Povjesničar Ivo Lučić našao se iznenadno na izbornoj listi HDZ-a, posljednjeplasirani u prvoj jedinici, kako bi na taj način pojačao konzervativnu, nacionalnu dimenziju stranke. Tu mu je ulogu namijenio predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, ali on se ne osjeća politički iskorištenim.

– Da, kandidat sam na listi HDZ-a i poznata su moja politička stajališta, kao i moj životopis, pa me vjerojatno mnogi doživljavaju kao nekoga tko predstavlja konzervativni dio javnosti, koji drži do tradicije i nacionalnog identiteta. Na listama HDZ-a nalaze se, međutim, mnogi kandidati s drukčijim, recimo liberalnijim stajalištima. Upravo to je HDZ, stranka koja zahvaća i okuplja široki spektar hrvatskoga društva. Utoliko ja nikome ne služim niti se smatram iskorištenim. Naprotiv, moja nazočnost na listi HDZ-a potvrđuje kontinuitet stranačke politike, onakve politike kakvu je zacrtao njezin prvi predsjednik Franjo Tuđman, a kakvu sada provodi Andrej Plenković.

Jedinstvo različitosti

Kada vam je predsjednik HDZ-a rekao da bi htio da se politički reaktivirate i sudjelujete na ovim izborima? Čini se da je vaše stavljanje na listu čista improvizacija, a ne posljedica nekakvog puno ranije napravljenog plana.

– O ponovnom aktiviranju u HDZ-u s predsjednikom Plenkovićem, ali i mnogim ljudima iz stranke razgovarao sam puno prije izbora, tako da me njegov poziv nije iznenadio niti je moje »stavljanje na listu« improvizacija. To je logičan potez predsjednika i stranačkog vodstva, koji žele vratiti ravnotežu u stranku koja je donekle bila narušena isključivošću jednog manjeg dijela stranačkih dužnosnika koji nisu razumjeli osnovnu ideju i politiku HDZ-a. Tuđman je zamislio HDZ kao stranku centra, a ona se s vremenom, razvojem političkih okolnosti razvila u stranku desnoga centra, ali ne i krajnje desnice.

Dobro ste poznavali Franju Tuđmana, surađivali ste s njim. Je li Plenković zaista u pravu kada tvrdi da je HDZ danas upravo tamo gdje ga je Tuđman ostavio, da bi stranka i pod njegovim vodstvom bila aktualnog političkog-ideološkog profila?

– U pravu je, a to potvrđuje i moje sudjelovanje na izborima, kao i sudjelovanje mojih prijatelja i suboraca, ali i ljudi s drukčijim životnim i radnim iskustvom. To »jedinstvo različitosti« pokazuje kontinuitet Tuđmanove ideje koja se, naravno, provodi u bitno drukčijem društvenom i političkom kontekstu, kako unutarnjem, tako i vanjskom. U jednom razgovoru za slovenski dnevnik Delo u travnju 1990. godine, Tuđman je rekao da se HDZ morao »nemilosrdno boriti da bi uz zakulisne igre s lijeve i desne strane, odozgo i odozdo, ipak prevladao razum«. Ne sumnjam da će razum prevladati i 5. srpnja.

Plenković je, dakle, procijenio da mu vi trebate. Čime biste to mogli pomoći HDZ-u da ostvari bolji izborni rezultat nego što bi to bio bez vas na listi?

– Vjerujem da svojim doprinosom utemeljenju stranke, ratnim i životnim putem, znanstvenim i javnim radom donosim dodatnu prepoznatljivost, kontinuitet, vjerodostojnost i sigurnost politici HDZ-a. Nisam napuštao stranku, pa se vraćao, nisam tražio neke druge političke opcije, niti sam se borio za vlast i privilegije. HDZ je jedina stranka u kojoj sam ikada bio i tako će i ostati. Jedan dio javnosti to prepoznaje i poštuje, kao što i ja poštujem njih te očekujem da će mi ukazati povjerenje i čast zastupati njihove interese.

Plenković i Milanović javno se svađaju, ali dosad su njih dvojica sve što im je u zajedničkoj nadležnosti odradili bez ikakvih problema. Kako ocjenjujete Milanovićev dosadašnji predsjednički mandat?

– Plenković je pokazao da je razborit političar koji poštuje hrvatske institucije, uključujući i predsjednika Republike, dok je Milanović već u kratkom vremenu dao čitav niz, po mom mišljenju, pogrešnih izjava i napravio nekoliko neprihvatljivih poteza. Tu prije svega mislima na ignoriranje Dana državnosti, kao i bizarnog govora na svečanosti obilježavanja Dana Hrvatske vojske i Dana Hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu. Taj antigovor koji je trajao 17 sekundi ne priliči predsjedniku Republike.

Bliži Škori

Nije nimalo nemoguće da će se Plenković i HDZ nakon izbora naći u dvojbi nastaviti koaliciju s Miloradom Pupovcem ili surađivati s Miroslavom Škorom. Što bi vama bilo draže, da budete u parlamentarnoj većini s Pupovcem ili s ljudima iz Domovinskog pokreta?

– Rezultati izbora pokazat će s kime će HDZ koalirati. Tek nakon toga se može govoriti o stvaranju parlamentarne većine. Osobno mi je svakako bliža suradnja HDZ-a i Domovinskog pokreta. Sudjelovanje nacionalnih manjina u vlasti treba riješiti na drukčiji način nego što je to bilo do sada.

Plenković i Pupovac imali su dobru suradnju u protekle četiri godine. Nedavno je Plenković konstatirao da je Pupovac političar koji konzistentno zastupa interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, dijelite li vi pozitivno premijerovo mišljenje o predsjedniku SDSS-a?

– Na temelju postojećeg izbornoga zakona, SDSS Milorada Pupovca dobio je većinu u 12. izbornoj jedinici. HDZ je pokazao snagu i u pragmatičnom smislu, a to je u nekim trenutcima nužan preduvjet za postizanje dobrih rezultata. S Pupovcem se u mnogočemu ne slažem, ali ni s onima koji misle da bi srpsku nacionalnu manjinu trebalo isključiti iz društvenog i političkog života.

Kako ste doživjeli posljednje poruke mržnje prema Srbima?

– Kao neljudske, primitivne, krajnje neprihvatljive i štetne po Republiku Hrvatsku.

Podržavate li suzbijanje ovakvog govora mržnje represivnim aparatom?

– Na hrvatskim institucijama je utvrditi činjenice kad je riječ o pojedinačnim izljevima govora mržnje. I sam nerijetko bivam izložen onim što nazivamo govorom mržnje, a što je najčešće upakirano u besramne laži i klevete. Spomenut ću samo propagandiste koji se lažno predstavljaju kao novinari, kao što su Velimir Bujanec i Boris Vlašić. Oni predstavljaju i propagiraju one snage i krajnosti kojima smeta HDZ od njegova osnutka.

Otac i majka

Plenkovićeva vlada donijela je zakon koji istospolnim parovima nije dopustio udomljavanje djece i u skladu s tim je ministar Vili Beroš neki dan rekao da je za dijete bolje da je u domu nego da ga udome dva homoseksualca. Plenković je, međutim, rekao da je Beroš to nespretno izjavio, ali vi ste se složili s ministrom, kako to?

– Ne znam točno što je ministar Beroš izjavio, no bit moje poruke je da se djeca ne rađaju u homoseksualnim zajednicama, stoga smatram da je heteroseksualna zajednica prirodno okruženje za njihov razvoj. Djeca trebaju oca i majku. Osim toga, ne prihvaćam tezu da su sve homoseksualne zajednice, kao ni one heteroseksualne, ispunjene ljubavlju, a dječji domovi svojevrsna mučilišta. To naprosto nije točno. Nitko nema pravo eksperimentirati s dječjim životima i sudbinama. Djeca nisu ničije pravo niti su kućni ljubimci. Djeca zaslužuju svu ljubav, zaštitu i brigu zajednice.

Od Plenkovića se razlikujete i po tome što se zalažete za lustraciju, koja u Hrvatskoj nije provedena niti u jednom obliku, dok to nije programu HDZ-a.

– Lustracija se u medijima predstavlja kao nazadnjački ili revanšistički potez jedne demokratske države, što je netočno. Podsjećam da su sve bivše komunističke zemlje članice EU, osim Slovenije i Hrvatske, provele lustraciju. Suprotno od lustracije je oprost ili zaborav odnosno amnestija. Franjo Tuđman zagovarao je politiku pomirbe, što je podrazumijevalo i oprost odnosno zaborav i što zapravo isključuje lustraciju. Međutim, cijelo vrijeme njegove vlasti, a posebno nakon njegove smrti, njegovi politički protivnici, osobni neprijatelji i oponenti njegovoj ideji pomirbe pozivali su na borbu »do istrage vaše ili naše«. Dolaskom na vlast 2000. godine, oni su proveli »lustraciju« odnosno uklanjanje iz vojske, policije, sigurnosnog sustava, diplomacije, medija i uopće iz političkog i javnog života goleme većine onih ljudi koje su ocijenili svojim političkim protivnicima, odnosno »Tuđmanovim kadrovima«. To su bili ljudi koji su predvodili borbu za osamostaljenje, obranu i oslobađanje Hrvatske. Nakon toga ja sam ustvrdio, a to mislim i sada, da bi stabilna HDZ-ova vlada trebala provesti lustraciju. To znači da bi na temelju europskih rezolucija i iskustava bivših komunističkih zemalja iz javnoga života trebalo ukloniti one koji su kršili ljudska prava i bili dio komunističkog represivnog aparata.

Da ste bili zastupnik u prošlom sazivu Sabora, kako biste glasovali o ratifikaciji Istanbulske konvencije? Biste li poslušali Plenkovića i bili za ili biste tada, kao značajan broj HDZ-ovih zastupnika, glasovali protiv?

– HDZ je u tom trenutku pokazao zrelost kakvu rijetko vidimo na hrvatskoj političkoj sceni. Za razliku od SDP-a, koji bi nametao partijske dogme cijelom društvu, u HDZ-u je moguće glasovati po savjesti. Da sam bio dužnosnik ili zastupnik HDZ-a u stranačkim tijelima, zalagao bih se da do tog glasovanja uopće ne dođe.

Veliki pomak

Jeste li zadovoljni politikom koju Hrvatska vodi prema BiH, posebno u odnosu na Hrvate u susjednoj državi?

– Hrvati u BiH dio su jedinstvenog hrvatskoga naroda i vitalni su nacionalni interes Republike Hrvatske. Politička potpora Hrvatima u BiH je imperativ. Dugo smo slušali prigovore o »miješanju u BiH«. Riječ je o nastavku ratne propagande koju moramo odbaciti. Trebamo biti puno aktivniji, ukazivati na nepravdu i nuditi rješenja u korist Hrvata u BiH na međunarodnoj razini. Osim načelne podrške konstitutivnosti i jednakopravnosti, ponekad zaboravljamo da je to vanjskopolitički prioritet kojeg moramo beskompromisno braniti. To se posebno odnosi na mirovni Daytonski sporazum, odnosno Ustav BiH koji se sustavno krši na štetu Hrvata. Ova je Vlada napravila veliki pomak, posebno bih izdvojio govore predsjednika Plenkovića u institucijama Europske Unije, ali i njegov ukupan angažman.

Kako u kontekstu BiH gledate na političko djelovanje Zlatka Hasanbegovića, koji se na izborima također natječe u prvoj jedinici?

– Ne slažemo se s njim. Njegovo viđenje BiH gotovo je identično viđenju političkog Sarajeva, Ive Banca ili Vesne Pusić. O tom pitanju nas dvojica vodili smo brojne rasprave, pa i javne, ali nismo nimalo približili stajališta.

Do izbora ima još malo vremena, je li vam to dovoljno kako biste se s 14. mjesta, preferencijskim glasovima, probili u Sabor?

– Nije mi namjera probijati se u Sabor. Svojim angažmanom želim pomoći stabilizaciji i jačanju HDZ-a, hrvatskoga društva i državnih institucija. Ako su građani Zagreba, u kojem živim i radim, prepoznali moj društveni i politički angažman u proteklih 30 godina, onda mi neće biti teško dobiti dovoljan broj glasova za ulazak u Sabor.

Hoćete li u lovu na preferencijske glasove imati pomoć HDZ-ove strukture, političku i logističku?

– Mislim da stranka ne bi trebala favorizirati bilo kojeg kandidata s liste. Prepustit ćemo glasačima HDZ-a da sami odluče kome će dati svoje povjerenje.

Imate li možda, u slučaju da HDZ formira Vladu, ambicija postati ministar, recimo kulture?

– O tome ćemo nakon pobjede 5. srpnja.