mu je da je njegov branjenik optužen za ratni zločin, ali ne zna što mu se točno staalja na tert. “Očekujem da ću to doznati do kraja dana”, kazao je Nobilo prije odlsaka u Vukovu Goricu.
Protiv Boljkovca je bila provođena istraga da je počinio ratni zločin na karlovačkom području u poraću 2. svjetskog rata, a za sada nema službenih informacija za što je točno sumnjičen. Županijska državna odvjetnica Gordana Križanić nedavno je potvrdila da su provedene ekshumacije u šumi Kozjača u Karlovcu vezane za likvidaciju zarobljenika logora Dubovac u Karlovcu. No, Boljkovac se ne treti za taj, nego za zločin počinjen na području Duge Rese.
Mesićeva podrška
Priča o tome da je prvi ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske pod istragom zbog zločina počinjenih poslije Drugog svjetskog rata te da mu prijeti čak i hapšenje, pojavila se u medijima krajem kolovoza ove godine. I ravnatelj policije Oliver Grbić je potvrdio tada da je pri kraju policijska istraga navodnog ratnog zločina u logoru Dubovec pored Karlovca poslije Drugog svjetskog rata, ali nije izravno potvrdio medijska nagađanja da će Boljkovac biti uhićen pod sumnjom da je odgovoran za te događaje. No, nije to ni demantirao.
Boljkovac je, pak, tvrdio da nije bio odgovoran za taj logor, nego da su to bili drugi, od kojih više nitko nije živ.
“Ja u logoru Dubovac nikad nisam bio, a uostalom i dva moja rođaka su stradala tamo. Radio sam u kotarskoj policiji, koja je bila odgovorna okružnoj policiji i nije imala nikakva ovlaštenja osim privoditi i prikupljati informacije. Nema razloga da me uhite. Nikoga nisam ubio”, ispričao je Boljkovac nakon susreta s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem, koji je nekoliko dana nakon što je priča izašla u javnost otišao u Vukovu Goricu kako bi, objasnio je, “pružio potporu prijatelju i čovjeku kojeg smatra najzaslužnijim za mirnu tranziciju bivše milicije u hrvatsku policiju”. Rekao je tada Mesić kako se nada da do Boljkovčevog uhićenja ipak neće doći te da “institucije neće dozvoliti da se političke obračun dovede do sudske farse”.
Boljkovac je tada tvrdio da ga policija nije kontaktirala i iznio optužbe na račun ministra policije Tomislava Karamarka, tvrdeći da je ovaj za vrijeme rata bio “trgovac koji je nabavljao skupu opremu za policiju”.
“Znam zašto on sada ide protiv mene, a znam i gdje mu je mjesto. On se ne razlikuje puno od onih koji su pokrali Hrvatsku i sad se nalaze pred sudovima”, kazao je tada Boljkovac. No, Karamarko to nije želio komentirati.
Manolić: Sve su to laži
Policija je, navodno, proteklih godina uspjela prikupiti dokazni materijal koji, osim Josipa Boljkovca, za niz masovnih i pojedinačnih ubojstva u kojima su i oni osobno sudjelovali, odnosno zapovjedno su odgovorni, tereti i Josipa Manolića te radu Buljata.
Manolić je tada rekao kako “ništa od toga nije istina”. “Jedino je istina da sam bio načelnik OZNA-e. Sve ovo drugo je podmetanje što će morati dokazati na sudu, to je jasno. A stvar je u tome što je sve ovo u interesu nečega drugog. Nisam tu ja glavni, jedna presuda više ili manje. Iza svega ovoga valja se jedna politika koja želi reafirmirati ono što je jednom bilo pobijeđeno”, rekao je Manolić, tvrdeći kako je cijeli slučaj “u funkciji predizborne kampanje”.Bivši šef karlovačke Ozne Josip Boljkovac (89) bio je partizanski sudionik Drugog svjetskog rata i bivši šef karlovačke Ozne, a nakon osamostaljenja Hrvatske bio je prvi ministar unutarnjih poslova.
