Novi Kazneni zakon donijet će od 1. siječnja 2013. probacijskim uredima veći broj predmeta s obzirom na to da će se sve kazne zatvora do 6 mjeseci mijenjati radom za opće dobro na slobodi, a takva zamjena bit će moguća i za kazne do 1 godine zatvora
Riječanka Jana Špero prije nepuna dva mjeseca postavljena je na mjesto načelnice Sektora za probaciju u Ministarstvu pravosuđa. Premda je riječ o, u nas relativno mladom sustavu koji se intenzivno razvija u posljednjih nekoliko godina, mlada i elokventna novopostavljena načelnica iza sebe već ima respektabilnu karijeru u pravosuđu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci gdje je završila i poslijediplomski specijalistički studij »Kriminalističko istraživanje«.
Resocijalizacija u zajednici
– Hrvatska probacija je vrlo slična drugim europskim probacijskim sustavima. Osnovna razlika je što u Hrvatskoj u probacijski sustav ulaze samo odrasli počinitelji kaznenih djela, dok su u nekim sustavima u probaciju uključeni i maloljetnici. Razlika je u broju probacijskih službenika, on je u drugim zemljama znatno veći. Primjerice Estonija, koja ima 1,3 milijuna stanovnika, ima 230 probacijskih službenika. Medutim, smatram da je jako puno učinjeno i da je u kratkom roku sustav u Hrvatskoj dobro profunkcionirao, što su prepoznali i strani partneri. Jedan od eksperata koji je nedavno boravio u Hrvatskoj povodom izrade trogodišnje strategije razvoja probacije u Hrvatskoj je John Scott, glavni tajnik CEP-a, krovnog udruženja probacijskih sustava u Europi, koji je pohvalio ne samo napredak sustava u kratkom roku već i rad probacijskih službenika koji su ga oduševili. Iako vrlo mlada, probacija u Hrvatskoj je »odradila« neke poslove koji tek predstoje drugim državama: izradili smo poseban alat za procjenu rizika i stvorili nacionalnu elektronsku bazu podataka. U studenom je u Vijeću Europe u Strasborugu održan multilateralni sastanak »Probacija i njezina uloga u unapređenju socijalne reintegracije počinitelja« na kojem sam imala priliku predstaviti probacijski sustav u RH, nakon čega su upućene brojne pohvale Hrvatskoj te su nas i države koje još nemaju izgrađen sustav probacije prepoznale kao kvalitetnog partnera.
Sudjelovala je i u predstavljanju Hrvatske na prvoj Revizijskoj konferenciji Rimskoga statuta Međunarodnog kaznenog suda u Ugandi na kojoj je prihvaćena definicija kaznenog djela agresije. Jana Špero s mjesta načelnice Odjela za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima 2011. godine prelazi na mjesto voditeljice Probacijskog ureda u Rijeci gdje je stekla znanja o probaciji kroz rad s osuđenicima i vođenje probacijskog ureda. U rujnu 2012. Jana Špero je imenovana načelnicom Sektora za probaciju
Što za naš pravosudni sustav znači institucija probacije?
– Probacija je novi sustav koji je ustrojen u Republici Hrvatskoj, a čija je svrha humanizacija izvršavanja kazneno-pravnih sankcija i učinkovitija resocijalizacija i reintegracija počinitelja kaznenih djela u društvenu zajednicu. Probacijski poslovi se provode radi zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela na način da ga se ne izdvaja iz sredine zatvaranjem u zatvor, već ga se resocijalizira u zajednici. Radi se na reintegraciji u zajednici kroz utjecaj na one rizične čimbenike koji su i doveli do počinjenja kaznenog djela, na primjer, radi se na odvikavanju od ovisnosti o drogama ili alkoholu, na komunikacijskim vještinama i slično.
Probacijski sustav potiče izricanje sankcija koje se izvršavaju u zajednici pa se time smanjuje izricanje zatvorskih kazni i broj osuđenika u zatvorima. Zatvorski sustav je vrlo skup u odnosu na probaciju, a praksa je pokazala da kratkotrajne zatvorske kazne nisu najbolje rješenje.
Nastavlja li počinitelj kaznenog djela živjeti u svom domu?
– Da. Može raditi svoj posao i ne izdvaja se iz obitelji, već uz pomoć svog probacijskog službenika izvršava obvezu koja mu je naložena. Na ovaj način probacijski službenik može promatrati ponašanje osobe i vidjeti kako se osoba konkretno ponaša u okolini u kojoj živi te se izravno utječe na faktore rizika, ali i na tretmanske potrebe osobe.
Koju korist imamo od probacije?
– Rad za opće dobro na slobodi organizira se na način da probacijski uredi sklapaju ugovore s pravnim osobama čija je djelatnost od humanitarnog, komunalnog ili ekološkog značenja. To su najčešće različita komunalna poduzeća, domovi za starije i nemoćne osobe, pučke kuhinje, prihvatilišta za beskućnike i slično. Kod zaštitnog nadzora surađuje se sa svim relevantnim tijelima uključenim u izvršavanje posebnih obveza kao što su psihijatrijske klinike, klubovi liječenih alkoholičara, udruge koje provode tretman nasilnika i slično. Suradnja je vrlo kvalitetna i mi smo uistinu zadovoljni što su nas u kratkom roku prepoznali i prihvatili kao partnera za suradnju. Ipak, iskoristila bih priliku pozvati sve pravne osobe, udruge i institucije čija je djelatnost humanitarnog, komunalnog ili ekološkog značenja, dakle od koristi za društvo i zajednicu, da se jave probacijskim uredima radi sklapanja ugovora o suradnji. Naime, o mreži suradnika ovisi koliko će se brzo i kvalitetno obavljati rad za opće dobro tako da su nam novi suradnici uistinu potrebni.
Različite faze uključivanja
– Probacija je usko vezana uz kazneni postupak, počinitelj kaznenog djela može se uključiti u sustav probacije u različitim fazama kaznenog postupka. Uključivanje u probaciju moguće je prilikom odlučivanja o kaznenom progonu, na primjer, nadzor nad izvršavanjem obveze naložene od strane državnog odvjetništva, tijekom kaznenog postupka kad se dostavi izvješće sudu, kod izvršavanja »alternativnih sankcija« odnosno izvršavanje rada za opće dobro i uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, te kod izvršavanja kazne zatvora, primjerice, nadzor uvjetno otpuštenog osuđenika.
Kakvi su brojčani pokazatelji?
Procjena rizika
Kako se probacija provodi u praksi?
– Konkretno, probacija u praksi odvija se na sljedeći način: sud donese presudu kojom se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro ili se primijeni uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom. Sud presudu dostavlja nadležnom probacijskom uredu te probacijski službenik poziva osuđenika da dođe u probacijski ured. Prilikom dolaska u ured, osuđeniku se pojašnjava što je probacija, zašto je osoba pozvana te se kroz razgovor prikupljaju relevantni podaci. Osim toga, probacijski službenik prikuplja relevantne podatke i od drugih tijela, primjerice podatke iz kaznene i prekršajne evidencije, socio-anamnezu i slično. Na temelju prikupljenih podataka, probacijski službenik procjenjuje rizik i tretmanske potrebe osuđenika te sukladno tome izrađuje pojedinačni program postupanja u kojem su navedene aktivnosti koje osuđenik mora ispunjavati. Osuđenik svojim potpisom prihvaća program. Kada osuđenik treba izvršiti rad za opće dobro probacijski službenik uzima u obzir znanja, vještine, zdravstvene i druge osobine osuđenika kako bi odabrao pravnu osobu koja će osuđenika uputiti na rad, a programom se definira kojom će dinamikom osoba raditi i kada se očekuje da će rad biti u cijelosti izvršen, jer naime, vodi se briga o tome radi li se o zaposlenoj ili nezaposlenoj osobi. Probacijski ured i pravne osobe kod kojih se izvršava rad za opće dobro imaju redovite kontakte te ako osuđenik ne dođe na radno mjesto ili na drugi način ne ispunjava obveze, osuđenika odmah poziva probacijski službenik.
Što ako osuđenik odbija raditi za opće dobro?
– U tom slučaju, probacijski službenik o tome obavještava nadležni sud i traži izvršenje kazne zatvora. Kod uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, probacijski službenik redovito ima susrete s osuđenikom i vodi motivacijske razgovore te nadzire provođenje posebnih obveza koje su osuđeniku naložene, kao što su primjerice tretman ovisnika o drogama ili alkoholu, kroz uvid u medicinsku i drugu dokumentaciju te kontakte s relevantnim tijelima.
– Već imamo veliki broj pozitivnih primjera iz prakse. Desetak osoba koje su radile za opće dobro nakon izvršene sankcije dobile su ponudu za zaposlenje na mjestima gdje su radile jer su se pokazale kao kvalitetni radnici. Neki od osuđenika po isteku sankcije ostaju volontirati u udrugama , neki osuđenici su dobili posebne pohvale za ostvarene rezultate, što je uvelike utjecalo na njihovo samopouzdanje i vlastito viđenje. S obzirom na to da kod uvjetnih osuda sa zaštitnim nadzorom nadzor traje od 1-5 godina, još je prerano govoriti o pozitivnim primjerima iz prakse, no ipak moram istaknuti da je u brojnim slučajevima napredak u razmišljanju i ponašanju osuđenika već ostvaren. Upravo ovakve situacije motiviraju probacijske službenike za daljnji predani rad i trud, ali ohrabruju i suce na izricanje ovakvih sankcija.
Zamjena kazne
Kakva su iskustva probacije u drugim zemljama?
Koje se nove izmjene Kaznenog zakona odnose na sustav probacije?
– Upravo je u saborskoj proceduri novi Zakon o probaciji kako bi se probacijske poslove uskladilo s novim KZ-om. U prvom čitanju prošao je sa 123 glasa »za« pa je za očekivati skoro donošenje novog zakona. Neke od osnovnih novosti u KZ-u, vezane uz probaciju, jesu mogućnost zamjene kazne zatvora do godinu dana radom za opće dobro, do sada je to bila mogućnost samo za kazne do 6 mjeseci, pri čemu će se, vodeći se iznimnošću kratkotrajne kazne zatvora, kazne zatvora do 6 mjeseci u pravilu zamijeniti radom za opće dobro. Bit će moguće izreći i posebnu obvezu i zaštitni nadzor. Pristanak osuđenika na rad za opće dobro pribavljat će probacijski službenici, do sada je pristanak pribavljao sud, koji će i određivati rok za provođenje rada za opće dobro. Novost je i da će se jedan dan zatvora zamijeniti sa 4 sata rada za opće dobro. Kod zaštitnog nadzora je izričito propisano javljanje probacijskoj službi, a također je proširen i spektar posebnih obveza. Nova sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora također je u nadležnosti probacijskih ureda
