ZAGREB – Istraživanje “Institucionalni izvori ukorijenjenosti korupcije u Hrvatskoj: uvid stručnjakinja”, pokazalo je da problemi korupcije u Hrvatskoj ne leže u pojedincima već u strukturi političkog, pravnog i ekonomskog sustava koji je stvoren još 1990-ih.

Autor publikacije Dario Čepo s Katedre za sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta i vijećnik Gonga, rekao je u ponedjeljak na predstavljanju toga rada, da su bili fokusirani na pravne i političke institucije kako bi pokazali da čak i ako se najbolji čovjek zaposli unutar takvog sustava ne može biti imuni na korupciju, želi li napredovati i funkcionirati unutar sustava.

Istraživanje se temelji na deset dubinskih intervjua sa stručnjacima koji se bave ili su se bavili pitanjima borbe protiv korupcije, a pokazalo se da dobar dio njih smatra da “davanje kuverti” nije pretjerano povezano s koruptivnom praksom i da je puno veći fokus stavljen na stjecanje utjecaja i jačanje moći, za što je Čepo rekao da predstavlja nevidljiv aspekt razarajuće koruptivne prakse.

“Kad smo ih pitali o percepciji korupcije i dalje su inzistirali da građani prepoznaju postojanje korupcije, ali malo pretjeruju s količinom korupcije”, rekao je Čepo dodavši da su im bili zanimljivi njihovi primjeri odakle dolazi takva percepcija korupcije.

Gotovo su svi spomenuli medije kao važan izvor stjecaja znanja o koruptivnoj praksi, a veći dio njih je rekao da građani nemaju osobnog iskustva s korupcijom nego da je to iskustvo povezano s drugim izvorima zbog čega nisu najsigurniji događaju li se takve stvari, već općenito nemaju povjerenja i svaku stvar koji ne razumiju pripisuju koruptivnoj praksi.

Važan element u percepciji korupcije su velika očekivanja građana od ulaska u EU, kad je postajo niz “mrkvi i batina” te razočarenje nakon ulaska u EU 2013. kad se raspao sustav kažnjavanja i kontrole jer su neovisne institucije, uvedene kao obveza radi ulaska u EU marginalizirane ili su zarobljene time što su vladajući stavili svoje kadrove na čelna mjesta.

Autori publikacije u zaključcima su dali nekoliko prijedloga za zaokret, poput uvođenja građanskog odgoja koji bi na dugi rok educirao mlade da su subjekti, a ne objekti političkog sustava, jačanja civilnog društva i poboljšanja položaja neovisnih medija.

Čepo zaključuje da kulturološko nasljeđe nije uzrok već posljedica korupcije na koju potiču institucije, poput Državnog odvjetništva, Državnog sudbenog vijeća i političkih stranaka koje su konstruirane i upravljane tako da jednostavno ne možete biti nekorumpirani.

“Neuralgične točke koje smo prepoznali u razgovorima su političke stranke koje na lokalnoj i nacionalnoj razini potiču zauzimanje tih institucija i koje ih slabe, a potom i pravosudni aparat, prije svega Državno sudbeno vijeće koje ne kažnjava slabosti i koje potiče sustav da i dalje djeluje koruptivno”, rekao je Čepo.

Zaključio je da su svijetla točka mediji koji pokušavaju prokazati koruptivne slučajeve i koji “drže vatru pod nogama” institucijama, dok smatra da veliki dio rješenja leži u novom zakonu o političkim strankama.

Novinarka Đurđica Klancir, koja je vodila intervjue rekla je da je većina sugovornika suglasna da je problem započeo ranih devedesetih prošlog stoljeća i da je među njima prisutna frustracija što se već 30 godina mijenjaju vlade a nitko se nije u stanju primiti se tog neugodnog posla.

Izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet podsjetila je na riječi bivšeg premijera Ive Sanadera koji je 2007., na HDZ-ovom skupu u Ciboni rekao “Lopovi, lupeži i kriminalci, svi oni koji daju i primaju mito, neće više mirno spavati”.

Bilo je to tri godine prije nego što je uhićen u Salsburgu, a 2010. pamtimo kao vrhunac optimizma i vjere u borbu protiv korupcije, no danas deset godina kasnije, Sanader ima samo jednu pravomoćnu presudu od pet velikih korupcijskih slučajeva, a ostale presude srušene su na Ustavnom i Vrhovnom sudu, dok je u jednoj nepravomoćno oslobođen, zaključila je Ivković Novokmet.