Početkom srpnja saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot otkrio je da je HEP kupovao plin od Ine za 47 eura po megavatsatu, a poslije se zbog nastalih viškova taj plin u jednom danu u lipnju prodavao po cijeni od tek jednog centa. Ta je činjenica punila novinske stupce proteklog mjeseca, a na zahtjev predsjednika Republike Zorana Milanovića predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković sazvao je i izvanrednu saborsku sjednicu.

Plinska afera bila je top tema ovoga mjeseca, a da je komentira, zamolili smo Ivana Brodića, novinara i glavnog urednika portala EnergyPress.net.

Na početku će naglasiti da je njegov komentar da afere – nema, a temelji ga, kaže, na pažljivom čitanju obveza voditelja bilančnih skupina u Zakonu o plinu i pravilniku o uravnoteženju plinskog sustava, koji su dio europske pravne stečevine.

– Uravnoteženje sustava funkcionira na principu ponude i potražnje. Kada se dogodi sezonalni višak u sustavu, onda se plin prodaje po niskoj cijeni, naprosto radi toga što on mora hitno napustiti sustav. Kada, pak, ima manjak plina, sustav ga kupuje po višoj cijeni. Nije to neka posebnost plina. Prije tri godine to se dogodilo na globalnom tržištu nafte, kada je cijena nafte bila u minusu jer je pala potražnja, skladišta i tankeri su bili puni.

Slična se stvar zbog dobre sezone obnovljivaca dogodila ne tako davno u Njemačkoj, a prije nekoliko tjedana u Hrvatskoj. Sustav je plaćao da se preuzme struja, uvodno govori Brodić.

Ivan Brodić / Foto Eli Brodić

Dodaje da u Hrvatskoj na godišnjoj razini, nema viška plina, ako se usporede svi parametri, kao zakup terminala za ukapljeni plin, hrvatska proizvodnja i trgovina plinom na svim interkonekcijama.

Sezonalni višak plina

– Govorimo o hrvatskoj proizvodnji od nekakvih 0,7 milijardi prostornih metara plina, koje je HEP odlukom Vlade, uslijed pritiska javnosti, nakon što su »drumski razbojnici« u aferi Škugor izveli što su izveli, morao otkupljivati od Ine po zadanoj cijeni. Hrvatska treba 2,5 milijardi do 2,7 milijardi prostornih metara, ovisno o godini. U hrvatsko podzemno skladište stane 0,5 milijardi i ono je popunjeno.

Kako se plin tijekom godine ne troši jednako, u ovom slučaju govorimo o sezonalnom višku plina. A imali su ga svi zakupnici terminala te su još neki od njih bili u obvezi kupovati plin na uravnoteženju sustava. Kao rješenje predlažem ulaganje u nova skladišta u Hrvatskoj ili pak ugovore za skladištenje plina u inozemstvu, podcrtava Brodić.

Govoreći o kompanijama i njihovim priopćenjima kao odgovorima na javne prozivke proteklih nešto manje od mjesec dana, kaže da je uključenim tvrtkama nemoguće zamjeriti iz više razloga. Ponajprije zato što po zakonu i pravilima tržišta, ne mogu znati čiji plin uravnotežuju. To znaju samo operator sustava i regulator.

– To što su to znali neki nadrikomentatori na opskurnim televizijskim postajama, Facebook analitičari, saborski zastupnici, savjetnici nekih političara koji pokušavaju vlastite poslovne probleme, uvjeravaju me, nastale zbog toga što posao vode favorizirajući rodbinu i tazbinu, a ne meritokraciju, riješiti političkim hajkama, postavlja tržišne igrače u potpuno neravnopravan položaj.

Postojanje veze djelatnika u operatorima sustava i regulatora s pouzdanicima u politici krajnji je dokaz korumpiranosti hrvatskog energetskog tržišta i dominantnog antitržišnog mentaliteta.

U pravilu, takve interesne strukture će vam javno prijetiti ako imate suprotno mišljenje od njih ili vas proglašavati plaćenicima ili pak psihički bolesnima, kaže Brodić.

Primjećujemo da je vrlo problematično ako je, kako piše tjednik Novosti, »Hrvatska elektroprivreda (HEP) na viškovima prodanog plina samo u lipnju izgubila najmanje 11 milijuna eura.«

Prema istom tekstu, dobar je dio završio u rukama privatnih tvrtki, prije svih Prvog plinarskog društva Pavla Vujnovca. Dakle, to znači da je državna tvrtka, koja se financira iz džepova svih građana, oštećena na račun privatne tvrtke.

No, Brodić kaže da šteta ne postoji jer se, ponavlja, radi o uravnoteženju sustava.

– U sezonalnom višku plina, koji radi infrastrukturnog funkcioniranja sustava mora otići iz cijevi, ne možete postizati visoke cijene. Drugo, plin kojem je Vlada »plafonirala« cijenu ne možete nikako vezati uz burzovnu cijenu u Groningenu, koja tada jest bila viša. Dakle, odgovor na ovo pitanje su dvije uredbe vlade.

O cijeni, ali i o tome da Ina mora proizvoditi u punom kapacitetu.

Potonje je traženo od Ine upravo iz krugova gospode koji provode hajku uslijed agresije na Ukrajinu. Nadalje, govorimo o 11 milijuna eura. Pa hajdemo to staviti u perspektivu. HEP je nedavno dokapitaliziran s ukupno 900 milijuna eura jer je Vladi poslužio kao socijalna poluga u dvije uzastopne krize.

Pri tome, HEP nije stvarao zalihe i ulagao u modernizaciju proizvodnje i infrastrukture prije tih kriza, u godinama konjukture, nego je, kao što je to navada u južnim krajevima Europe, služio kao bankomat vlasti za zadovoljenje političkih ciljeva.

Neki od nas bismo rekli, za kupovanje glasova, ističe naš sugovornik.

Dodaje kako je bivši saborski zastupnik HSP-a i nuklearni fizičar Tonči Tadić ovih dana podsjetio javnost na sporazum Drnovšek-Račan koji je HEP u Račanovu mandatu oštetio za oko 980 milijuna eura, a što je, kada bi se iznos korigirao za inflaciju, bilo i više nego li ta suma vrijedi danas.

Spor oko NE Krško

– Podsjetimo, radi se o sporu oko vlasništva, upravljanja te dekomisije Nuklearne elektrane Krško. U to također nije uračunata šteta oko gradnje elektrane u Hrvatskoj, što je bila odrednica sporazuma dvije, tada socijalističke, republike. Kada to zbrojimo, zbog nemara, političkih poena ili nesposobnosti hrvatskih vlasti u nekoliko mandata, šteta za HEP ili oko HEP-a iznosi oko 2 milijarde eura. I onda to prispodobimo nepostojećoj šteti od 11 milijuna.

Ne mogu se oteti dojmu da se ovdje radi o stvaranju buke bez pokrića radi sakrivanja potrošenih milijardi, pa i zagovorom te držanjem ljestvi spomenutih ishodišta ove hajke, kaže Brodić.

Da afere zapravo nema, Brodić kao dokaz navodi i promjenu retorike ključnih aktera posljednjih dana.

– Nakon što nisu uspjeli pretvoriti Sabor u konvent Francuske revolucije za izvršenje prijekih trgovačkih sudova većinom političkih glasova, sada su odlučili zagovarati protuustavna rješenja, pa najavljuju oduzimanje državljanstava privatnim poduzetnicima. No, ne samo to, shvativši da afere nema sve pokušavaju sada prebaciti na geopolitiku.

To što napadaju jednu švicarsku tvrtku, ali još više jednog poduzetnika i trgovca, koji kumulativno tri četvrtine prihoda ostvaruje na zapadnom tržištu, a u Hrvatskoj mu je pedesetogodišnji partner multinacionalni logističar koji je pouzdanik NATO-a za prijevoz oružja, to gore po istinu.

Kao uostalom i to što neke od tvrtki, za razliku od tog poduzetnika, iz najvećih sedam energetskih tvrtki na svijetu, i dalje posluju s Rusijom i ruskim energentima, opisuje naš sugovornik.

Konstatiramo da bi ipak netko trebao odgovarati, ako je HEP kao državna tvrtka oštećen za 11 milijuna eura, i uprava HEP-a i odgovorni u Vladi. Jer, tjednik Nacional piše kako su »Premijer i ministar gospodarstva ignorirali dopise koje su primili 27. siječnja, 13. veljače, 27. ožujka i požurnicu od 1. veljače«.

Također, Nacional piše da ih je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić detaljno informirao o dramatičnom razvoju problema. Brodić kaže da se u IT forenziku ne bi miješao da te nije upućen u mail prepisku ministra te da bi to trebalo utvrditi neko službeno tijelo. No, ipak kaže da očekuje od premijera neku akciju u tom smjeru, jer ako se podiglo ovoliko buke, postoji interes javnosti za utvrđivanje te činjenice.

– Nemojte od mene tražiti da povlačim obarač traženja ostavki, ja ne djelujem u političkoj areni, osim kao promatrač i redovni glasač. No, mogu reći općenito, ishodište cijele ove stvari je u nekoliko političkih akcija i odluka

. Korištenje HEP-a kao socijalne poluge i slijedom toga odbijanje pretvaranja HEP-a u modernu horizontalno integriranu kompaniju podijeljenu na opskrbu, proizvodnju i infrastrukturu, jedan je dio jednadžbe. Neki od nas bi se založili i za privatizaciju tržišnih djelatnosti HEP-a, no to je druga tema.

Drugi dio jednadžbe svakako su odluke o plafoniranju cijene, koje ako su bile i opravdane u nekom trenutku, nepametno predugo su trajale, govori Brodić.

Nove tehnologije

Završivši s temom HEP-a, PPD-a i Ine, dotaknuli smo se i drugih bitnih energetskih tema. Jedna od njih je i situacija s energentima u Hrvatskoj, a u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu. Kakva zima očekuje ove godine Hrvate, ako se agresija nastavi i EU ne podigne sankcije.

Naš sugovornik kaže da je Hrvatska za sada u dosta dobroj poziciji glede dostupnosti energenata, a kada govorimo o plinu, radi se i na povećanju kapaciteta teminala za ukapljeni plin na Krku.

– U tom smisu bit ćemo u još boljoj poziciji jer će se na terminalu pojaviti veća dinamika trgovanja. Kako će terminal biti tada kapaciteta 6 milijardi prostornih metara, a Hrvatskoj treba 2,5 do 2,7, bit će interesa za trgovanjem plinom prema zemljama, kako Adria regije, tako i srednje Europe. Hrvatska će postati važno čvorište. Nije taj kapacitet neki europski »game changer«, ali je važan kotačić u neovisnosti Unije o energentima s istoka. U takvoj je poziciji već sada i Janaf, glede trgovine naftom.

Glede struje sve će ovisiti o hidrološkoj godini, jer hidrologija je važna ne samo za hidroelektrane nego i za hlađenje nuklearke, koja nam je važna, kao uostalom i plin, kao tranzicijsko gorivo prema obnovljivoj energiji, kaže Brodić. Dodaje da, iako postoje neki birokratski izazovi, na što ovih dana upozoravaju iz industrije, Hrvatska sve bolje stoji i u poslu obnovljive energije.

– Njen neodvojiv dio bi trebao biti posao geotermalne energije, za što nas iz Agencije za ugljikovodike uvjeravaju kako će se dinamizirati zbog jako dobrih hrvatskih potencijale. Ne treba zaboraviti niti na bioplinare, ne samo zato što oni mogu proizvoditi i plin i struju, nego su jako važni i za zbrinjavanje poljoprivrednog otpada koji im služi kao sirovina. Koliko je to važno možemo osvijestiti sada kada se nalazimo usred poljoprivredne pandemije afričke kuge, podvlači naš sugovornik. Što se tiče Europe, smatra kako je posve izvjesno da će se rat u Ukrajini nastaviti i kroz ovu zimu, pa je sve izvjesnije i to da će se »podebljati« sankcije, poglavito na ruski ukapljeni plin.

– To bi, premda se Europa dosta dobro prebacila na infrastukturu za ukapljeni plin, a i u drugim je energentima dobro napredovala u diversifikaciji dobavnih pravaca, moglo predstavljati neki izazov, poglavito glede burzovne cijene i novog punjenja sladišta energenata. Premda analitičari ne očekuju nove velike potrese na referentnim burzama, oscilacije su normalne i moguće, a ovisit će i o ogrijevnoj sezoni i o tome koliko će zima u Europi biti jaka.

Glede dostupnosti energenata, ne bi trebalo biti briga, što se cijene tiče sve ovisi o čimbenicima koji će utjecati na burze. Ako se ne dogode neki novi geopolitički potresi ne očekuju se veliki potresi na tržištu, govori. Na kraju smo se dotaknuli i inzistiranja Europske unije na prelasku na električne automobile, pomoću novih propisa i regulacija. Kao i mnogi drugi javni komentatori, Brodić ističe da nisu svi javni dionici suglasni u tome da je potreban prelazak na električne automobile. Relevantan je prigovor o problemima s infrastrukturom za punjenje električnih automobila te s odlaganjem baterija, što bi moglo dovesti i do većih zagađenja od onih za koja se prozivaju »benzinci« i »dizelaši«.

– Ne postoji električni automobil, kao što ne postoji niti elektrana nove energije, koja u svom nastajanju, pa i u svom opstanku nema dosta visok postotak fosilne energije. Primjerice, vjetrenjaču na polje ne donese vjetar, nego kamion pogonjen na najlošiju vrstu goriva za okoliš. Mogli bismo analizirati i materijale, Poput materijala za skladištenje obnovljive energije, pa i baterija u električnim automobilima, za rudarenje kojih je potrebna vrlo velika intervencija u okoliš, podcrtava Brodić.

U zaključku će reći da nove tehnologije nisu pitanje osobnog mišljenja, već su one pitanje političkog usmjerenja biznisa, a koje je u slučaju (ne)obnovljivih izvora energije motivirano promjenama u klini te geopolitikom.

– Europa nikada nije imala vlastite resurse, uvijek se oslanjala na kolonije. Nova energija, slijedom toga i nove inačice prijevoznih sredstava, prilika su da Europa postane resursni i energetski gigant. U tom smislu europska birokracija i decision makeri bi bili glupi to propustiti. Možemo razgovarati o tome je li to trebalo raditi regulacijama ili paternalističkim, fiskalnim usmjeravanjem tržišta. Ja bih se uvijek opredijelio za potonje. No, činjenica je, u Europi su takve ideje u velikoj manjini. Presjek elektorata u Hrvatskoj i gotovo svim zemljama EU-a to dokazuje, zaključuje naš sugovornik.

Politička volja i klimatske politike EU-a

Govoreći o europskim regulacijama, Ivan Brodić, novinara i glavni urednik portala EnergyPress.net, kaže da su ponekad neke od njih potrebne, jer se njima dinamiziraju novi poslovni ciklusi u novim tehnologijama, među kojima je zelena energija nezamjenjiv dio. No, nekada su i apsurdne, poput diskriminacije drugih oblika čistih goriva nauštrb struje.

– Ipak, politička volja i klimatske politike EU-a su činjenica te je posve sigurno, prispodobivo s tisućama milijardi tiskanih eura u aktualnoj projekciji europroračuna za sljedeće razdoblje od deset godina, kako će se poslovni sektor, poglavito u prometnoj infrasturukturi, pri čemu najviše mislim na željeznički promet, okrenuti prema okolišno održivijem prometu. Kada se to dogodi, posve je sigurno kako će to pratiti i infrastruktura za dopunu goriva za takva vozila. A onda ćemo vjerojatno dočekati i poboljšanje tehnologije i smanjenje razlike u brzini punjenja rezervoara fosilnog goriva i baterija za primjerice automobile na struju, govori.