U zagrebačkoj Ilici krije se jedan pravi frizerski dragulj – majstor staroga kova, znalac iz nekih prošlih vremena za kojima su naši ljudi nerijetko nostalgični jer su ta vremena, kada je obrtništvo cvalo, bila simbol kvalitete. Njegovo ime je Dragutin Sastić – poznati zagrebački frizer i brijač.
Ušao sam u salon u kojem je bila gužva, a telefon gosponu Sastiću, koji na posao dolazi u 6.30, ne prestaje zvoniti – ljudi se naručuju, a on im uporno objašnjava kako mjesta nema jer je subota i neka dođu idući tjedan. »Tako je to uvijek«, kazuje kroz smijeh i nastavlja: »Da radim 24 sata na dan, svi bi termini bili zauzeti«.
Potom smo se pozdravili šakom o šaku, kako to današnja vremena zahtijevaju i, kada je završio s dvije posljednje subotnje mušterije, ponudio me pićem i sjeo, s osmijehom, na razgovor. Gospon Sastić više je gledao u moju frizuru nego u oči, pa sam ga pitao kako mu se čini. »U redu je, ali moglo je to puno bolje. Ne možete napraviti ‘fade out’ bez britve, a to mnogi danas kod nas pokušavaju«, i pozvao me da sjednem ispred ogledala, pa smo intervju obavljali dok je Sastić, simultano, britvom sređivao moju frizuru i bradu.

Sva sila diploma

Čast mi je bila izuzetna jer on iza sebe, što je vidljivo i po svoj sili diploma koje se nalaze na zidovima njegova frizerskog salona, ima mnoštvo svjetskih frizerskih nagrada, a recentna je stigla iz Japana u koji je Sastić poslao dva svoja rada na Svjetsko natjecanje frizera majstora u muškom šišanju, i to u dvije kategorije. Na natjecanju je sudjelovalo 56 zemalja iz cijeloga svijeta, te tisuću i osam stotina radova! U toj izuzetno jakoj konkurenciji majstora frizera, naš je Drago Sastić osvojio deveto mjesto te tako ušao u prvih deset frizera u svijetu. Zahvaljujući toj prestižnoj nagradi te velikom znanju i iskustvu u frizerskoj struci koje zagrebački majstor skuplja već više od pola stoljeća radeći u Hrvatskoj, Njemačkoj te diljem Europe, Lijepa Naša je dobila veliku reklamu kao zemlja koja ima vrhunske stručnjake i velike majstore u frizerskoj struci.

Važno je poznavati alat kojim radiš – Dragutin Sastić / Snimio D. Kovačević

– Koja vam je nagrada najdraža? – pitamo ga.
– Kada još nije bilo pandemije, 2016. godne, otputovao sam u Pariz i postao prvak Europe u muškom šišanju, a 2017., također u Parizu, postao sam viceprvak u istoj kategoriji. Te su mi godine obilježile karijeru i zauvijek će mi ostati najdraže.
Unatoč tome što je na pragu osmog desetljeća života, Sastiću nije naporno raditi.
– Nije, što da vam velim. Da bi ovaj posao dobro napredovao i da biste bili uspješni, prvo i najvažnije – morate voljeti ljude! Kada volite ljude, onda za ljude ništa nije teško napraviti. Osim toga, ja na svakodnevnoj bazi pratim trendove. Uvijek se nešto događa i posao nije dosadan, samim time ga je zanimljivo raditi. Zna, doduše, biti problematičnih mušterija, to je istina, ali i to se dade izgladiti.
– Ipak, morate priznati da nema baš puno ljudi koji u vašim godinama zdušno rade svoj posao.
– Nije uobičajeno, istina, ali ja sam fajter, ja se volim natjecati. Bio sam nogometaš, glazbenik sam i ono što sam vam rekao – volim biti u trendu. Ne volim biti seljačina, makar jesam sa sela, ha, ha, ha. Nisam nikad poštovao neznalice i ljude koji nisu željni znanja, koji nisu željni učenja. Ne podnosim kada mi nešto promakne, pogotovo u modi, to mi strašno smeta, pa mi se i ne događa. Imam taj natjecateljski duh, ne volim niti da je netko bolji od mene, ali ako jest – ja ću to od srca priznati. Važna životna lekcija koju sam naučio – čovjek mora pratiti što se oko njega događa, mora živjeti u svome stoljeću. U onome trenutku kada prestane pratiti i promatrati, nastupa tužan period života, ispadaš iz tračnica, a to nije ono što ja želim. Godine 1987. otišao sam u Njemačku i već sam osjetio da se moda mijenja. Znate, mi nekako uvijek kaskamo. Dok smo mi ratovali, Nijemci su učili raditi na računalima. Trebamo ići ukorak s vremenom. Sve što novo dođe u poslu, pogotovo u našoj struci, prigrli to. Inače nema napretka, tvrdi jedan od najboljih svjetskih frizera kroz čiji je frizerski salon prošlo mnogo učenika i učenica, budućih majstora iz strukovnih škola, a mnogi njegovi naučnici danas su i njemački frizerski majstori.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Strah od alata

Mlađim generacijama zamjera lijenost, prekomjerno učenje preko interneta te strah od alata.
– Važno je poznavati alat kojim radiš. Dolaze mi učenici koji se boje držati britvu, a u Hrvatskoj je masovni trend da frizeri britvu uopće ne koriste. I onda misle, eto, i na primjeru vaše frizure, da je napravio mušteriji ‘’fade out’’, ali nije. Mašina ne može napraviti ono što radi britva i točka.
Unatoč zamjerkama, njegovi učenici napreduju. Tako je Laura Todorović, učenica zagrebačke Srednje strukovne škole, 2019. osvojila Kristalni cvijet za svečanu frizuru na natjecanju ‘’Advent u kosi’’, a mentorirao ju je Sastić koji je Frizersku školu u Savskoj ulici završio 1970. godine – prvo završivši školu za brijača, potom još jednu godinu za frizera. Kako je do toga došlo?
– Bio sam nogometaš i tata mi je rekao da mi dobro ide, ali me upozorio – što ako dođu ozljede, ako mi se nešto dogodi. Od toga se onda ne može živjeti. Bavio sam se aktivno i glazbom, ali u ono vrijeme bilo se je teško probiti. Možda si bio sposoban, ali ne i podoban. Otac mi je savjetovao da se odlučim za nešto što volim, da ne mučim niti sebe, niti druge i da bude love. Privlačio me posao frizera, završio sam osmi razred i otišao u Podsused svome prvom majstoru Štefu. Počeo sam s metlom – meo sam salon, a onda počeo i učiti zanat te 1968. godine i već sam tada s kolegama išao po natjecanjima, rado se sjećam Opatije i Zlatnog češlja, Maribora, a 1974. u Beogradu sam napravio i prve zapažene rezultate na Grand Prixu, svjedoči naš subesjednik.

Morati i voljeti

Ne pati od stereotipa da je frizeraj ženski teritorij.
– U mojoj obitelji, recimo, tata je znao skuhati pa bismo nas četvero djece govorili mami kako tata bolje kuha. A ona bi onda počela vikati: Neka vam kuha! Tata bi odgovorio: Čuj, Marice, ti kuhaš zato kaj moraš, a ja zato kaj volim. I to je velika razlika! Morati i voljeti – dva glagola koja mijenjaju život, i tako je i u mojoj struci.
Trendovima se prilagođava, prati ih, ali tvrdi, on ima titulu mastera stilista, stoga se od njega očekuje da izmišlja nove frizure.
– Raduje me što mi dolaze mladi ljude – friziram sve dobne skupine. Imam jednu obitelj mušterija u kojoj se kod mene šišaju četiri generacije! A u te četiri generacije, svi imaju različite frizure, ističe Sastić šaleći se kako na ulici, u kafiću i restoranima, često poklekne pred ‘profesionalnom deformacijom’ te promatra ljudima frizure i ocjenjuje ih u mislima. »U komentare, naravno, ne ulazim, ali me strašno nervira kada dođem na neku svadbu, a sve gospođe imaju iste punđe. Pa to je za poludjeti! Što se stilova tiče, oni se brzo mijenjaju. Sjećate se da je jedno vrijeme ‘undercut’ bio u modi, potom i ‘ombre’, a ja već desetljećima njegujem ‘beatlesicu’ koja je bila moderna u moje vrijeme. Neki to zovu fudbalerka, ali fudbalerka je nešto sasvim drugo.
Dotakli smo se i pitanja je li prije bilo lakše šišati no danas. Sastić tvrdi da nema razlike u ničemu osim u pristupu.
– Hoćeš li biti moderan ili će te nova moda zamarati. Znate kako moji kolege znaju reći: Ah, kaj ti mladi, kaj oni znaju. Nije istina! Svako vrijeme nosi svoje. Ako hoćeš ošišati klinca, a da taj klinac ne zaplače, moraš se spustiti na njegovu razinu. I kad mali skuži da sam ja na njegovoj razini, gotovo – Potepuh je zakon!

Bubnjar

Osim nadimka, Potepuh je i naziv frizerskog salona našeg sugovornika čija je britva prošla kroz kosu Ćire Blaževića, Zdravka Čolića, Davorina Popovića i mnogih drugih velikih zvijezda. Nadimak su mu nadjenuli roditelji još u mladosti, jer se s prijateljima često skitao, odnosno potepavao, i tako je Drago i (p)ostao Potepuh.
Najdraže domaće natjecanje na kojem uvijek rado sudjeluje je već spomenuti Advent u kosi koje dodjeljuje prestižne nagrade Kristalni cvijet i Zlatne tijare Maslina. Majstor stilist Sastić, čija su dva sina pošla drugim putem, mušterije dočekuje uvijek s osmijehom, a u njegovu salonu pokrete britvom prati i diskretna glazbena podloga, u rock i country stilu. Najdraža mu je pjevačica, kaže, Janis Joplin, a sa svojim Zlatnim koraljima, u kojima svira bubnjeve, ovoga tjedna snima spot za novu pjesmu. Bubnjarski mu je uzor bio Charlie Watts, aktivan je član KUD-a Stenjevec, a iako je bio strastveni nogometaš, danas što zbog godina, što zbog posla, igrati ne može – ali nogomet rado prati i srčano navija za svoj Dinamo.
S hobija se vraćamo na njegov životni poziv – frizeraj. Dotakli smo se i viklera – nekad neizostavnog za dobre kovrče.
– Još uvijek imam i željezne, a i nekoliko starijih dama koje su mi redovne mušterije i koje ih još uvijek koriste. I to će se, sigurno, vratiti u modu. Pa gledajte sad mladiće – svi nose minival, to nitko nije očekivao prije nekog vremena. Moda se vraća i okreće, tako je bilo i bit će, a na nama je da radimo ono što ljudi od nas traže i što ljudima dobro stoji.
Dolaze mu, poput mene, i muškarci koji se boje opadanja kose, a Sastić nas tješi.
– Genetika je vrlo važna, ali ima i vanjskih faktora koji utječu. Zdrava prehrana, hidratacija, sport – sve to pospješuje i zdravlje kose. Ono što me ljuti je što toliki broj mladih muškaraca nosi kape na glavi. To je izuzetno loše za kosu jer ona ne može disati i preporučam mladićima da to ne rade, zaključio je Sastić uz šalu, kako to i inače običava: »Ako ne pazite na svoje tjeme, nestat će vam kosa, a onda ni ja neću kruha imati«.