Za malo više od godinu dana, točnije 9. lipnja 2024. godine, Hrvatska izlazi na izbore za Europski parlament, na kojima bira 12 svojih zastupnika od ukupno 705. Ovo će biti treći europski izbori za našu zemlju, nakon pristupanja EU-u 1. srpnja 2013. godine, a u ovih desetak godina izmijenila se u EP-u cijela galerija likova koji su zastupali Hrvatsku u Bruxellesu. Među ostalim, jedan od nekadašnjih eurozastupnika, Andrej Plenković, danas je premijer, i to već sedmu godinu, pa se ne može reći da euroizbori nisu dobra platforma za lansiranje političkih lidera.

Hoće li ti europski izbori biti u Hrvatskoj spojeni s parlamentarnima, s obzirom na to da mandat ovoj Vladi traje upravo do ljeta 2024. godine, to će odlučiti upravo Plenković. A dotad je zanimljivo analizirati kako radi Europski parlament i kakav je utjecaj hrvatskih zastupnika u njemu.

Prvi europski izbori u Hrvatskoj održani su 14. travnja 2013. godine, prije hrvatskog pristupanja EU-u koje se dogodilo 1. srpnja 2013. godine. Prije toga, Hrvatska je u EP-u imala promatrače, među ostalima i SDP-ovu Ingrid Antičević-Marinović, danas ustavnu sutkinju, koja je u povijest ušla s legendarnom izjavom »pipl mast trast as«.

Zastupnicima koji su 2013. izabrani mandat je umjesto pet godina trajao samo godinu dana, jer su sljedeći redovni europski izbori održani 2014. godine, a neki od tih zastupnika, poput Marina Baldinija ili Sandre Petrović Jakovine iz SDP-a, ili laburista Nikole Vuljanića, odavno su zaboravljeni. Za HDZ-ovce je EP bio, međutim, odlična odskočna daska – Plenković je postao premijer, Dubravka Šuica je potpredsjednica Europske komisije, a Ivana Maletić u Europskom revizorskom sudu. I Davor Ivo Stier je pred sobom imao velik potencijal, ali je u unutarnjim frakcijskim borbama ostao zasad »samo« u Saboru.

Naši i uspješni

Prije izbora 2013. godine ankete su davale veliku prednost kandidatima tadašnje vladajuće Kukuriku koalicije, no na kraju je »za jotu« pobijedio HDZ – i HDZ i SDP imali su po 32 posto, osim što je HDZ imao koji promil više, i time postao izborni pobjednik u vrijeme dok je premijer još bio Zoran Milanović.

Sljedeći izbori održani su 2014. godine i mandat hrvatskih zastupnika po prvi put je trajao punih pet godina. Na njima je u EP-u dominirao broj zastupnika desnog centra, odnosno Europske pučke stranke s 29 posto, dok su Socijalisti i demokrati imali 25 posto glasova. Tada je Hrvatska imala pravo na 11 zastupnika, pa su tada u EP ušli Ivan Jakovčić, kao kasnije definitivno najaktivniji eurozastupnik, potom Ruža Tomašić koja je bila svakako među najuspješnijima u svojoj borbi za hrvatske ribare, zatim Ivana Maletić, Marijana Petir, ispred Zelenih Davor Škrlec, Dubravka Šuica, Jozo Radoš, Ivica Tolić i Željana Zovko. Već tada je u EP-u ispred SDP-a ušla Biljana Borzan, a također i Tonino Picula, koji su i dan danas najpopularniji hrvatski eurozastupnici, a svakako su i među najaktivnijima u oba mandata u kojima su sjedili u klupama EP-a.

Tadašnje teme u EP-u uglavnom su se ticale zelenih politika i digitalizacije, dakle dominirale su pretpandemijske i predkrizne teme, te je politika zaštite okoliša uvelike determinirala smjer rada EP-a. Dosta je bilo i potrošačkih tema, pa je tako Biljana Borzan bila među zastupnicima koji su uspjeli isposlovati zabranu niže kvalitete proizvoda u mlađim državama članicama EU-a, što je često bio slučaj. Također, velika tema je bila proširenje EU-a na zemlje Balkana, a iz današnje perspektive nakon pandemije i rata u Ukrajini, te teme ostaju drugorazredne, jer danas je proširenje u prvom redu vezano uz samu Ukrajinu, dok su zelene politike pale u drugi plan zbog energetske krize u kojoj se Europa nalazi.

No, izbori 2019. godine još uvijek su bili u tom tonu – održani su krajem svibnja, i uvelike promijenili izgled EP-a jer su se glasovi na ljevici (slično kao kasnije u Hrvatskoj) podijelili između Socijalista i demokrata i zelenih stranaka te liberala. Stoga to nije bilo dovoljno da lijeve politike sastave većinu, te u EP-u dominira Europska pučka stranka, koja je formulirala i sastav Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen, a što je omogućilo i HDZ-u da u »europskoj vladi« ima svoju predstavnicu Dubravku Šuicu.

Iako su ankete uoči europskih izbora 2019. godine u Hrvatskoj prednost davale Plenkovićevom HDZ-u, dogodilo se iznenađenje i SDP-ova koalicija na čelu s Davorom Bernardićem uspjela je izjednačiti – jedni i drugi osvojili su po četiri mandata, što je za HDZ objektivno bio poraz, dok je taj rezultat najbolje što si u ružičastu knjižicu u životu može upisati Bernardić. U postocima, HDZ je osvojio 22 posto, a SDP 18, ali je zbog izbornog sustava i preračunavanja glasova to za jedne i druge iznosilo – po četiri mandata.

Nezainteresiranost birača

Razlog tome je bio jasan – listu HDZ-a vodio je mladi i neiskusni Karlo Ressler, dok su na SDP-ovoj listi bili etablirani zastupnici poput Borzan ili Picule te su birači nagradili taj ozbiljan pristup SDP-a.

Na kraju su u EP ušli iz HDZ-a Ressler, Sunčana Glavak, Tomislav Sokol i Željana Zovko, a iz SDP-a uz Borzan i Piculu još i Predrag Fred Matić te Romana Jerković. Na ljevici se pojavila i Amsterdamska koalicija GLAS-a i IDS-a, s čije liste je ušao Valter Flego, a tu je i Ladislav Ilčić koji je ušao kao tadašnji predsjednik HRAST-a.

Na tim izborima dio birača je bio naivan i povjerovao u populizam bivšeg suca Mislava Kolakušića, koji je sam osvojio skoro 8 posto glasova, a također je podršku dobio i Živi zid s Ivanom Viliborom Sinčićem. Njih dvojica međutim u EP-u djeluju izvan velikih klubova, samim time imaju manju minutažu za govor u samom Europarlamentu, a kao protivnici mainstream medija uglavnom su vidljivi samo na društvenim mrežama, gdje se protive politici EP-a i oko energetike, i oko Ukrajine, i oko pandemije itd.

Kako će izgledati sadašnje liste za izbore za EP 2024. godine, to vjerojatno ni u samim strankama još ne znaju. Funkcija eurozastupnika nije nevažna, a pritom je i financijski prilično isplativa, no interes birača za te izbore je tradicionalno slab. Ukupno, na razini EU-a 2014. bilo je na svega 43 posto birača, kasnije je 2019. malo i skočio na 50 posto, ali to je i dalje slabo – polovina birača je, dakle, potpuno nezainteresirana za europske teme.

Moguće je da bude drukčije iduće godine, jer EP i s njim Komisija itekako imaju velik utjecaj na ukupan smjer zbivanja u Europi u ovo vrijeme rata u Ukrajini, od obrambene do energetske politike, pa možda interes birača i naraste, ako su shvatili da ono što se događa u uredu Von der Leyen itekako posljedično ima veze s našim osobnim životima kroz cijenu plina i struje itd.

No, Hrvatska je među državama s najmanjim odazivom na europske izbore – 2019. godine svega se 29 posto birača odazvalo. Najmanji odaziv ima Slovačka, tek 22 posto, dok je rekorder Austrija s odazivom od čak 88 posto birača.