Vodstvo Raše, najmlađega grada u Istri, nastalog 1937. u svega 547 dana za potrebe tadašnjeg rudnika kamenog ugljena pod talijanskom vlašću, odlučilo je rudnik koji je zatvoren 1966. ponovo oživiti, ali ovoga puta prenamijeniti u turističke svrhe. Projektom nazvanim Kova Experience, kojem je cilj sačuvati od zaborava rudarsku povijest i zaštititi kulturnu baštinu, Raša nudi nevjerojatnu avanturu ulaska u bivši rudnik crnog zlata, a znatiželjnim posjetiteljima da na 2,5 sata, koliko traje vođena tura, osjete jedan radni dan u životu raškog rudara.

Rudnik je radio od 1928. do 1966., a sada je za obilazak osposobljeno 1.500 metara rudarskog hodnika u jednom smjeru, plus galerija u potkopu Karlota koji se nalazi na plus 35 metara na 9. horizontu s galerijom od plus 48 metara i na temperaturi od 10 do 13 stupnjeva. Jama Raša, uz onu u Labinu, radila je najprije za potrebe ratne mašinerije fašističke Italije, a u doba Jugoslavije za potrebe gospodarstva, ima 20 horizonata, a dubina joj je 400 metara. Rudnik Raša je nekad imao više od 10.000 rudara, mnogi su stigli iz BiH te sa svih strana i u tri smjene kopali tzv. crno zlato, kameni ugljen. Taj je ugljen othranio generacije Rašana i Labinjana i pridonio cijelom razvoju i izgrdanji ovoga dijela Istre.

Kruh sa sedam kora

Među onima koji su u utrobi zemlje zarađivali za rudarski kruh sa sedam kora bio je i Izudin Fejzić iz Raše, danas umirovljeni rudar koji ističe kako je rudare krasilo zajedništvo, međusobno poštovanje i multikulturalnost jer su u rudniku radili rudari svih nacionalnosti i sa svih strana.

Izudin Fejzić, rudnik Raša, Kova Experience

– U Sloveniji sam završio rudarsku školu, no nisam planirao raditi u rudniku, ali sam ipak u njemu radio od 1974. do 1998. Došao sam ovdje kao KV kopač i kasnije se doškolovao za VK kopača i u jami radio sve poslove. S prijateljem sam došao potražiti posao nakon što sam vidio da se traže radnici i mislio ostati godinu dana, malo se kupati u moru i raditi. Kada sam došao u Rabac, za nas rudare iz Bosne bio je pojam vidjeti ženu u kupaćem kostimu. Mnogo je ljudi dolazilo iz Bosne jer je uprava rudnika tamo dolazila autobusom tražeći rudare i obećavala stalan posao, kupanje u moru i brzo stambeno zbrinjavanje. Imali smo jednog dobrog tajnika, zvao se Licul, koji nam je omogućavao i izvanrednu akontaciju kada bi nestalo novaca jer je rudnik imao svoju kasu. Bilo je dobro, bio sam mlad pa se ta jedna godina produljila na dvije, tri, a nakon što sam se oženio i doveo suprugu iz Bosne, ostao sam cijeli život. Supruzi se svidjelo more i sunčanje na plaži, iako nije znala plivati, pa nije htjela nazad na selo, kopati na zemlji, čuvati krave i kupiti sijeno. Kasnije su stigla i djeca i nije bilo povratka. Vidio sam da u rudniku nije baš tako strašno, plaće su bile dobre, imali smo i neke privilegije, a lakše smo dolazili i do stana. Kada savladaš strah, sve je lakše. Rudnik je izgradio cijelu Labinštinu, a ostao sam u rudniku Raša sve do njegovog zatvaranja. Nema većeg prijateljstva i drugarstva nego u rudniku gdje su zajedno radili Hrvati, Srbi, Slovenci, Bosanci, Makedonci, bili smo svi kao jedan, iako smo došli s raznih strana i nitko nije pitao za nacionalnost. Posao je bio kao i svaki drugi, nakon šest mjeseci nestane strah. Malo bi nas pogodilo kada bi netko stradao u rudniku, ali ljudi stradaju i na građevini, na cesti. No kada pogineš u rudniku, to je drugačije, teže padne. Ipak, ne bih mijenjao ovaj posao u rudniku ni za koji drugi, rudar je bio cijenjen i priznatiji od drugih. Dobro mi je i sada u Raši gdje ima još rudara, ali sve je to starija generacija, jednoga dana više ih neće biti. Zato zahvaljujem općinskoj načelnici što se potrudila da se rudnik ne zaboravi jer to je povijest Raše. Istarski ugljenokopi Raša nekada su izgradili cijeli ovaj kraj, tvornice i infrastrukturu. Kada je rudnik zatvoren, mnogo je toga povukao za sobom, rekao je Fejzić.

Zadnja generacija

Bivši rudar Drago Rajković iz Raše u rudniku je radio od 1966. do 1981., kada je otišao u mirovinu kao rudarski tehničar na radnom mjestu jamskog mjerača geodeta. Radio je u rudniku na više mjesta dok 1972. u Varaždinu nije završio tehničku školu, a na početku je bio i rudar.

Izdvojio bih veliko drugarstvo i prijateljstvo među rudarima i ostalim zaposlenima, bili smo svi kao braća. Nije se gledalo tko je od kuda. Vani si mogao biti neprijatelj, ali u rudniku si bio prijatelj –
Drago Rajković

– Izdvojio bih veliko drugarstvo i prijateljstvo među rudarima i ostalim zaposlenima, bili smo svi kao braća. Nije se gledalo tko je od kuda. Vani si mogao biti neprijatelj, ali u rudniku si bio prijatelj. Ovaj je projekt za pohvalu, ali šteta da se u ono vrijeme kada se rudnik zatvarao nije više toga sačuvalo, nego se sve rasprodalo, sva oprema i lokomotive. To bi danas bilo atraktivno, npr. da ovdje na trgu imamo jednu električnu ili dizel-lokomotivu. To mnogi nisu nikad vidjeli, sve se prodalo i rasprodalo, kaže Rajković koji za sebe kaže da je zadnja generacija rudara podrijetlom s Labinštine. Rasim Čaučević, bivši rudar koji sada živi u Vinežu, rekao nam je kako je imao sreću da je radio u dva rudnika, u Potpićnu do 1983. i onda je prešao u Tupljak do 1999., a nakon godinu dana Tupljak se zatvorio.

Svaki je posao težak, rudar je rudar, imali smo i neke privilegije, veće plaće jer rudnik je opasan, ali ja sam sretan što u mojoj smjeni nitko nije nastradao. Rudnik je opasan i težak, ali taj posao ne bih mijenjao – Rasim Čauševoć

– Došao sam 1975. iz Velike Kladuše, većina rudara stigla je u ovaj kraj iz Bosne. Radio sam najprije kao predradnik na zasipavanju, sve sam prošao, od radnika, predradnika do nadzornika, pune 24 godine sam radio u rudniku, a zadnjih sedam godina treću smjenu kao nadzornik. Nekad me po noći hvatala jeza i strah jer nije bilo nikoga dok u prvoj smjeni imate poslovođe i direktora. Svaki je posao težak, rudar je rudar, imali smo i neke privilegije, veće plaće jer rudnik je opasan, ali ja sam sretan što u mojoj smjeni nitko nije nastradao. Moram reći i da se u rudniku radi četiri sata efektivno. Ovdje smo se školovali, doškolovali, razvijali, stjecali nova znanja i iskustvo. Rudnik je opasan i težak, ali taj posao ne bih mijenjao. Bio sam ipak žalostan kada se rudnik Tupljak zatvorio jer se rudarska tradicija ugasila. Od rudnika smo svi živjeli i u njemu zarađivali kruh. Otkad sam došao do danas, nikada nisam imao nikakve neugodnosti. Sada sam sretan što se ovo otvorilo za posjetitelje i za naš naraštaj jer će se rudnik kako-tako ipak iskoristiti u turističke svrhe, a mladi će moći vidjeti gdje su im nonići radili. Nadam se da će Labin i Potpićan organizirati nešto slično, a općini Raša čestitam na ovome, rekao je Čaušević.

Prvi su u novootvoreni raški rudnik ušli novinari i snimatelji, a nakon nekoliko dana i mještani Raše. Među njima je bio i Ecio Tenčić, danas, umirovljenik, također dijete rudara.

Moj je otac radio vani, na premotavanju motora za potrebe rudnika, ja nisam radio u rudniku, ali smo kao obitelj svi bili vezani za rudnik jer su mi oba djeda radila u rudniku
Ecio Tenčić

– Moj je otac radio vani, na premotavanju motora za potrebe rudnika, ja nisam radio u rudniku, ali smo kao obitelj svi bili vezani za rudnik jer su mi oba djeda radila u rudniku. Otac je znao biti po nekoliko dana odsutan jer je trebalo premotavati motore kako bi se stavili u funkciju da rudnik ne poplavi. Ovaj projekt je dobar, koristan, ali šteta da nema više eksponata, da nema električne lokomotive i vagoneta da se može ulaziti u rudnik u vagonetima. To je nestalo i nema više povratka, rekao je Tenčić.

Sigurnosni uvjeti

Sada su stvoreni sigurnosni uvjeti da posjetitelji iz prve ruke šetnjom podzemljem osjete kako je izgledao rudarski kruh sa sedam kora. Rudnik je najprije očišćen, ojačani su pojedini dijelovi tunela, postavljena je rasvjeta, telefonija, sigurnosni senzori i sve ostalo što je bilo potrebno za njegovo ponovno stavljanje u funkciju, ali ovoga puta ne za kopanje ugljena, nego u turističke svrhe. Samo hodanje podzemljem u rudarskim čizmama i s lampom na kacigi pravi je doživljaj. Ovaj novi turistički proizvod zamišljen je za cijelu godinu, a nadograđivanje novim sadržajima jedna je od zadaća novoosnovanog općinskog poduzeća Arsiana.

Drago nam je što su reakcije umirovljenih rudara i Rašana upravo ovakve, jake, pozitivne emocije i ispunjenost ponosom što je rudnik preuređen u turističke svrhe. Mnogi će u potkop da osjete u kakvim su uvjetima njihovi nonići zarađivali kruh, drugi će pak zbog same avanture – Gloria Paliska

U taj projekt revitalizacije rudarske baštine općina Raša, nakon što je od države dobila zemljište, iz svog je proračuna uložila 870 tisuća eura pa općinska načelnica Gloria Paliska danas zadovoljno kaže:

– Drago nam je što su reakcije umirovljenih rudara i Rašana upravo ovakve, jake, pozitivne emocije i ispunjenost ponosom što je rudnik preuređen u turističke svrhe. Mnogi će ići u potkop da osjete u kakvim su uvjetima njihovi nonići zarađivali kruh, drugi će pak zbog same avanture. I za mene osobno, prvi ulasci domaćih posjetitelja u rudnik, bez lažne skromnosti, znače povijesni dan za Rašu. Kova je otvorila svoja vrata nakon toliko godina i opet može biti naš pokretač. To je, zapravo, potvrda našeg strateškog projekta koji bi trebao imati dugoročne efekte na lokalnu zajednicu. Ovo je, volim to ponoviti, pilot-sezona u kojoj očekujemo dojmove posjetitelja te smjernice kako dalje razvijati priču. To će nam biti od pomoći, uz naše ideje koje već imamo o sadržajima s kojima ćemo nadograđivati najveću hrvatsku podzemnu atrakciju kako bi postala turistički proizvod za 365 dana u godini, rekla je načelnica općine Raša.

Rašani koji su ušli u prvoj turi bili su oduševljeni jer smo svi sentimentalno vezani za rudnik. Moja dva djeda radila su u rudniku, a svatko ovdje vuče rudarske korijene – Jasmin Mahmutović

Direktor Turističke zajednice Raša Jasmin Mahmutović dodao je kako su nakon intenzivnog rada na pripremi dokumentacije i razne papirologije, uspjeli bivši rudnik, odnosno potkop Karlota, prenamijeniti u turističke svrhe i otvoriti ga 17. srpnja. – To je sada pilot-sezona jer želimo anketom prikupiti čim više informacija posjetitelja kako bi rudnik pripremili za iduću sezonu. Ture se održavaju u strogo kontroliranim uvjetima i maksimalno u jednoj grupi može biti 15 posjetitelja te traju do dva i pol sata. Za ovu pilot-sezonu dogovorili smo suradnju s Valamarom za destinaciju Rabac i ostalim dionicima na Labinštini, prvenstveno privatnim iznajmljivačima. Rašani koji su ušli u prvoj turi bili su oduševljeni jer smo svi sentimentalno vezani za rudnik. Moja dva djeda radila su u rudniku, a svatko ovdje vuče rudarske korijene, rekao je Mahmutović te istaknuo da će obnovljeni potkop Karlota biti nukleus budućeg razvoja prepoznatljivosti Raše na turističkoj karti Istre. U planu je povezivanje sa školama radi organiziranog obilaska, ali i s turističkim operatorima, agencijama, edukacijskim centrima, PR agencijama i proizvođačima suvenira.

Branko BIOČIĆ

»Drago nam je što su reakcije umirovljenih rudara i Rašana upravo ovakve, jake, pozitivne emocije i ispunjenost ponosom što je rudnik preuređen u turističke svrhe. Mnogi će u potkop da osjete u kakvim su uvjetima njihovi nonići zarađivali kruh, drugi će pak zbog same avanture Gloria Paliska

»Rašani koji su ušli u prvoj turi bili su oduševljeni jer smo svi sentimentalno vezani za rudnik. Moja dva djeda radila su u rudniku, a svatko ovdje vuče rudarske korijene Jasmin Mahmutović

»Moj je otac radio vani, na premotavanju motora za potrebe rudnika, ja nisam radio u rudniku, ali smo kao obitelj svi bili vezani za rudnik jer su mi oba djeda radila u rudniku Ecio Tenčić