RIJEKA Iako odluke o dokapitalizaciji ili prodaji dijela HEP-a još nema, samo spominjanje da bi se građanima i mirovincima omogućilo da putem inicijalne javne ponude (IPO) uđu u vlasničku strukturu ove državne kompanije, dočekana je ovacijama od strane sudionika tržišta kapitala, koji u tome vide mogućnost njegova oživljavanja i, naravno, zarade, dok s druge strane ova Milanovićeva inicijativa mnoge i previše podsjeća na Sanaderove projekte narodnih dionica uoči izbora 2007., koji su mu vjerojatno pomogli da ih dobije.

Budući da je ovo izborna godina, Kukuriku koalicija ovim bi potezom itekako riskirala da joj se nanovo pripisuje predizborni populizam, pogotovo nakon mjere oprosta dugova koju su i neki strani mediji i analitičari tako protumačili.

Ipak, »Sanaderovi IPO-i« bili su prodaja dijelova državne imovine, a ovdje bi, ako bi se uopće u to išlo, navodno bila riječ o dokapitalizaciji, kojom bi se u kompaniju upumpao svjež novac, pod uvjetom, naravno, da u njoj i ostane, a ne da ga se povuče za krpanje proračuna.

Niz pitanja se tu otvara, od toga kolika bi cijena bila ponuđena u odnosu na stvarnu vrijednost kompanije. Recimo, kod IPO-a Ine i HT-a gotovo se unaprijed znalo da će, čim dionica dođe na burzu, naglo skočiti pa su brojni građani, privučeni brzom i lakom zaradom, i kredite podizali da je kupe.

Sada mirovinci jedva čekaju novu »igračku« na prilično obamrlom tržištu kapitala, no što se tiče građana i njihove kupovne moći, slično kao i kod »narodnih obveznica« koje su se najavljivale, teško da bi se baš hrlilo kupovati sve što Vlada ponudi.

Raniji IPO-i bili su prijekrizni, u međuvremenu su pale, i vrijednosti dionica, i kupovna moć građana. Kriza je povećala nejednakosti u društvu, srednji sloj nestaje, siromašnih je sve više, pa je potražnja selektirana, a takva ionako neće ulagati u bilo što.

 S druge strane, oročena štednja građana u bankama raste i trenutno iznosi oko 144 milijarde kuna, čemu treba dodati i štedne i transakcijske račune, s čime je pak na oko 180 milijardi kuna.

Dakle, dio građana raspolaže s velikim sredstvima, a ako se uzmu u obzir neslužbeni izračuni da se, pod sadašnjim uvjetima, na milijun kuna oročenih na dvije godine u domaćim bankama može maksimalno dobiti 3,5 posto kamate, na koju sada još ide i porez od 12 posto, onda je jasno da oni koji novca imaju ipak ne bi ostali imuni na nove investicijske prilike.

No, takvih nema puno, pa ako je cilj populističke prirode, i tu bi vlada mogla promašiti. Ipak, banke štednju ionako ne investiraju prema projektima poduzeća, pa je »izvlačenje« depozita u tom smislu ekonomski opravdano, kada su već izostale državne investicije.

No, od upućenih se može čuti da bi eventualni IPO HEP-ovih dionica mogao biti uvertira u nešto puno veće. Neki se pribojavaju da će priča završiti jednako kao ona u Ini.

Više možete pročitati u tiskanom izdanju.