Pomalo naglo, nakon što je bivši ministar preko noći morao otići, u sektor graditeljstva i obnove te državne imovine prije nepunih šest mjeseci ušao je ministar Ivan Paladina, čije je iskustvo ranije uglavnom bilo vezano uz privatni sektor. I dalje se bori s dojmom da je obnova prekomplicirana i zato nedovoljno brza, stoga smo provjerili kako stoje stvari u tom sektoru.

Već skoro pola godine ste na čelu ministarstva. No, opće mišljenje je da obnova od potresa ide sporo, i na Baniji i u Zagrebu. No, evo ipak, kako biste vi ocijenili te procese, koje su najveće prepreke, a i koje su prepreke možda već prevladane, ako može jedna opća ocjena za početak?

– Nakon preuzimanja dužnosti, analizirao sam stanje i prije nešto više od četiri mjeseca prezentirao sam plan ubrzanja obnove. Postavio sam tada cilj da ćemo do kraja rujna otvoriti 200-ak gradilišta za konstrukcijsku obnovu i gradnju zamjenskih obiteljskih kuća. Danas, na početku rujna imamo ih više od 150. Više od 100 gradilišta su objekti u privatnom vlasništvu, od kojih se 25 odnosi na Zagreb, a ostali na Banovinu gdje je započeta gradnja 10-ak višestambenih zgrada i 60-ak obiteljskih kuća. Dodatno, u punom je jeku i konstrukcijska obnova oko 50-ak javnih zgrada, dakle škola, vrtića, bolnica i drugo, čija se obnova financira sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije. Značajan pomak ostvaren je i u broju riješenih zahtjeva, tako je Ministarstvo dosad riješilo 32 posto svih zaprimljenih zahtjeva, dok je početkom godine rješivost bila oko 15 posto, što je jasan pokazatelj da se cjelokupni proces ubrzava.

Dodatno ću spomenuti kako je gotovo 6.000 zgrada obnovljeno manje zahtjevnim radovima, što nije zanemariv broj. Više od 3.500 kuća na Banovini obnovljeno je nekonstrukcijskom obnovom, velikim dijelom organiziranom putem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, dok je na područjima pogođenima zagrebačkim potresom za gotovo 2.200 zgrada isplaćena novčana pomoć također za provedene radove nekonstrukcijske obnove. Početkom listopada »podvući ćemo crtu« i prezentirati sve što smo napravili te vjerujem da ćemo ostvariti cilj od 200 gradilišta kao što sam i najavio. Dinamika procesa se svakako poboljšala, reorganizirali smo timove koji rade na obnovi, povećali i ojačali kapacitete djelatnika te vjerujem da ćemo ovim smjerom postići značajne rezultate u narednom periodu. Često čujem da se u javnosti govori da mi prezentiramo brojke gradilišta koja u stvarnosti ne postoje pa ako i vi imate neke sumnje ili vaši kolege i čitatelji, možemo vam dostaviti podatke o svakoj lokaciji na kojoj su u tijeku radovi. Dinamika je bitno ubrzana i taj tempo će se još samo pojačavati. Kad bih ocjenjivao ovo razdoblje otkako vodim Ministarstvo, rekao bih da sam zadovoljan promjenama koje smo uveli, ali sigurno ima još mjesta za napredak i svi zajedno moramo uložiti dodatan napor i angažman kako bismo bili još i bolji.

Ivan Paladina / foto Davor Kovačević

Više modela

Možete li za laike objasniti tko zapravo ima pravo na »državnu obnovu«?

– Postoji više modela, naravno po stupnju oštećenja i vrsti nekretnine. Primjerice, ako je riječ o obiteljskoj kući s crvenom naljepnicom, koja je de facto za rušenje, tada vlasnik ima pravo na zamjensku gradnju uz uvjet da je zgrada bila postojeća, da je vlasnik ili srodnik vlasnika na dan potresa stanovao u toj kući te da nema drugu useljivu nekretninu na području na kojem se nalazi uništena kuća. Ako govorimo o višestambenoj zgradi koja ima žutu naljepnicu, suvlasnici imaju pravo na konstrukcijsku obnovu, naravno taj zahtjev podnosi onda zgrada u cjelini, što je često slučaj. Ali država je prisutna u svakom od tih slučajeva.

Treba svakako razdvojiti situaciju u Zagrebu od one situacije na Baniji. Možete li reći koliko je objekata, i pretežito kakvim modelom država obnavljala u glavnom gradu? Ujedno, kakva je suradnja na gradskoj vlasti, koliko je posla na njima?

– Od započetih radova konstrukcijskih obnova, nešto više od dvije trećine je u postupku samoobnove, dok se ostatak obnavlja u okviru organizirane obnove. Suradnja koju ostvarujemo s aktualnom gradskom vlasti je dobra i korektna. U redovitoj smo komunikaciji i imamo redovite koordinacije na teme u kojima gradska vlast sudjeluje, no puno veći dio obveza je na Ministarstvu i Fondu. Nadam se da će naša suradnja rezultirati unapređenjem rada GSKG-a i konzervatorskog odjela.

Nedavno ste javno izjavili kako nema nijednog primjera gdje se država tako izravno uključila u obnovu, stojite li još iza te izjave?

– Hvala na prilici da pojasnim ovu izjavu. Naime, analizom međunarodne prakse u obnovi nakon potresa utvrdili smo da većina modela u Europi i šire građanima ne nudi mogućnost organizirane obnove, već obnovu provode vlasnici nekretnina, uz financijsku pomoć države. Većina iskustava je takva da se država ne uključuje izravno u samu provedbu obnove i financijski udio države je znatno manji nego što je slučaj kod nas. Kod nas se provodi takva obnova da je država i organizator, i financira, i vodi nadzor, dakle od organizacije i projektiranja do kraja radova. Tom izjavom sam samo htio potaknuti građane da svojim dodatnim angažmanom mogu ubrzati obnovu i da je to uobičajen način obnove u većini drugih država.

Jedan od modela koje država potiče je i samoobnova – koju korist od toga imaju građani, možete li plastično objasniti?

– U razornim potresima oštećen je velik broj zgrada, a dosad je zaprimljeno, što u Ministarstvu, što u provedbenim tijelima gotovo 30.000 zahtjeva za obnovu. Potpuno je jasno da će taj proces trajati sigurno još nekoliko godina, djelomično i zbog toga što je kod organizirane obnove postupak na razini države zahtjevniji i traje duže, primjerice u postupku nabave, nego u slučaju kada se vlasnik objekta angažira oko dijela organizacije obnove. Upravo iz ovog razloga nastojali smo potaknuti model koji će pomoći u ubrzanju samog procesa.

Ukoliko se naši građani odluče na odabir modela samoobnove, Ministarstvo provodi isti postupak kao u slučaju organizirane obnove, nakon čega samu provedbu obnove organizira i koordinira vlasnik objekta, u suradnji s Fondom za obnovu ili Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji provode kontrolu cijelog procesa obnove i isplaćuju opravdano utrošena sredstva. Naglašavam da je građanima i Ministarstvo na tom putu puna podrška te nas u slučaju potrebe uvijek mogu kontaktirati.

Novim Programom mjera obnove koji smo donijeli krajem srpnja i koji sada kreće u punu primjenu, dodatno je unaprijeđen model samoobnove i uspostavljene su dodatne pogodnosti za građane koji odaberu ovaj model. Za obnovu obiteljskih kuća omogućen je avans za izradu projekta, potom 30 posto avansa za izvođenje radova, kao i naknada za troškove koordinacije u iznosu od 20.000 do 80.000 kuna, ovisno o vrsti i veličini nekretnine. Iskoristit ću ovu priliku da dodatno pojasnim trošak koordinacije koji je naknada vlasnicima, takozvanim »voditeljima samoobnove« za njihov angažman i uloženo vrijeme. Možda javnost to ne zna, ali onaj vlasnik nekretnine koji se odluči za taj model, dakle na sebe preuzme izbor izvođača radova, nadzora itd., time ne samo da bitno ubrzava proces obnove svog objekta, jer nije više zadnji na listi čekanja nego postaje prvi, metaforički rečeno, nego i dobiva doslovno naknadu za svoj trud – 20.000 do 25.000 kuna za obiteljske kuće, a iznosi idu od 40.000 do 80.000 kuna za zgrade. Pritom državni novac ostaje isti: sam trošak konstrukcijske obnove objekta država pokriva u stopostotnom iznosu, a novim su programom, s obzirom na globalni poremećaj cijena građevinskog materijala i cijene izjednačene s tržišnim cijenama. Kako čujem s terena, realno su procijenjene i ljudi nemaju problem u tom smislu.

Ivan Paladina / foto Davor Kovačević

Jednostavije procedure

U kojoj je mjeri problem hrvatsko »administriranje« i hrpa papira koja je za sve potrebna, jesu li procedure ipak dosad bar malo pojednostavljene?

– Procedure su pojednostavljene i građani ne trebaju podnositi dodatnu dokumentaciju koja je državi već dostupna u javnim registrima. No, važno je podsjetiti kako se obnova privatnih objekata provodi sredstvima iz državnog proračuna te je zato nužno provesti postupak kako bi se osiguralo prihvatljivo korištenje proračunskih sredstava.

Jesu li inozemni izvođači već uvedeni u posao obnove?

– U ovom trenutku, osim obnove, u Hrvatskoj imamo velik broj javnih i privatnih investicijskih građevinskih projekata te je gospodarska, a posebno investicijska građevinska djelatnost izrazito aktivna, što je vidljivo i po rastu BDP-a. Kapaciteti naše građevinske industrije su ograničeni, međutim na poslovima obnove trenutno nemamo inozemnih građevinskih izvođača. Ako primijetimo značajan nedostatka izvođača, poradit ćemo na angažiranju inozemnih građevinskih izvođača, međutim sada nam to nije prioritet.

Jedno od ključnih pitanja glasi hoće li Hrvatska do kraja lipnja 2023. uspjeti iskoristiti sva sredstva koja je za obnovu od potresa dobila od Fonda solidarnosti EU-a? Riječ je o oko milijardu eura.

– Sad imamo dinamiku trošenja sredstava takvu da sam siguran da ćemo veći dio tog novca opravdati u zadanom roku. A realno je očekivati da ćemo opravdati cjelokupni iznos. Optimizam crpim iz trenutne dinamike pravdanja troškova i praćenjem kontinuiranog povećanja i rasta dinamike.

Energetska obnova i postavljanje solara sada su u energetskoj krizi »hit« – kakve mjere za građane tu nudi vaše ministarstvo?

– Na prijedlog našeg Ministarstva Vlada je u četvrtak prihvatila zaključak kojim se osigurava gotovo milijardu kuna za energetsku obnovu i povećanje energetske učinkovitosti višestambenih zgrada i obiteljskih kuća do kraja sljedeće godine. Ovim značajnim iznosom, prema našim procjenama, energetski se može obnoviti 10.000 obiteljskih kuća, odnosno 300 višestambenih zgrada. Sudeći prema odazivu na ranije pozive za energetsku obnovu, jasno je da postoji velika zainteresiranost građana za ovu mjeru te da mnogi od njih već imaju spremnu dokumentaciju, stoga bi se ovi projekti mogli realizirati u kratkom roku. Neophodno je poticati i energetsku učinkovitost i samodostatnost Republike Hrvatske pa tako osim energetske obnove stambenih objekata, unapređujemo energetsku učinkovitost kroz obnovljive izvore energije. Na sjednici Vlade tako je usvojen i zaključak kojim se olakšava zakonska procedura vezana uz ulaganje u solarne elektrane. Izmijenit će se zakonodavni okviri kako bi se pojednostavilo ishođenje potrebne dokumentacije za postavljanje solarnih elektrana i omogućit će se širenje područja na kojima je dozvoljena izgradnja i postavljanje solarnih elektrana, što će uvelike doprinijeti povećanju energetske neovisnosti.

Dojam je da ste rijetko u javnosti, što je vjerojatno posljedica činjenice da se više pisalo o vašim starim biznisima kao privatnika, nego o vašem ministarskom djelovanju. Što je sa sudskim procesima koje vodite protiv svog bivšeg poslovnog partnera, napredujete li? Jeste li »zamrznuli« sve svoje firme i poslovne aktivnosti sad kad ste na mjestu ministra?

– Činjenica je da se rijetko pojavljujem u javnosti i rekao bih da je uzrok tome to što u svojim ranijim poslovnim angažmanima nisam prakticirao medijsko pojavljivanje nego sam se koncentrirao na posao. Tako sam se navikao od jutra do mraka baviti isključivo poslovnim obvezama, a još uvijek učim da su medijski nastupi dio ministarskog posla. U ovom trenutku ne vodim ni jedan postupak protiv bivšeg poslovnog partnera, a postupak kojim sam tražio istupanje iz društva Kupari Luxury Hotels je kod mog odvjetnika koji je predao žalbu na prvostupanjsku presudu te ako sud prihvati žalbu ja više neću biti suvlasnik, u protivnom ostajem suvlasnik.

Ivan Paladina / foto Davor Kovačević