Kad nam imunološki sustav oslabi i kad tumori u njemu pronađu rupe, onda se tumori i pojave. Pomoću vakcinacija tumora možemo retrenirati imunološki sustav da krene u borbu s tumorima. Vjerujem da će se na ovaj način u sljedećih pet do deset godina dobiti vrlo veliki rezultati. Ukratko, kombinirat ćemo molekularnu terapiju s imunoterapijom i s vakcinacijom antigenima tumora
Zbog evolucijskih razloga, ljudske su bolesti, pogotovo tumori, naši ozbiljni neprijatelji. Tumori su ozbiljna bolest koju prije svega trebamo razumjeti da bismo mogli biti uspješni u liječenju. Tumori u ranoj fazi stoposto su izlječivi, u srednjoj fazi su s lijekovima također visokoizlječivi, no u uznapredovaloj fazi, pogotovo kod metastatskih tumora, apsolutno smo neuspješni u liječenju i to se mora jasno reći. U takvoj fazi više nije bitno imate li novac za liječenje ili ne. I Steve Jobs je imao sav novac ovog svijeta i nije si mogao kupiti ozdravljenje, kaže jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, Ivan Đikić koji je početkom tjedna sudjelovao na simpoziju posvećenom personaliziranoj medicini koji su organizirali riječki odjel HAZU-a, Jean Monnet centar izvrsnosti i Sveučilište u Rijeci.
U Rijeci je njegovo predavanje bilo posvećeno izazovima, realnosti i ograničenjima moderne personalizirane medicine koja, kako kaže Đikić, obećava, jer se njome želi omogućiti svakoj osobi ponaosob najbolja i najmodernija, dijagnostički bazirana terapija.
Očekivanja i mogućnosti su veliki, no realnost je takva da se zbog novca, zbog etičkih dilema i znanstvenih ograničenja, ne može svakoj osobi obećavati personalizirana medicina jer je skupa, a vrlo često ju je i nemoguće ponuditi jer se o njoj još uvijek ne zna dovoljno.
Uspješni rezultati
– U razumijevanju evolucijskog tijeka razvoja tumora, znanstvenici danas shvaćaju sve više da pravo liječenje u pravo vrijeme s modernim molekularno baziranim tzv. pametnim lijekovima postaje jedan put liječenja dok je drugi, vrlo nedavno razvijen put, tumorska imunoterapija koja pokazuje puno uspješnije rezultate nego što smo očekivali – smatra Đikić koji novu nadu za liječenje raka vidi u najnovijoj metodi liječenja metastatskog raka tzv. vakcinacijom tumora.
Riječ je o metodi liječenja raka gdje se kod oboljelog izvadi tumorsko tkivo i iz njega se modernim metodama pronalaze antigeni koji su specifični za upravo taj tumor kod te konkretne osobe. U srpnju ove godine objavljena su dva rada koja se bave ovom problematikom i čiji su rezultati, kako potvrđuje Đikić, jako obećavajući.
– Dakle, znanstvenici su pacijentu uzeli tumor i analizirali antigene tumora koji su stvoreni mutacijama i koji su unikatni. Naime, niti jedan tumor nema dvije stanice s istim mutacijama, toliko je heterogen da se jednostavno ne može liječiti s jednom terapijom. No, ako uzmete te antigene i izdvojite deset ili dvadeset antigena i stavite ih u vektore koje ćete ubaciti natrag u istu osobu te je na taj način vakcinirati i potaknuti imunološki sustav da napada tih deset ili dvadeset antigena, onda se događa da tumor, koji je u ovom slučaju bio metastatski melanom, nestane. Ti su klinički pokusi, doduše, bili vrlo mali i radili su se u dvije grupe od šest i 13 ljudi. No, u više od pedeset posto slučajeva ti metastatski tumori u kasnoj fazi, uz pomoć ovakve terapije su nestali. Oni tumori koji nisu nestali vakcinacijom, kod njih su liječnici dodali i imunoterapiju tzv. Anti-PD-1 terapiju. Na oba načina svi su pacijenti odgovorili pozitivno i ušli su u remisiju. Rezultati su doista impresivni. Radi se o kliničkim pokusima i mnoge kompanije, farma industrija, prebacuju se na ova istraživanja. Ova metoda jedan je dio dokaza zašto je važna brzina evolucije. Naime, naš imunološki sustav jedini je partner koji se može suprotstaviti tumoru. Naš sustav ima takav dijapazon promjena kojim se može boriti s varijacijama tumora. Dok god imamo dobar imunološki sustav, zaštićeni smo od tumora koji se stalno pojavljuju, a mi ih uništavamo. Kad nam imunološki sustav oslabi i kad tumori u njemu pronađu rupe, onda se tumori i pojave. Pomoću ovakvih vakcinacija možemo retrenirati imunološki sustav da krene u borbu s tumorima. Vjerujem da će se na ovaj način u sljedećih pet do deset godina dobiti vrlo veliki rezultati. Ukratko, kombinirat ćemo molekularnu terapiju s imunoterapijom i s vakcinacijom antigenima tumora – ističe Đikić.
Kad se početkom ove godine Đikić angažirao u slučaju plagijata ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića te poslao nekoliko otvorenih pisama premijeru Andreju Plenkoviću i hrvatskoj javnosti, premijer ga je optužio za suradnju s oporbom te stao u Barišićevu obranu. Đikić je nakon toga prekinuo svoju 15 godina dugu suradnju s Medicinskim fakultetom u Splitu. Bez obzira na to, Đikić kaže da i dalje rado dolazi u Hrvatsku, a tijekom boravka u Rijeci, Đikić se susreo s rektoricom Sveučilišta u Rijeci Snježanom Prijić-Samaržija.
– Ja Hrvatsku jako volim jer je to ipak moja domovina u kojoj sam rođen i odrastao. Bez obzira na negativnosti koje su mi se nedavno dogodile u Hrvatskoj, ja imam osobnu vezu sa svojom domovinom i to me nije spriječilo da sudjelujem u ovom projektu u Rijeci ili ranije ove godine u projektima u Dubrovniku i Vukovaru. U Rijeci sam uživao u razgovorima s mladim ljudima, mladim voditeljima laboratorija na Biotehnologiji. Posebno me se dojmio susret s rektoricom gdje sam stvarno vidio jednu pozitivnu, progresivnu politiku kojim ovo sveučilište želi unaprijediti svoj edukacijski, ali i znanstveni potencijal. Pozitivno sam iznenađen s onim što sam čuo o budućnosti riječkog Sveučilišta. Vidio sam da postoji potpuno uvažavanje kritičnog razmišljanja od mene kao znanstvenika o trenutačnoj situaciji u Rijeci, ali i mojih savjeta kako se to može što prije unaprijediti. Mislim da mladi znanstvenici na riječkom Sveučilištu mogu puno više toga pokazati nego što trenutačno pokazuju, budući da još uvijek nemaju dovoljno sredstava u rukama. Novac je stvarno limitiran u Hrvatskoj, ali nije limitiran do nule. Može se napraviti preraspodjela sredstava i mladima dati neovisnost, ali istovremeno od njih očekivati da kroz projekte donesu novac i da kroz pet godina dokažu da je ulaganje u njih bilo vrijedno ulaganje – ističe Ivan Đikić.
Financijski interes
Prema njegovim riječima, tzv. vakcinacija tumora sama po sebi je jeftinija nego mnogi drugi lijekovi, a sam postupak stvaranja antigena ne bi trebao biti skup kao stvaranje protutijela koji se daju kao lijekovi.
– Međutim, ljudi uvijek moraju biti svjesni da je financijski interes također jedan od vrlo velikih igrača u samoj toj odluci. Ja se samo nadam da će etički odbori, ljudi koji odobravaju terapiju, imati na umu da ta terapija treba biti primjenjiva i na široku populaciju, a ne da bude ekskluzivno pravo bogatih – upozorava Đikić.
Ivan Đikić ove je godine na svojoj slobodnoj studijskoj godini s obitelji boravio u Sjedinjenim Američkim Državama na sveučilištu Stanford i u biotehnološkoj kompaniji Genentech. Od 1. siječnja iduće godine s radom počinje laboratorij u biotehnološkoj kompaniji Genentechu te će tri mjeseca godišnje boraviti u San Franciscu, a ostatak na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu .
– U Americi sam naučio jako puno. Mnoge stvari koje nisam znao o industriji, stvaranju lijekova, o ulaganju i vrlo jakom i napornom radu koji farma industrija ulaže u stvaranje lijekova, shvatio sam tamo i to me na neki način potaknulo da se vratim u Frankfurt gdje je moj laboratorij i gdje imam jako dobre suradnike. U Americi mi je ponuđeno da dođem tamo raditi, no ja sam ponudu odbio zbog obitelji. No, sad su mi ponudili da otvorim laboratorij tako da ću od 1. siječnja iduće godine imati laboratorij te ću tri mjeseca godišnje biti u San Franciscu, a devet u Frankfurtu. To me jako raduje i mislim da je to velik izazov u mojoj karijeri. Imat ću svoje ljude koji rade u kompaniji, a koje ću ja mentorirati i voditi projekte. To je, da tako kažem, besplatno igralište za treniranje i pokušaj stvaranja novih lijekova. Glavni naši izazovi su kombiniranje bakteriologije i tumora – kaže naš sugovornik.
Utjecaj bakterija
– Za bakterije sam se zainteresirao kad sam shvatio da su slične kao tumori. Imaju nevjerojatno ubrzanu evoluciju, prisutne su četiri milijarde godina i nepobjedive su. Tumori i bakterije imaju sposobnost mijenjanja svog genoma tako brzo da budu nadmoćni našem organizmu. Te sličnosti su me zaintrigirale da se počnem baviti i razumijevanjem bakterija. Onda sam shvatio da bakterije imaju nevjerojatan utjecaj na razvoj tumora tako što stvaraju nove kemijske suspstance u sebi koje ne postoje u normalnim ljudskim stanicama. One ukradu naš gen, modificiraju ga i stvore novu kemiju kako bi bile nadmoćne našim stanicama. Najveći broj bakterija, preko 90 posto su dobre i zdrave bakterije. One nisu opasne i ima ih oko nas i u nama. U čovjeku se nalazi sto trilijuna ljudskih stanica, a oko 140 trilijuna bakterija. Kad sam shvatio što bakterije rade, pokrenuli smo projekt u kojem ćemo istraživati mikrobiotu i njezin utjecaj na širenje metastatskog tumora te koji su faktori pomoću kojih dobre bakterije sprječavaju širenje tumora i što se dogodi kad ih uništimo antibioticima i zašto se onda tumori šire brže – najavljuje Đikić.
