Nakon što su HDZ i Domovinski pokret dogovorili koaliciju, raširen je u javnosti bio stav da je time Hrvatska snažno skrenula udesno. Dva mjeseca kasnije teško je primijetiti da je u bilo kojem segmentu hrvatskog društva došlo do nekakvog desnog otklona.

Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava smatra da je Hrvatska, ulaskom njegove stranke u Vladu, postala – samosvjesnija.

– Mutne su to kategorije, svatko od nas drukčije doživljava što je lijevo, a što desno. Ja bih rekao da je s participacijom Domovinskog pokreta u vlasti Hrvatska samosvjesnija. Mislim da ćemo se svi s tim složiti.

Nacionalni interesi

Zna se barem približno koji je ideološki okvir desni, a koji lijevi. Jeste li vi uopće željeli da Hrvatska skrene udesno?

– Jesmo li htjeli da ima netko tko će se usprotiviti stvarima poput rodne ideologije? Definitivno jesmo. Jesmo li htjeli da upravljanje vrijednim poljoprivrednim resursima u Slavoniji ostane u hrvatskim rukama? Naravno.

Jesmo li htjeli da svi u ovoj državi, uključujući i ljude koji mole na trgovima, mogu slobodno, u skladu sa zakonom, izražavati vlastita uvjerenja? Svakako, a činjenica je da postoji pritisak da se nešto dopušta, a da se drugo, što nekome ne paše, sprečava. Mislim da riječ samosvijest dobro opisuje ulogu Domovinskog pokreta u Vladi.

S nama će Hrvatska postajati sve samosvjesnija. Pomak se u tom smislu u posljednje vrijeme sigurno dogodio. Iznimno je važno razvijati svijest o sebi u globalnom svijetu, s obzirom na goleme izazove koji su danas prisutni.

Na temelju samosvijesti je moguće određivati nacionalne interese. Ovo o čemu govorim ne bi smjela biti nekakva ekskluziva desnog spektra i zato ne volim govoriti u tom kontekstu. Imate država u Europskoj uniji u kojima su lijeve političke snage dominantno suverenističke.

Rodna ideologija. Imate li vi zaista, što ste neki dan natuknuli, čvrsto jamstvo vašeg koalicijskog partnera HDZ-a da na zagrebačkom Filozofskom fakultetu neće biti uvedeni Rodni studiji?

– Mi ćemo, kao i dosad, činiti sve da se ta ideologija, koju su ljevičari nametnuli kao nešto najvažnije u Hrvatskoj, skoro negirajući sve druge probleme, ne širi društvom. Zagovaratelji rodne ideologije sada pokušavaju emocionalno igrati na kartu ranjivosti žena, a to uopće nije tema, jasno je da nitko od nas ne podržava nasilje nad ženama.

Riječ je o tome da se sektaški pokušava nešto neprirodno progurati kao prirodno, a to bi trebalo biti opće neprihvatljivo. Ne može se čovjek, neovisno o rođenju, izjašnjavati kako mu padne na pamet. Apsurd je da se rodnu ideologiju od strane globalističkih opcija nastoji provući kroz zaštitu žena.

Nitko od tih silnih feministica i globalistica ne spominje koliko je rodna ideologija toga lošeg donijela upravo ženama. U nekim sportovima su se u ženskoj konkurenciji pojavili muškarci koji su tvrdili da su žena i osvajali su medalje na svjetskoj razini i rušili rekorde.

Zar na taj način nisu te takozvane napredne agende ugrozile žene? Predano treniranje godinama ženama su odjednom pregazili neki muškarci, koji su bilježili puno bolje rezultate nego žene koje pubertet nisu prošle kao pripadnici muškog spola.

Takve stvari često zanemaruju oni koji sebe promoviraju kao zaštitnici ženskih prava i to dovoljno govori koliko je to plitka i zločesta ideologija. Ti ljudi, nažalost, nemaju doticaj sa stvarnošću ni s biologijom.

Kada smo nakon izbora s HDZ-om raspravljali o deratifikaciji Istanbulske konvencije, jasno smo njegovim čelnicima komunicirali da znamo da to u sadašnjem kolopletu snaga neće biti moguće, ali smo dobili jamstvo da će se poštovati interpretativna izjava usvojena kada se u Saboru potvrđivalo tu konvenciju.

U toj je izjavi čvrst stav da rodne ideologije ne smije biti, poglavito ne u obrazovnom sustavu. Time je sve rečeno. Dakle, zaštita žena apsolutno da, ali rodna ideologija, nametanje programa koji će zbunjivati naše najmlađe još i u osnovnoj školi ili vrtiću, nikako ne.

Vjerujete da će Vlada, konkretno resorni ministar Radovan Fuchs, zbilja zaustaviti Rodne studije?

– Vjerujem u zdrav razum ljudi koji čine ovu Vladu i da će oni, suglasno zakonskom okviru koji je na snazi, biti u stanju prepoznati temeljne vrijednosti što ih zastupa naša Vlada. I da će nedvosmisleno reći da se rodna ideologija nipošto ne uklapa u svjetonazor Vlade.

Konzervativna Vlada

Premijer Andrej Plenković i ministar Fuchs zasad govore da se neće miješati u autonomiju sveučilišta.

– Naravno da neće, tko bi to radio. Ali, hoće li se miješati u zakon, ustavne vrijednosti i, na kraju krajeva, interpretativnu izjavu koju sam naveo? Što to uopće znači da se netko neće miješati u autonomiju sveučilišta?

Ako sutra netko na nekom fakultetu odluči promovirati četnički pokret, hoće li se reći da im to autonomija sveučilišta omogućava? Agencija za znanost i visoko obrazovanje i nadležno ministarstvo moraju odobriti svaki studijski program, tako je zakon propisao.

Jedno je autonomija sveučilišta, a drugo politika, koja mora biti odlučna i reći koje programe podržava, a koje ne. Ministar Fuchs, kao eksponent naše zajedničke politike, ima mehanizam za reagirati prema nekakvim prijedlozima i programima.

U ovu su se priču, putem komisije Iustitia et pax, uključili i katolički biskupi, koji koriste identične argumente protiv rodne ideologije odnosno Rodnih studija kao Domovinski pokret. Nadate li se možda da će Plenković biti spremniji njih poslušati ako već ne svog koalicijskog partnera?

– Ja ne mislim da mi u koaliciji imamo problem u vezi rodne ideologije. Ponavljam, kao ozbiljni partneri to smo riješili dogovorom. Biskupi, pak, rade svoj posao, nismo s njima u dosluhu. Ali, iznenadilo bi me da je njihov stav, kao i HDZ-ov, drukčiji nego ovaj naš.

Rekao sam već, mi u Hrvatskoj imamo konzervativnu Vladu i prirodno je očekivati da se konzervativizam očituje u njezinim politikama. U suprotnom ništa ne bi imalo smisla, značilo bi da su nečija opredjeljenja samo na papiru.

Vi HDZ zaista doživljavate kao konzervativnu stranku?

– Ponavljam, Vlada je postala samosvjesnija i konzervativnija s Domovinskim pokretom.

Što ako Rodni studiji ipak budu uvedeni, hoćete li jednostavno kazati da ste nešto probali, da niste uspjeli i što se može, idemo dalje?

– Nema razloga sada promišljati o toj hipotetskoj situaciji. Vjerujem da neće doći do uvođenja Rodnih studija, ako ipak hoće, donijet ćemo odluku. Kakva bi ona bila, prerano je sada govoriti o tome.

U kakvim ste osobnim odnosima s premijerom? Čujete li se svaki dan s njim, dogovarate li poteze Vlade?

– Odnos Andreja Plenkovića i Ivana Penave skoro je irelevantan.

Vi ste predsjednik stranke koja je HDZ-ov glavni koalicijski partner.

– Upravo sam želio reći da je puno relevantniji odnos HDZ-a i Domovinskog pokreta, unutar toga, naravno, svoj značaj imaju i odnosi predsjednika stranaka. Komunikacija nam je intenzivna, iako možda, zbog gustoće izbora što smo ih imali, u javnosti nije takav dojam.

Nas smo dvojica bili na različitim stranama, sada smo na istoj i iz toga proizlazi naš odnos. Ima dana kada se ne čujem s premijerom, a nekad se čujemo i više puta dnevno. Ne razgovaramo samo Plenković i ja, komunikacija je na različitim razinama, uostalom Domovinski pokret ima tri ministra.

Odgovorni političari

Osjećate li da utječete na državnu politiku?

– Da, da.

HDZ tretira DP ravnopravnim partnerom?

– Potrebno je to malo demistificirati. Mi smo ravnopravni u kontekstu rezultata izbora, na kojima je HDZ-ova lista osvojila 61 mandat, a naša ih ima 12. Takvi su i udjeli u vlasti. DP utječe na politiku Vlade sukladno našem udjelu, a on je 17, 18 ili 19 posto.

Bitan smo čimbenik koalicije, drugi najjači, ali smo svjesni svoje realne moći, koja se temelji na broju naših ruku u Saboru. Koalicija, naravno, podrazumijeva kompromise. Nije sve po našem, ali nije ni sve kako bi drugi u koaliciji to htjeli. S tim da u konačnici ta Vlada ipak pripada HDZ-u, čiji je i premijer. Nitko od nas to ne spori.

Jeste li premijer i vi naprosto okrenuli novu stranicu u odnosima ili ste se prethodno ipak osvrnuli na ono što je ranije bilo među vama? Znamo da ste svašta jedan o drugom javno govorili, a vi ste i podnijeli kaznenu prijavu protiv Plenkovića.

– Predobro poznajem Plenkovića i njegov način rada i obratno. Zato to što spominjete i nije bio predmet naših razgovora. Preiskusan je on, a preiskusan sam i sam i ne dopuštamo da u politici dominira ego. Pragmatični smo.

Više sam puta izjavio da bih najsretniji bio da je Domovinski pokret dobio na izborima ne 76 nego 106 mandata i da nije morao ni s kim ići u savez, a to bi volio i Andrej Plenković jer bi bio puno komotniji.

Međutim, građani su rekli svoje, poslali nam poruku što nam je činiti. Stoga se, kao odgovorni političari, ne možemo baviti time što je nekad netko rekao. Izborna utakmica je završila 17. travnja.

Nedavno je predsjednik Zoran Milanović, misleći na Domovinski pokret, izjavio da prvi put u svom mandatu Plenković ima partnera koji može spriječiti njegovu samovolju, ako to želi. Je li to vama cilj?

– Kroz cijeli ovaj intervju o tome govorim. Imamo svoj udio u vlasti i pokušavamo izgurati ono za što se zalažemo. Da budemo načisto, dosta programskih odrednica dijelimo s HDZ-om, nešto i s ostalim partnerima.

HDZ je danas ograničen u odnosu na razdoblje prije izbora?

– Kazao sam da se s nama stvari mijenjaju. Evo, jedan primjer, bilo je na javnim skupovima u Zagrebu i Puli isticanja jugoslavenske zastave i sada se protiv tih osoba vode postupci. Podsjećam i da smo maknuli SDSS, koji više ne participira u vlasti.

To je donio Domovinski pokret. Jasno je da ima stvari i koje ne možemo. S mudrim i pametnim radom, povećanjem broja simpatizera, doći ćemo možda jednog dana u poziciju da budemo i dominantniji u hrvatskoj politici.

Treća stranka

Milanović je bio prilično blagonaklon prema DP-u u nedavnoj predizbornoj kampanji, čini se da je i sada. Otkud to, u kakvim ste vi odnosima s njim, jesu li se oni promijenili otkada ste u koaliciji s Plenkovićem?

– Za mene je osnovno da je predsjednik države institucija, a danas je to Zoran Milanović. Ne slažem se da je predsjednička dužnost marginalna, nebitna. Za Domovinski pokret, treću stranku po snazi, važno je imati kvalitetne odnose sa svim akterima, pogotovo u okolnostima kada je broj stanovnika u Hrvatskoj pao ispod četiri milijuna i suočeni smo s puno problema.

Nećemo se nikad ni s kim u svemu složiti, ali moramo razgovarati, međusobno se slušati i vjerujem da je toga svjestan i sam predsjednik države. U dobrim sam odnosima s njim, u kontaktu smo i prošli sam se tjedan uredno vidio s njim.

Domovinski pokret uvažava i svoje koalicijske partnere i druge partnere na političkoj sceni, recimo predsjednika Republike. Nezamislivo mi je da bi netko govorio o suverenizmu i poštovanju hrvatske države, a istovremeno omalovažavao ulogu predsjednika države.

Pretpostavljam da Milanovićevu kandidaturu ipak nećete podržati.

– O tome ćemo više u rujnu, kada stranačka tijela DP-a zauzmu stav.

Plenković i drugi dužnosnici HDZ-a javno govore da bi Domovinski pokret trebao podržati njihovog predsjedničkog kandidata. Smatrate li ti to pritiskom na vas?

– Iskusnim ljudima u politici takve stvari ne stvaraju pritisak. Prije nogometne utakmice svašta se priča, trebalo bi ovako i onako, ali na terenu se sve rješava. Razgovarat će se, a na kraju svaka stranka postupa vodeći računa o svom interesu.

Je li moguće da Domovinski pokret ne podrži HDZ-ovog kandidata?

– Mi ćemo u rujnu donijeti odluku, a do tada su sve opcije na stolu. Jedino što opet sa sigurnošću mogu reći je da su nam SDSS i Možemo! neprihvatljivi.

Što mislite zašto je Plenkoviću toliko važan SDSS, zašto se tako nevoljko odrekao suradnje s Miloradom Pupovcem, na čemu je DP inzistirao?

– Između SDSS-a i srpstva nema znaka jednakosti, Domovinski pokret nije antisrpska stranka, to da bude jasno. Milorad Pupovac je nedavno izjavio da se ne slaže niti s jednom rezolucijom. Kako se on, kao predsjednik Odbora za ljudska prava, može ne slagati s rezolucijom UN-a o genocidu u Srebrenici, za koju je i Hrvatska glasala? Toliko o Pupovcu.

Druga stvar su politički akteri i mediji koji ne potežu pitanje te njegove izjave, kojom je izjednačio rezolucije UN-a i crnogorskog parlamenta o Jasenovcu, uvijek mu se omogućava da se prikazuje žrtvom. To je odgovor na vaše pitanje.

Spomenuli ste Plenkovića, a ja postavljam pitanje zašto je Pupovčevo djelovanje tabu za aktere na političkoj sceni i medije. Zašto to beskičmenjaštvo u društvu? Nije stvar samo u HDZ-u, puno je to širi problem.

Apsurdno je da ministar ne može u kabinet dovesti svoje ljude

Kako ocjenjujete dosadašnji učinak vaših triju ministara?

– Dobro su se snašli, ali kao stranka inicirat ćemo promjenu nekih apsurdnih stvari. Nevjerojatno da netko dolazi za ministra i ima problema u kadroviranju čak i unutar svog kabineta. Kao da se radi o prijemu školskih nastavnika ili sudskih službenika, koji bi na tom poslu mogli ostati do mirovine.

Jedino je normalno da s ministrom dolaze i odlaze ljudi u njegovom kabinetu, a da se onda mogu vratiti na poziciju s koje su došli. Prolaziti procedure javnih natječaja je nonsens koji guši operativnost, gubi se dragocjeno vrijeme.

I to se mora promijeniti. Ministru se treba omogućiti da dovede ljude kojima vjeruje, za koje zna da se na njih može osloniti.