Premijera Andreja Plenkovića znam dugo, još od vremena kad je bio pomoćnik ministra Granića, a kasnije zamjenik Mirka Galića, tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Parizu.

Vjerujem da bi bio sposoban izgraditi iznimnu karijeru na razini Europske unije, a dok je još uvijek premijer Hrvatske, pozivam ga da pomogne u pretvaranju napuštenih vojnih objekata na brijunskoj rivijeri i transformaciji totalno zapuštenih Brijuna.

Nedopustivo je da jedan od najvrednijih prirodnih, povijesnih, ali i privrednih te nadasve turističkih bisera i dalje bude tako zapušten, tako tužan i u potpunom raskoraku s razvojem koji je unazad nekoliko desetljeća doživjela županija u kojoj se nalazi.

Tako nešto nije bilo u interesu Vlade u kojoj su se nalazili Marina Matulović Dropulić i Božo Biškupić, ministri zaduženi i za Brijune, koji su odbijali svaku pomisao o pokretanju projekta Brijuni Rivijera samo zato jer smo ga mi osmislili.

Također, sa žaljenjem moram konstatirati da ništa više sluha za tako nešto nije imao ni Zoran Milanović dok se nalazio na poziciji premijera. Tada smo mogli dovesti Rogera Watersa iz Pink Floyda i stvoriti The Wall cultural center na Muzilu! Bili bismo svjetska atrakcija! Držim da je zadnji čas da tako nešto pokrene upravo ova Vlada koja je pokazala da ima sluha za Istru i njezin razvoj.

Premijeru Plenkoviću, čekamo vaš odgovor!, ističe Ivan Jakovčić, sinonim istarske politike od dolaska višestranačja do današnjih dana, koji je opet na – prekretnici.

Iako je kod mnogih stvorio uvjerenje kako su njegove životne preokupacije usmjerene prema pripremama za memoarsko svođenje svoje uloge u političkom i gospodarskom preporodu Istre, kao i proizvodnji terana u kojem će i sam guštati, nije tako.

Ispred »stare robne«

S Ivanom Jakovčićem smo se susreli u Poreču, ispred »stare robne«, da bismo i kišom nadahnutom šetnjom središtem jednog od simbola hrvatskog turizma došli do niza zanimljivih odgovora koji pokazuju da je Jakovčić itekako živ, pa i politički na novom putu.

Potvrđuje to i njegov poziv premijeru Plenkoviću, a potvrđuje i još niz razmišljanja, kao i političke odlučnosti koju je iskazao tog, naizgled sasvim običnog, jesenskog kišnog dana.

Onog kad su stanovnici Poreča i velikog dijela Istre sumirali rezultate središnjeg dijela turističke sezone, kvalitete mladog maslinovog ulja, baš kao što se nemalo njih pripremalo za tradicionalno pretakanje vina o blagdanu sv. Martina. Svakako, Ivan Jakovčić se priprema i za proslavu svog rođendana – 15. studenog imat će 66 godina.

Ponajprije – Ivan Jakovčić je u novim projektima.

– Prigodom boravka u Bruxellesu upoznao sam zamjenicu direktora jednog od tamošnjih hotela koja je podrijetlom s Tajlanda. Preselila se u Poreč kako bi svojim znanjem, ali i vezama koje ima u toj azijskoj državi, jednoj s najkvalificiranijom turističkom radnom snagom na svijetu, pomogla u prijeko nam potrebnim akvizicijama najrazličitijih kadrova, prije svega potrebnih našem turizmu. S njom sam u taj posao involviran jer ne smiješi nam se ni malo lijepa budućnost ostanemo li u današnjim kadrovskim kondicijama.

Nije, naime, moguće razvijati kvalitetni turizam, a u Istri jedini takav i želimo, a da ovisimo tek o velikoj fluktuaciji prečesto nedovoljno kvalificiranih ljudi. Svima nam je naime jasno da bez strane radne snage neće biti ničeg, pa tako ni turizma.

Kako je pak Azija najveći bazen iz kojeg nam već godinama dolaze radnici potrebni turizmu, mišljenja sam da je veza s Tajlandom optimalna, poručuje Jakovčić, na neki način i s velikom odgovornošću, iako se ne nalazi ni na jednoj značajnoj funkciji, prema svemu što se u Istri događa. Ona je, naime, zahvaljujući upravo Jakovčićevim vizijama napravila značajne iskorake u svemu čega se »uhvatila«. Iako to ne tako davno nitko nije mogao ni sanjati, kako će najveći problem, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, biti problem radne snage, danas je on ispred svega.

Uzalud turistička infrastruktura, enogastronomija, uzalud kampovi i hoteli, kao i poljoprivredni iskoraci, bude li tisuće stabala maslina ostalo neobrano.

– Ove godine obilježavam točno trideset godina otkako se nalazim na funkciji vijećnika ili župana u strukturi Istarske županije. Punih trideset godina! Nema u Hrvatskoj nikog tko je u takvom statusu od kad su u Hrvatskoj formirane županije.

Da se vratim problemu radne snage, znate što sam prije manje od dvadeset godina obećavao u jednoj predizbornoj kampanji? Da ću prepoloviti broj nezaposlenih. Zvučalo je to tada kao odlična poruka, mada ne baš i lako izvediva.

Nismo se praktično ni okrenuli, a ne da nema nezaposlenih, silno nam nedostaje zaposlenih! Koliko sam se god iskazao u nizu svojih predviđanja, ovo s radnom snagom nitko od nas tada nije mogao pretpostaviti, ma ni u najhrabrijim scenarijima. Nastavno na povezivanje s agencijama putem kojih ćemo doći do stručnih ljudi iz Tajlanda, pokrenuo sam i projekt robotizacije.

Ne treba bježati od supstitucije pojedinih radnih mjesta, ljudi koji ih obnašaju uz umjetnu inteligenciju jer to je naprosto naša sadašnjost. Budući da je europska robotika jako skupa, istražili smo kinesko tržište i došli do pozitivnih rješenja. Proces je to koji se mora iznimno pažljivo pripremiti, a mogu vam istaknuti da smo i na tom planu na jako dobrom putu, naglašava Jakovčić.

Kadrovske strukture

Stigli smo nakon Jakovčićevih poslovnih planova i do razgovora u kojem smo se stalno dodirivali kadrovske strukture koja je definirala prvih petnaest godina hrvatskog višestranačja. Bez onog tipičnog predbacivanja koje stalno emitiraju ljudi u »zrelim godinama«, lista političara koji su tada oblikovali političko nadmetanje je uistinu, prema današnjoj strukturi, ali i ponašanju saborskih zastupnika, impresivna.

– Dovoljno je samo nabrajati, bez obzira na to tko je od njih bio blizak mojim političkim razmišljanjima, da bi se zaključilo – kakva je to ekipa bila! Sjetimo se Vlade Gotovca, Ivice Račana, Zlatka Tomčića, Stipe Mesića, Dražena Budiše, Franje Tuđmana…

Teško im je među današnjom političkom strukturom pronaći pandane. Ne bih htio biti isključiv, ali profil današnje političke scene dramatično je manje kvalitete od nekadašnjeg, stoga je logično da su mnogi neugodno iznenađeni ponašanjem aktualnih vodećih političara. Koliko sam samo puta imao pozive s raznih europskih političkih adresa kad su me s čuđenjem pitali – što to govori i kako se to ponaša vaš predsjednik?! Zamislite potencijalnu vladu koju vodi Sandra Benčić?

Ili Peđa Grbin s čijim SDP-om danas baš nitko ne želi koalirati? Sva sreća da ih nema tko ni izabrati, tako da se takve mogućnosti ipak ne treba bojati, direktan je Jakovčić.

Iako znamo da nije voljan komentirati stanje na istarskoj političkoj sceni, posebno ne u IDS-u, laganim kretanjem po prošlosti domaće politike stigli smo i do toga da je postao spreman prokomentirati aktualnu fazu odrastanja svog djeteta, IDS-a.

– Smiješni su mi ti medijski istupi u kojima vi novinari stalno ponavljate kako se IDS raspao, propao, kako je doživio teški poraz na prošlim izborima. U prvom krugu županijskih izbora osvojili smo više od 40 posto glasova. U drugom krugu na koje je izašlo vrlo malo birača, IDS je odnio pobjedu, istina, s neznatnom prednošću. I dobro je da je bilo tako jer ne želim ni pomisliti što bi zadesilo županiju da joj je na čelo došao SDP-ov kandidat Danijel Ferić. Pa vidite kako bljedunjavu politiku provodi sve ovo vrijeme, direktan je Jakovčić.

A mi mu odgovaramo kako je aktualni župan svojim brzinskim napuštanjem stranke koja ga je dovela na vlast pokazao kako se teško više može tvrditi da je IDS na čelu županije.

– Na vlasti je IDS, a tko drugi. Boris Miletić je jako pogriješio napuštanjem IDS-a, baš kao što je griješio i na čelu Pule kad se okruživao samo ljudima iz IDS-a, onima koji su mu, nerijetko i prijetvorno, kimali glavom i potvrđivali sve njegove odluke. Iako se takvo ponašanje, koketiranje s totalitarizmom na županijskoj razini, pripisuje meni, to apsolutno nije točno. Ja sam itekako provodio kadrovsku politiku koja je iznad svega preferirala znanje i sposobnost, ne pripadnost IDS-u.

Uostalom, lako je to provjeriti. Poglavarstvo koje sam vodio imalo je većinu nezavisnih članova, pa čak je i šef mog kabineta Miodrag Čerina bio nestranačka osoba, dok se sam nije odlučio učlaniti u IDS. Vidite, pišete i govorite o krahu IDS-a, a on je suvereno, u prvom krugu s jako velikim brojem glasova, odnio pobjede u ključnim gradovima Istre – Bujama, Labinu, Poreču i Rovinju.

Dobro, nije u Puli, ali za to su krivi određeni Miletićevi potezi, za koje nisam imao pojma jer sam svu vlast prepustio njemu. Dodatno, ali naravno potpuno neprincipijelno, odmoglo nam je organiziranje pojedinih stranaka i nezavisne liste u koaliciju koja je znala protiv čega je, ali, kako se danas vidi, ne i za što je.

Uostalom, jako su to lijepo svojim svađama i razilaženjima pokazali vrlo brzo nakon izbora. Ne želim vam još otkrivati, ali za Pulu imamo vrlo zanimljivog i sposobnog kandidata, tako da sam uvjeren kako nam se i Pula nakon izbora vraća. Tu je i Buzet u kojem Damir Kajin radi dobar posao i bilo bi mu najbolje da se vrati u IDS! Vjerujem da će uskoro IDS-ova politička karta Istre biti moćna kao nekad, najavljuje Jakovčić.

Demokratski impulsi

I baš onako kako se Jakovčić kretao kroz život, vješto kombinirajući, pa i kompilirajući politiku i realni život, demokratske impulse koje je davao ne baš uvijek demokracijom inspiriranoj Hrvatskoj, kao i pomake koji su stigavši do Schengena, ma koliko je on danas suspendiran, došli i do realizacije želja koje je u samom staru svog djelovanja imao IDS, tako je najavio i svoj novu ulogu na domaćoj sceni. Bližimo se izborima, a eurparlamentarni su prvi na redu.

– Valter Flego, tu barem nema dvojbi. Formirao se u političara kojem upravo taj europarlamentarni okvir jako dobro pristaje. Krenemo li korak dalje, na parlamentarne izbore – kao i već jako dugi niz godina tri mjesta u Saboru su naša, siguran je Jakovčić.

A Županija? Što s njom nakon izbora 2025. godine? Je li naprosto današnji predsjednik IDS-a Dalibor Paus optimalno rješenje da bi se osvojilo županijske izbore?

– Paus je odličan, smiren i pošten političar. Kao i svaki predsjednik parlamentarne stranke, on treba biti u Saboru! Ipak, na mjesto IDS-ovog kandidata za župana morao bi iz svoje zone komfora u jedinici lokalne samouprave iskoračiti netko od čelnih ljudi Labina, Buja, Poreča ili Rovinja. Ovog sam tjedna recimo bio u Labinu… Zagonetan je Jakovčić po pitanju mogućeg budućeg župna, dok je po pitanju svoje političke budućnosti jednostavan i siguran.

– Poput Maradone, Mesija ili Pelea, ja želim biti desetka. Ne dakako vodeća osoba županijskog IDS-ovog tima, već kandidat koji će na skupštinskoj listi biti pozicioniran na deseto mjesto, potvrđuje Jakovčić.

Mada, nismo sigurni da IDS može bez postizborne koalicije sastaviti čvrstu županijsku vlast. Stoga, neizbježno je bilo od njega saznati koliko je bavarsko-njemačka kombinacija primjenjiva i na – Istru. Ili je prizivanje nekih koalicija ipak i dalje – bogohulno?

– Ponavljam, osvajamo Županiju i kad već naši nekadašnji, kao i ovi današnji pri čemu najviše mislim na Možemo!, partneri s lijevog dijela političkog spektra ne žele s nama, vaše pitanje pretpostavljam ide prema mogućnosti koaliranja s HDZ-om. Istina je da mu je popularnost u Istri snažno narasla, da su prešli dvadeset posto, ali naši birači ne glasaju za njih. I koliko se god pod Plenkovićem promijenili, i dalje je to HDZ koji ne može biti naš partner. Mi smo liberalna stranka s lijevog dijela političkog spektra. HDZ se nalazi s druge strane. A kažem kad već s nama u Istri neće nitko, onda do cilja moramo sami, rezolutan je Jakovčić.

Na kraju – je li sam Ivan Jakovčić kriv za sve ono za što je i – prav. Njegovi inicijalni impulsi i kasniji višegodišnji rad pomogli su gospodarsku renesansu Istre, napose njezine poljoprivrede i nekih dijelova turizma, baš kao što su IDS doveli do samog vrhunca, kako na Poluotoku i Saboru, tako i kao jedne od najpoznatijih regionalnih stranaka Europe.

Također, koncept integralnog regionalnog upravljanja Istrom tražio je velika ulaganja u infrastrukturu, zaštitu okoliša, osnivanje Sveučilišta, novu Bolnicu i to je sve ostvareno. Onda se izmijenila generacija i došli su prošli lokalni izbori. Mada, sudeći prema našoj šetnji porečkom rivom, sa susretima na njoj, kao i na terasi kafića u koji smo pretresali istarsko i IDS-ovo jučer, danas i sutra, nije bilo osobe koja se dugokosom Jakovčiću, a danas uistinu i izgleda kao karizmatik, nije naveselila.

– Ponavljam, sve je jasno: ne ode li put Europe što je Plenkoviću pravi format, bez problema dobiva nacionalne izbore. Čini mi se da će se to i dogoditi jer ne vidim u HDZ-u njegova nasljednika, tako da bi njegov odlazak mogao stvoriti lagani kaos u njegovoj stranci, ali i u državi. Vratimo li se u Istru, slična priča – IDS ostvaruje bolje rezultate i vraća se svom superiornom upravljanju s Istrom.

Ono čemu se nakon izbora nadam, ono što više ne trpi odlaganje, je temeljita decentralizacija, što bi bilo još jedno ostvarenje naše politike, razvojnog smjera koji proklamiramo od samih naših početaka, zaključio je naš jesenski, uz prijeteću kišu, razgovor Ivan Jakovčić. Gdje smo se našli, tu smo se i rastali. Ispred porečke »stare robne«.

Prvi istarski muzej vina

– Moj trenutni najveći projekt kojem se jako veselim je Prvi istarski muzej vina. Oduševljen sam iskoracima koje je napravilo istarsko vinarstvo i vinogradarstvo. Bio sam uvjeren da će naša maslinova ulja postići fantastične uspjehe jer od sortnosti do podneblja jedni smo od najboljih na svijetu. Dakako, i po kvaliteti naših vrijednih maslinara. S vinom je već malo drukčija priča jer malvazija i teran, dakle naša autohtonost, su, kao i Istrijani, pomalo svojeglave sorte.

Ali, itekako su uspjeli, što današnja nastojanja Vinistre i njezinih čelnih ljudi i pokazuje – naći će se i na vinskim listama prestižnih europskih restorana. Upravo stoga ta naša divna vina zaslužuju svoj muzej. Ruševna zgrada u Završju, izgledom najbliža građevinama kakve su se u poraću definirale »zadružnim domovima«, je imovinski i pravno sređena, napravljeni su projekti, tako da smo u fazi zatvaranja »financijske konstrukcije«. Prema baznom troškovniku krajnji je iznos oko 1,5 milijuna eura, u čemu će participirati i europski fondovi, veseli se Ivan Jakovčić.