Kad jednom otvorite stranicu eBaya ili AliExpressa postane vam jasno koliko je more stvari iz Kine moguće kupiti, a da koštaju manje od 22 eura, te famozne granice bagatelne kupovine iz trećih zemalja za koju do jučer, kao i drugi stanovnici EU, nismo morali plaćati baš nikakav namet bilo kome.

Elektronske sitnice, od memorijskih stikova do baterija, preko slušalica do maskica za mobitele, od raznih komada odjeće do kozmetike, sve je to iz Kine dolazilo u ove krajeve ponekad i za desetak puta manju cijenu negoli se moglo naći u našim trgovinama.

Uz to, Kinezi uz predmete koje prodaju na eBayu i drugim online platformama najčešće dodaju čarobnu sintagmu „free shipping“, što će reći da kad primjerice zaštitno staklo za mobitel iz Kine kupite online za jedan euro, zaista ćete toliko i platiti, zajedno s dostavom na kućni prag. I nije teško čekati paketić i po više od mjesec dana, kad znate da takvo staklo kod nas košta 50-ak ili 70-ak kuna.

Od jučer su ta vremena iza nas, kao što je već duže vrijeme najavljivano, na području EU stupila je na snagu odluka da više nema neoporezovane kupovine iz trećih zemalja i da se i na robu vrijednosti manje od 22 eura plaća PDV bez iznimke i bez mogućnosti da se za određene proizvode odredi povlaštena niža stopa. Za robu iz trećih zemalja (a to su sve izvan EU uključujući Kinu, SAD, a po novom i Veliku Britaniju), ostala pravila zapravo ostaju ista. Kao i do sada za robu od 22 do 150 eura neće se plaćati carina ali ostaje plaćanje PDV-a. Za pošiljke iznad 150 eura – kao i dosad – plaća se i carina i PDV.  Dakako, ove odluke se ne tiču roba koje poštom naručujemo unutar Europske unije.

Da se vratimo na zaštitno staklo za mobitel koji vam Kinezi pošalju za 1 euro s uračunatom poštarinom. Od jučer to više ne košta 7,5 kn, već nešto manje od 9 kuna. Nešto skuplje, ali podnošljivo, zar ne? To ne može odvratiti prosječnog Hrvata da iz Kine nastavi naručivati razne tehnološke sitnice i svakodnevne potrepštine i da se odrekne veselja primanja žute koverte iznutra „tapeciranom“ najlonom sa zračnim jastučićima. Uopće nije bitno je li unutra svega par šerafa ili kakav komad potrošačke elektronike. Bilo je nešto neprocjenjivo za narod s prosječno niskim standardom da ima slobodu kupovati jeftino, da se osjeća bogatije i možda još važnije – da ga barem ispod ta 22 eura baš nitko ne guli besprizornim nametima.

Dakle, 25 posto PDV-a bi za te sitnice svi podnijeli, ali već se našao netko da temeljito pokvari veselje hrvatskoj sirotinji. Ovaj put Hrvatska pošta. Ne, odsad vas zaštitno staklo za mobitel iz Kine nakon implementacije direktive EU neće koštati 9 kuna umjesto 7,5, već 27,5  kuna. Svaka pošiljka iz trećih zemalja vrijedna manje od 150 eura teretit će se dodatno s 18,5 kn fiksne naknade za obradu pošiljke koja uključuje carinsku deklaraciju, što god to značilo.

Drugim riječima, Kinezi i njihova pošta će vam zaštitno staklo za mobitel u paketu poslati besplatno iz 9000 kilometara zračnom linijom odaljenog Shenzena, a Hrvatska pošta će vam za stavljanje deklaracije na isti taj paket naplatiti 18,5 kn!?

Pošta će imati dodatnog posla s novim propisima, u to nema sumnje. Prije svega praviti razliku između pošiljki na koje je već plaćen PDV prilikom same online kupnje, i onih za koje naplatu treba tek izvršiti.

Naime, dio prodavatelja iz trećih zemalja će zbog jednostavnosti poslovanja pristupiti IOSS (Import One Stop Shop), sustavu posebnog postupka oporezivanja. Pojednostavljeno rečeno, prodavatelj će odmah naplatiti PDV kupcima i onda na mjesečnoj razini preko IOSS-a plaćati taj PDV poreznim tijelima pojedinih država. AliExpress je od jučer već počeo naplaćivati PDV za isporuku robe u Hrvatsku.

Oni kojima ovaj sustav ne odgovara (a to su uglavnom sitni prodavatelji), naplaćivat će samo cijenu kupljene robe, dok će PDV naplaćivati poštar primatelju prilikom uručivanja pošiljke. Baš kao i do sada za robu skuplju od 22 eura.

Uglavnom, kao što je nedavno pojasnila državna regulatorna agencija HAKOM stajući na stranu državnog monopolista u području poštanskih usluga, Pošta će naplaćivati navedenih 18,5 kuna naknade bez obzira je li PDV plaćen odmah prilikom kupnje ili će ga naplaćivati poštar prilikom isporuke pošiljke. U njihovu obranu, kažu da je Hrvatska pošta  sukladno novim propisima EU „dužna za svaku pošiljku iz trećih zemalja izraditi sigurnosnu (ENS) i carinsku deklaraciju“ pa je naknada valjda nužna i opravdana.

Izgleda da u tom grmu leži zec. Ali, da bi uvidjeli koliko je suludo i svojevrsni administrativni teror izrađivati ENS sigurnosnu deklaraciju za nešto što košta 1 euro, nije zgorega citirati definiciju ENS-a iz pravilnika Ministarstva financija. „Za robu koja se unosi u carinsko područje Republike Hrvatske ulaznoj carinarnici se podnosi ulazna sigurnosna skraćena deklaracija koja obuhvaća podatke neophodne za analizu rizika i pravilnu provedbu carinskog nadzora prvenstveno za sigurnosno relevantne svrhe.“ Ovako nešto će Hrvatska pošta morati raditi za svako – da mu se vratimo još jednom – zaštitno staklo za mobitel vrijednosti od jednog eura!? Plus carinsku deklaraciju? Čemu toliko administriranje kad je sad bar pouzdano da se na svaku pošiljku bez obzira na vrijednost mora platiti PDV. Čemu carinske deklaracije za nešto za što se ionako ne plaća carina, nego samo PDV?

Za napomenuti je da Hrvatska pošta ni dosad, iako je to bila obavezna, nije kontrolirala revno prelazi li vrijednost robe poslane iz trećih zemalja 22 eura. Naime, potpisnik ovih redova kao iskusni online kupac s preko 500 predmeta kupljenih preko eBaya bi mogao napisati poduži roman o nelogičnostima u slučajevima carinjenja i necarinjenja robe iz trećih zemalja. Od tih petstotinjak slučajeva kupovine većina stvari su zaista bile sitnice, ali bilo je i podosta onih koji su vrijedile bitno više. U samo par slučajeva (kad je i veličina paketa malo izlazila iz gabarita), Pošta je otvorila paket i ispostavila račun za PDV. Sitne, a skupe stvari poput satova i raznih medijskih playera, redovito su prolazili ispod radara. Dakle, iz prve ruke se može svjedočiti da je taj posao Pošta radila nesustavno, ovlaš i kampanjski. Ali, barem ga nije naplaćivala.

Novi zadaci trebali bi podrazumijevati pregled i izradu deklaracija za osam do deset tisuća paketa dnevno, što bi značilo da se Pošta (i carina), od jučer suočavaju s dramatičnim povećanjem opsega posla koji zahtjeva desetine, ako ne i stotine novih službenika. Koliko znamo, broj zaposlenika HP-a ovih dana nije bitno rastao. A ovakva kakva je, usudili bi se tvrditi da Hrvatska pošta nije u stanju svakodnevno, sustavno i revno slijediti direktive iz EU.

I u tom smislu lako je moguće da je priča o carinskoj deklaraciji za svaku pošiljku i najmanje vrijednosti samo dobar izgovor da se naplati fantomska usluga. U praksi, nekako predmnijevamo da će sve biti kao i dosad. Paketi će stizati i biti isporučivani bez posebne provjere, samo će sad, ako na pošiljci ne vidi da je PDV preko IOSS sustava već plaćen, poštar naplatiti primatelju PDV na licu mjesta. Plus, dakako 18,5 kuna naknade. Ili 37 kuna ako je vrijednost pošiljke viša od 150 eura.

U tom scenariju, bez obzira što iz Hrvatske pošte rekli, ova naknada nije ništa drugo doli još jedan parafiskalni namet, nametima ionako preopterećenim hrvatskim građanima.