Ivan Herak jedan je od najznačajnijih pripadnika hrvatske društveno-političke scene od samih osvita demokracije početkom devedesetih godina. Uz silne turbulencije koje su ga pratile na političkom planu, Herak je danas ugledni član znanstvene zajednice fokusirane na turizam i sport. Ono što je jedan od neposrednih povoda za razgovor s njime je da je od 11. veljače novi član Uprave Adriatic Croatia Internationala (ACI) – najveće nautičke tvrtke na Mediteranu.

Sektori za koje je neposredno zadužen su financije, korporativni pravni poslovi i ljudski resursi. Ono što je također od izuzetnog značaja u njegovom današnjem profesionalnom poslanju, činjenica je i da je posebni savjetnik ministrice turizma i sporta, kao i čelna osoba Središnjeg gospodarskog odbora Hrvatske narodne stranke.

Uspješna tvrtka

Novi ste član Uprave ACI-ja. U kakvom ste ga stanju zatekli, ispunjava li vaša očekivanja? Jesu li vaše znanje i iskustvo u tom profesionalnom izazovu pronašli idealnu sredinu?

– ACI-jem kao sustavom bavio sam se još daleke 1999. godine, kada sam u svojstvu ministra turizma istovremeno obavljao i funkciju predsjednika Skupštine ACI-ja. Isto tako 2013. godine za potrebe jednog inozemnog investicijskog fonda izradio sam »due diligence«, dubinsko snimanje poslovanja ACI-ja. Zatekao sam dobro ustrojeno društvo, što je nesporno zasluga prijašnje uprave koja je vodila ACI u prošlom mandatu. Iskreno sam počašćen imenovanjem za člana Uprave, s obzirom na to da se radi o društvu koje je lider nautičkog turizma na Mediteranu. Kao član Uprave pokrivam područje financija, korporativnog prava i ljudskih potencijala, kolega Josip Ostrogović, koji predstavlja značajnu kadrovsku akviziciju za ACI, zadužen je za investicije, marketing i prodaju, dok je Kristijan Pavić, predsjednik Uprave, zadužen za nautiku i sve ostalo što izričito nije u nadležnosti ostala dva člana Uprave.

Ako je suditi prema upravo objavljenim podacima, ACI je u poslovnoj 2021. godini ostvario 215,6 milijuna kuna ukupnih prihoda. Prema nerevidiranom izvješću o rezultatima poslovanja u protekloj godini, EBITDA mu je iznosila 83,7 milijuna kuna, što je u odnosu na 70 lanjskih milijuna kuna značajan porast. Kako se čini, doček i nije mogao biti bolji.

– Slažem se s vama. Sami ste naveli podatke iz bilace uspjeha za 2021. godinu. ACI je praktički u svim segmentima poslovanja uspješno društvo. Bilanca tvrtke više je nego dobra, s obzirom na to da aktiva ACI-ja svega dvadesetak posto svojih izvora ima u kreditnim obavezama društva. Svi pokazatelji poslovanja, poput profitne marže, koeficijenta povrata imovine i koeficijenta financijske stabilnosti pozitivnog su predznaka. Povoljan je i »cash flow«, a društvo je u svakom trenutku sposobno ispunjavati dospjele obaveze.
Rekao bih da je, sagledavajući okvir unutar kojega ACI djeluje i posluje, društvo postiglo više nego zadovoljavajuće rezultate. Ako se želi još veći iskorak u poslovnim rezultatima, bit će nužno razriješiti brojne probleme, poput upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige, raspetljati probleme s dijelovima imovine tvrtke koja u procesu pretvorbe nije ušla u procjenu društvenog kapitala, kao i one vezano uz legalizaciju objekata u marinama. Isto tako, u tom kontekstu velik uteg razvoju ACI-ja predstavlja nepostojanje prostornih i urbanističkih planova, odnosno njihova neusklađenost s potrebama poslovanja marina. Najvažnije, potrebno je produljiti rokove ugovorenih koncesijskih razdoblja, što postaje ključni ograničavajući faktor kada su u pitanju kapitalna ulaganja u ACI, s obzirom na to da praktički sve koncesije istječu 2030. Isto tako, potrebno je donijeti i izmjene Pomorskog zakona, kao i Zakona o pomorskom dobru, u pravcu da se ACI-ju po isteku ugovorenih koncesijskih razdoblja osigura regres sredstava uloženih u dugotrajnu nepokretnu imovinu. Ograničavajući faktor razvoja društva predstavlja i neadekvatna struktura i kvaliteta vezova, kao i nedostatni sadržaji na kopnu. Dodatni problem predstavljaju ljudski resursi, prvenstveno dobna i kvalifikacijska struktura djelatnika.

Ivan Herak / Foto: V. KARUZA

Planovi za budućnost

U kojem smjeru i kojom brzinom bi se ACI, po vašem mišljenju, trebao razvijati u budućnosti? Na čemu ćete posebno inzistirati?

– Prioritetno područje djelovanja je ishodovanje produljenja roka trajanja koncesija i proširenje obuhvata koncesijskih područja. U pravnom segmentu nužno je još izvršiti upis pomorskog dobra, legalizirati izgrađene objekte i riješiti sva neriješena imovinsko-pravna pitanja. U segmentu poslovanja potrebno je unaprijediti kvalitetu pružanja usluga. Naime, većina ACI-jevih marina izgrađena je 80-ih godina prošlog stoljeća. Sadržaji na kopnu i zgrade koje su tada izgrađene danas su dotrajale i energetski potpuno neučinkovite, a svojim sadržajem i funkcionalnošću nisu u mogućnosti odgovoriti zahtjevima današnjih nautičara. Dodatni problem predstavlja struktura vezova u moru.
Kao prioritet u budućem razdoblju nameće se i diversifikacija poslovanja s ciljem podizanja prihoda i otvaranja novih radnih mjesta. U razdoblju koje je pred nama društvo će zasigurno dio svojih resursa usmjeriti u razvoj ugostiteljskih djelatnosti (hotelijerstvo), pri čemu Uprava promišlja da u svrhu razvoja djelatnosti ACI hotela osnuje posebno društvo u 100-postotnom vlasništvu ACI-ja d.d. Prioritet je i razvoj trgovačkih djelatnosti (maloprodaja). Kao logičan razvojni korak nameće se i razvoj vlastite charter flote, pri čemu bi bile uspostavljene 3 do 4 charter baze, s maksimalnim kapacitetom od 300 charter plovila.

Radno mjesto vam je sada u srcu Rijeke, gdje je sjedište ACI-ja. Jedna od prijelomnih situacija njezinog budućeg razvoja je svakako nova marina u središtu grada. Kojim bi se tempom ona morala razvijati da ispuni sva očekivanja?

– Projekt Porto Baroš zasigurno pripada među najvažnije projekte u novijoj povijesti Rijeke, ne samo zbog očekivanih gospodarskih benefita, već i zbog činjenice da će pozicionirati Rijeku na nautičkoj karti Hrvatske. Najvažnije, spomenutim projektom se de facto inicira tranzicija arhaične, naslijeđene strukture riječkog gospodarstva, s obzirom na to da je, osim izgradnje spomenute marine, ACI zajedno s Lurssen grupom kao strateškim partnerom spreman marinu proširiti i na dio Putničke luke, na potezu od Rive Boduli do Fraceshijevog gata. Kad su rokovi u pitanju, izdavanje lokacijske dozvole očekujemo najkasnije u proljeće iduće godine, dok bi marina trebala biti u funkciji za turističku sezonu 2024. godine.

Izazovi turizma

Uz ACI, iznimno je važna i vaša uloga u radu Ministarstva turizma i sporta. Imali smo jako dobru turističku sezonu. Kako ocjenjujete rad ministrice?

– Ne računajući razdoblje Domovinskog rata, kada je u pitanju upravljanje turističkim sektorom 2021. je za Ministarstvo turizma zasigurno bila najzahtjevnija godina. Naime, u isto vrijeme trebalo je rješavati izazove uvjetovane pandemijom bolesti COVID-19, koja je predstavljala ozbiljnu ugrozu uspjehu turističke sezone. U tim i takvim okolnostima Ministarstvo turizma je osmislilo i uspješno provelo kampanju »Stay safe in Croaatia« kojom su definirani sigurnosni protokoli i podignuta razina svijesti zaposlenika u sektoru turizma. Svakodnevno se putem Savjeta za turizam komuniciralo sa svim dionicima u sektoru. Istovremeno se intenzivno radilo i na Nacionalnom programu oporavka i otpornosti, jednom izuzetno zahtjevnom i važnom dokumentu kojim je trebalo ne samo anticipirati glavne smjerove razvoja hrvatskog turizma u budućnosti, već i sve to uskladiti sa rigidnim propisima Europske komisije. Trebalo je u isto vrijeme i definirati projektne zadatke za izradu Strategije razvoja održivog turizma i Strateški marketing-plan hrvatskog turizma. Ne manje važno, u isto vrijeme odvijao se i proces programiranja vezan uz novi Višegodišnji financijski okvir EU-a za razdoblje 2021.-2027. Ne treba zaboraviti ni da je turizmu formacijski priključen i sport, koji je prije toga djelovao kao samostalni Središnji državni ured. Sve navedeno i još mnogo toga odrađeno je na najbolji mogući način i stoga ministrica koja je upravljala cijelim sustavom zaslužuje najviše ocjene. Da nisam subjektivan u danoj ocjeni, potvrđuje i istraživanje Crobarometra provedeno prije nekoliko dana, prema kojem je javnost ministricu percipirala kao najuspješniju među svim kolegicama i kolegama ministrima. Naravno, presudan doprinos, kada je u pitanju uspješno odvijanje prošle turističke sezone, dala je Vlada Republike Hrvatske, bez čije financijske potpore sektoru, kao i uspješnog upravljanja COVID-krizom, rezultati turističke sezone ne bi ni približno bili toliko dobri.

Kakva je situacija po pitanju procesa programiranja Višegodišnjeg financijskog okvira za financijsku perspektivu EU-a u razdoblju 2021.-2027., kada je u pitanju turizam?

– U Hrvatskoj, kao i u većini drugih država članica EU-a, u tijeku je proces tzv. programiranja Višegodišnjeg financijskog okvira za financijsku perspektivu 2021.-2027. Proces bi trebao biti uskoro završen, kada se i očekuje usuglašavanje operativnih programa s Europskom komisijom. Kada je turizam u pitanju, ulaganja koja se očekuju odnosit će se primarno na poboljšanje kvalitete turističke ponude, na način da se planira poticati javna ulaganja u infrastrukturu povezanu sa svim oblicima turističkih proizvoda (uključujući i zdravstveni i sportski turizam) koji će pridonijeti smanjenju ovisnosti hrvatskog turizma o proizvodu »sunce i more«, povećanju održivosti hrvatskog turizma, produljenju sezone, a što je najvažnije i povećanju kvalitete turističkog doživljaja u destinacijama, vodeći računa o ulaganjima u one turističke proizvode koji imaju najveći potencijal za povećanje atraktivnosti pojedinih destinacija.

Strateški projekti

Iako je i u tom segmentu bilo nekih pomaka, kakvo je stanje kad je u pitanju proces turistifikacije državne imovine i realizacija strateških investicijskih projekata u sferi turizma? Evidentni su na svim dijelovima obale, tako primjerice i na obali između Rovinja i Pule?

– Ovdje je zapravo riječ o razvojno-investicijskim projektima koji pretpostavljaju snažan angažman nositelja javne vlasti, kako u pripremi institucionalnih i drugih pretpostavki, tako i u rješavanju kompleksnih imovinskopravnih odnosa, pripremi neophodne projektne dokumentacije i osmišljavanju kredibilnog pristupa njihovoj realizaciji, sve u cilju generiranja pojačanog interesa investicijske potražnje, ponajviše one globalnog karaktera.
U tom kontekstu prioritetno se nameće turističko aktiviranje atraktivnih lokaliteta/nekretnina u većinskom vlasništvu Ministarstva graditeljstva i državne imovine, odnosno onih pod neposrednom kontrolom državnih poduzeća, odnosno JLS-a koje se trenutno gospodarski ne koriste ili se koriste sasvim sporadično i neadekvatno. Naime, radi se o mogućim turističko razvojno-investicijskim projektima čije je pokretanje, uz adekvatnu organizaciju i koordinaciju, moguće osigurati relativno brzo, ponajviše iz razloga što njihovo iniciranje i provedbu od osiguravanja čistog vlasničkog statusa, preko definiranja projektnog zadatka, pa do osiguranja projektne dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola, inicira i kontrolira izvršna – lokalna, regionalna ili nacionalna – vlast. Temeljni preduvjet za to je detaljna inventarizacija spomenutih razvojno-investicijskih projektnih ideja na imovini u većinskom državnom vlasništvu, odnosno temeljni preduvjet za donošenje odluke o tome koje bi od njih, ponajviše u kontekstu definiranja optimalne namjene, sagledavanja složenosti imovinsko-vlasničkih odnosa i uvjeta gradnje, razmatranja primjerenog poslovno-upravljačkog modela i/ili provjere isplativosti ulaganja trebalo uključiti u NPOO/VFO za razdoblje 2021.-2027., a koje bi trebalo pripremati za međunarodno tenderiranje. Ministarstvo turizma i sporta je po tom pitanju izradilo strateški dokument »Stanje razvojno-investicijskih projekata dosad iniciranih od Vlade Republike Hrvatske te prijedlog novih projekata i/ili lokacija od interesa za hrvatski turizam«.

Od 1. siječnja 2023. Hrvatska kao sredstvo plaćanja uvodi euro. Hoće li to imati implikacije po hrvatski turizam?

– Ulazak Hrvatske u europsku monetarnu uniju (EMU) predstavlja najbolju moguću vijest za hrvatski turizam. Naime, recentna istraživanja pokazuju da je kolebljivost tečaja važna negativna odrednica turističke potražnje, odnosno da turisti neskloni riziku mogu odlučiti otkazati, odgoditi ili čak promijeniti svoj izbor turističke destinacije u slučaju precijenjenosti tečaja. Isto tako, veza između tečajnog režima i prihoda od turizma pozitivnija je što je tečajni režim manje fleksibilan, a najveća je kod monetarnih unija i iznosi oko 12 posto. U navedenom kontekstu značajniji učinci uvođenja eura mogli bi se dodatno reflektirati na turističku djelatnost, ne samo zbog veličine turističkog sektora, već i zbog visoke zastupljenosti zemalja članica europodručja u turističkoj potražnji, s obzirom na to da posjetitelji iz zemalja koje se koriste eurom u Hrvatskoj ostvaruju gotovo 70 posto ukupnih prihoda od turizma i više od 60 posto ukupnih noćenja i dolazaka stranih gostiju. Isto tako, jedno od istraživanja pokazalo je da je uvođenje eura pojačalo turističke tokove u europodručju za 6,5 posto, te da je pozitivna veza između turističkog prometa i eura potvrđena kod 9 od 11 prvih članica EMU-a. Istraživanja isto tako sugeriraju da dobici od uvođenja eura nisu ravnomjerno raspoređeni prema pojedinim državama, kao i da je najveći učinak uvođenja koncentriran u ranoj fazi uvođenja, dok nakon toga stalno opada. Zajednička bi valuta trebala ohrabriti i ulagače u hrvatski turizam, prvenstveno zbog izostanka tečajnih neizvjesnosti i veće transparentnosti poslovanja.
Postoje i rizici negativnih učinaka uvođenja eura koji su ponajprije povezani s mogućim porastom cijena usluga nakon uvođenja eura. Taj je rast prema iskustvima drugih zemalja izraženiji u turističkom sektoru, što bi nepovoljno moglo djelovati na cjenovnu konkurentnost, pogotovo kod turističkih odredišta čija se strategija poslovanja zasniva na relativno niskim cijenama.

​Kritična točka

Izuzmemo li ratnu situaciju na koju ne možemo utjecati, koje su još uvijek kritične točke hrvatskog turizma?

– Premda se situacija, kada su u pitanju ograničavajući čimbenici razvoja hrvatskog turizma, u posljednjih nekoliko godina poboljšala, i dalje kao problemi ostaju sezonalnost turističke potražnje, koja je u jednom dijelu odraz klimatskih datosti, ali je ipak dominantno odgovor na formiranu turističku ponudu koju karakteriziraju nepovoljna struktura smještajnih kapaciteta gdje sa 65 posto dominira obiteljski smještaj koji, usput budi rečeno, generira najmanju dodanu vrijednost, te nezadovoljavajuća izvansmještajna ponuda kao bitan segment stvaranja turističkog lanca vrijednosti i kao jedno od temeljnih obilježja hrvatskog turizma. Problemi su i nekonkurentnost korporativnog turističkog sektora, nedovoljna ulagačka atraktivnost sektora turizma, kao i nekvalitetno upravljanje hrvatskim turističkim prostorom. Ipak, najveći problem predstavlja neodrživost sadašnjeg tržišta rada u turizmu.

Svi smo suglasni da s ovakvom kadrovskom situacijom, s neodrživim stanjem na tržištu rada u turizmu, ne možemo ništa dobrog očekivati u godinama koje dolaze.

– Već dulje razdoblje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, prisutni su globalni i lokalni trendovi koji generiraju problem deficita radne snage u turizmu. Na prvome mjestu tu mislim na potrebu za većim brojem zaposlenika u turizmu, kao posljedici rasta udjela turizma u BDP-u. Drugi razlog je sve manja baza potencijalnih zaposlenika koja svoj uzrok ima u padu nataliteta i starenju stanovništva, dok treći čimbenik predstavlja velik utjecaj migracija kao posljedica globalizacije ekonomije. Riječ je o velikim brojevima, s obzirom na to da su, primjerice, u Austriji 29 posto zaposlenih u sektoru turizma strani državljani, dok u Luksemburgu to iznosi 60 posto. Nije dobra ni vijest da će taj problem iz godine u godinu eskalirati, s obzirom na to da će prema dostupnim podacima u idućih pet godina od europskih država veće potrebe za radnom snagom u turizmu imati Švicarska, Austrija, Nizozemska, Španjolska, Švedska i Francuska. Sve ove zemlje imaju znatno veći BDP po stanovniku od Hrvatske, a hrvatskim radnicima svakako će posebno biti privlačne Švicarska i Austrija, zbog svoje geografske blizine i činjenice da imaju i više nego dvostruko veći BDP per capita od Hrvatske. Definitivno je efikasnost tržišta rada u Hrvatskoj niska, opterećenje porezima i doprinosima je visoko, olakšice i izuzeća su slabi, plaće su niske pa su stoga i neto primanja radnika u Hrvatskoj niska, što je u konačnici i glavni razlog zbog kojeg zaposleni u sektoru turizma odlaze na rad u inozemstvo.

Ivan Herak / Foto: V. KARUZA

Oporavak i otpornost

Kako se provodi Nacionalni plan oporavka i otpornosti? Turizam ima na raspolaganju 2,2 miljarde kuna?

– Sa spomenutom alokacijom u iznosu 2,2 milijarde kune, turistički bi sektor trebao biti više nego zadovoljan. Iznosu alokacije je zasigurno pridonijela kvaliteta dokumenta, u naravi segmenta NPOO-a koji je u obavezi bio izraditi MINTS, u kojem su vrlo jasno i precizno u okviru komponente C 1.6. adresirani glavni ciljevi i izazovi sektora koji se rješavaju u okviru spomenute komponente, veza s Europskim semestrom i strateškim dokumentima, te detaljno razrađene sve reforme i investicije koje trebaju pridonijeti oporavku i otpornosti turizma i njegovoj zelenoj i digitalnoj tranziciji. Treba reći da će turistički sektor za svoje projekte moći aplicirati i u sklopu horizontalnih mjera cjelovite komponente NPOO-a, u dijelu dokumenta koji se odnosi na gospodarstvo, kao i u segmentu NPOO-a u kojem će projekti biti financirani povoljnim zajmovima. Prve javne pozive za NPOO treba očekivati u trećem kvartalu ove godine.
Do kraja 2023. godine Hrvatska je u obavezi ugovoriti isplatu cjelokupnog iznosa sredstava iz NPOO-a. Krajnji rok za povlačenje sredstava je konac 2026. godine. Kako će to izgledati u stvarnosti i kakav će biti konačni učinak, značajno će ovisiti o razini pripremljenosti projekata, njihovom reformskom kapacitetu, kao i mogućnosti da financirani projekti budu završeni u roku. Pri tome treba imati na umu da je Europska komisija nametnula vrlo kratke rokove i jasne reformske zahtjeve i to trebaju biti ključni ponderi pri donošenju odluke kome, za što i na koji način usmjeriti sredstva NPOO-a.

EU u svojim dokumentima izuzetno inzistira na kvaliteti upravljanja hrvatskim turističkim prostorom. Kako ocjenjujete aktualno stanje po tom pitanju?

– Sadašnji je poslovni model hrvatskog turizma doveo do opasne saturacije prostora i njegovih vitalnih atrakcija. Hrvatska je jedna od najsaturiranijih turističkih zemalja svijeta sudeći po parametrima turističke gustoće i intenziteta. Njene litoralne regije su zbog koncentracije turizma na obali 5 do 8 puta više saturirane od hrvatskog prosjeka. Definitivno na tom području imamo zabrinjavajuću situaciju, s obzirom na to da je oko 75 tisuća izgrađenih hotelskih soba rezultiralo s 5,5 milijuna izgrađenih kvadrata, oko 800 tisuća privatnih ležajeva u kućama i apartmanima rezultiralo je s oko 16 milijuna izgrađenih »kvadrata«, dok je oko 250 tisuća izgrađenih objekata s konzervativnom procjenom od 100 četvornih metara bruto razvijene površine, rezultiralo s oko 25 milijuna izgrađenih kvadrata na obali. Kampovi su izdvojeni iz ove računice jer se oni više tretiraju kao neizgrađeni prostor. Mislim da je svaki daljnji komentar suvišan.

Bez alternative

Iako je uvelike pala u drugi plan, s obzirom da ste predsjednik Središnjeg gospodarskog odbora HNS-a, dotaknimo se i aktualne hrvatske političke situacije. Kako je i kada uopće došlo do vašeg angažmana u toj stranci?

– To je interesantna priča. Uglavnom, nakon što je HNS koji je mandate u Saboru dobio na zajedničkoj listi sa SDP-om, ušao u koaliciju s HDZ-om, u okolnostima kada je veći dio javnosti osuđivao taj potez HNS-a, ja sam vezano uz to na svom Facebook profilu objavio status u kojem sam podržao tu odluku vodstva HNS-a i naveo da je tim potezom HNS dokinuo ucjenjivačke namjere oporbe i odlučujuće pridonio stabilnosti Hrvatske. Naveo sam i da nije jasno zbog čega bi to HNS, koji su osnovali »hrvatski proljećari«, trebao ideološki biti bliži SDP-u nego HDZ-u, pogotovo HDZ-u koji vodi Andrej Plenković, politički umjeren političar proeuropske provenijencije. Isto tako, podsjetio sam da je HNS ušao u koaliciju sa SDP-om kojem je tada na čelu bio Zoran Milanović, da bi kasnije tu stranku preuzeo Davor Bernardić, što je koaliciji dalo drukčiji smisao i sadržaj, i trasiralo put da HNS preispita svoju odluku o koaliranju sa SDP-om. Status je pročitao i glavni tajnik HNS-a Srečko Ferenčak i pozvao me da se priključim gospodarskom odboru stranke. Ostalo je povijest.

Kako ocjenjujete aktualnu političku situaciju? Oporba zaziva nove izbore, jedan od potencijalnih nasljednika ministra graditeljstva, i to prema prijedlogu samog premijera, bio je predsjednik vaše stranke. Onda se sve silno zapetljalo, da bi danas, nakon početka rata u Ukrajini, sve utihnulo.

– Sadašnja koalicija koja je na vlasti naprosto nema alternative. Kad promišljam o nekoj hipotetski mogućoj političkoj alternativi na vlasti, neugodno mi je uspoređivati današnju oporbu i istovremeno se prisjećati 2. saziva Hrvatskog sabora u kojem su u oporbenim klupama sjedili Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo,Goran Granić, Božo Kovačević, Zlatko Kramarić, Ivica Račan, Mato Arlović, Joža Pankretić, Krešimir Džeba, kasnije i Stjepan Mesić i mnogi drugi. Današnja oporba je ponajprije ideološki razjedinjena na lijevi i desni politički blok. Lideri bilo koje od spomenutih opcija koji bi bili kapacitirani voditi vladu, ne postoje ni u tragovima. Isto tako, sve vodeće oporbene stranke trenutno proživljavaju »bratoubilačke« ratove. Raskoljeni su SDP, Domovinski pokret, IDS je na nikada nižim granama.
Izbor premijera koji je predsjednika HNS-a Stjepana Čuraja predložio za ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine iznenadio je samo one koji dobro ne poznaju Stjepana, njegov karakter, političku promišljenost i kapacitet. Premijer je kroz imenovanje Čuraja želio ne samo iskazati poštovanje prema koalicijskim partnerima i učvrstiti koaliciju, već je liberalnoj opciji ponudio prostor da kroz trenutno najvažnije ministarstvo i upravljanje procesom obnove politički profitira. Na žalost, to naši koalicijski partneri s liberalnog političkog spektra ili nisu prepoznali, ili u goroj varijanti, nisu željeli prepoznati.