Politika i političari mogu svašta zamisliti i pokušati, ali struka, slovenski enolozi ne bi se smjeli držati političke nego znanstvene misli. A ona kaže kako je teran sorta, ne lokalni naziv. A kad je već riječ o sorti, znanost kaže da ju nitko ne može nacionalno zaštiti.

Znate, da su slovenski vinari, enolozi, ljudi koji čine struku, a itekako ih ima u Sloveniji i itekako su stručni, digli svoj glas i političarima rekli: nema nikakve osnove da u tako nešto krećete, sve bi završilo i prije nego je počelo. Ovako, oni su šutjeli, pognuli glave i zapravo dozvolili ovu kalvariju što traje godinama. Da, razočaran sam, jako sam razočaran ponašanjem svojih slovenskih kolega.

Poput direkta u boksu. Marinko Vladić, ugledni hrvatski enolog, direktor Poljoprivredne zadruge Vrbnik i jedan od nekolicine stručnjaka koji su kreirali novi hrvatski Zakon o vinu. U svega nekoliko rečenica Vladić je pojasnio bit problema, ali i sklonost »zaboravu« koja je na prostorima bivše Jugoslavije jako česta pojava kod stručnih ljudi u pojedinim zanimanjima. Ako je interes »viši«, struka zaboravlja na struku, pogled obara prema podu i zapravo se radodaje u službu politike. Koja pak za »biranje sredstava« nikad nije marila.

Ničiji ekskluzivitet

Kako smo već pisali i kako je već poznato Opći sud Europske unije odbacio je prošlog tjedna tužbu »slučaju teran« Slovenije protiv Europske komisije, dugogodišnjem vinskom sporu slovenskih i hrvatskih vinara. Odbačen je zahtjev Slovenije da se poništi delegirana uredba EU-a o uvjetima za korištenje termina »teran« na etiketama hrvatskog vina iz Istre, objavio je europski sud u izjavi za medije, koju prenose slovenski portali.

Sud pojašnjava da je Europska komisija priznala hrvatskim vinarima iz Istre da, unatoč protivljenju Slovenije, za svoje tradicionalno vino koje zovu teran mogu na etiketama označavati etiketom »Hrvatska Istra – teran«, a Slovenija je u tužbi išla sa zahtjevom da se delegirana uredba kojom je to regulirano poništi jer Slovenija ima ekskluzivno pravo na teran.

Marinko Vladić
Foto Mladen Trinajstić

Sad je dakle teran i slovenski i hrvatski, a posadil li ga netko negdje drugdje može biti i te »nacionalnosti«.

– Često se nakon raspada Jugoslavije svojataju pojmovi koji nemaju ničiji ekskluzivitet. Kao što je Istra u nekoliko država, kao što su to i Srijem ili Baranja, eto baš tako vam je i teran u više država. Zaštićeno može biti samo vino koje nosi naziv po lokalitetu. Dingač je plavac, ali kao Dingač on može biti zaštićen. Kao plavac ne, rezolutan je Vladić.

Ucjena na EU putu

Ono što ga boli, ne interveniranje slovenske struke, počelo je kad je Hrvatska činila svoje završne korake prema ulasku u punopravno članstvo Europske unije. Zbog stalnih napora prema »pravednoj« podjeli Savudrijske vale ili Piranskog zaljeva, Slovenija je poduzimala sve što je bilo u njezinoj moći da ucijeni Hrvatsku na EU putu.

Krajem prošlog desetljeća se Slovenije dogodila »genijalna misao« ucjenivanja s – teranom. Poznato je koliko je Hrvatska, s razlogom, ponosna na svoja vina, na svoje autohtone sorte brojnošću kojih ide u red svjetskih rariteta, tako da se sa zaštitom »kraškog terana« unutar Europske unije, u kojoj dakle u tom trenutku nema Hrvatske, poželjelo dovesti do situacije u kojoj više nitko drugi osim Slovenije neće imati pravo na korištenje naziva teran.

Kraški teran je i zaštićen, što je s obzirom na zemljopisno porijeklo, odnosno odluku i sasvim legalno, ali ne i drugi dio te priče prema kojem više nitko drugi ne smije imati teran. Odluka Slovenije izaziva čitav niz reakcija, ali i konsternaciju struke s obzirom da je poznato što se smije i može na takav način zaštiti, a što ne. Hrvatska strana čini najispravniju od svih mogućih odluka – u pomoć poziva znanost.

Vinistra, kao krovna organizacija istarskih vinara među kojima su dakako i oni koji proizvode teran, se obraća timu stručnjaka koji su činili Jasminka Karoglan Kontić, Darko Preiner, Silvio Šimon, Ivan Pejić i dr. sc. Mario Staver, profesor s porečkog Poljoprivrednog odjela riječkog Veleučilišta, gdje je nositelj najvažnijih kolegija na Studiju vinarstva čiji je rad nakon svega obuhvaćen u studiji »Ampelografska i genetička identifikacija kultivara Teran i Refošk«.

– Opsežan znanstveni rad koji smo objavili imao je nekoliko ciljeva. Između ostalog pojasniti ima li razlika između naziva i sorti teran i refošk, naziva crnog vina koja se dominantno koristi u slovenskoj Istri, kao i potvrditi, temeljem povijesnih spoznaja i stručnih analiza činjenicu je li ili ne teran sorta, pojašnjava nam profesor Staver.

Još od antičkog doba

Kao se navodi u radu, teran je stara sorta istarskog poluotoka koji se uzgaja na tom području još od antičkog doba. Često se i identificira s Istrom, čemu svjedoče i sinonimi Istranin, Istrijanac, Istranka, a o vrlo dugom uzgoju u Istri svjedoče mnogi dokumentišto datiraju još od 15. stoljeća. Dugo je vremena bio i vodeća sorta u Istri. Nekad se naime preferiralo isključivio crne sorte tako da je 1880. godine zabilježeno kako je teran činio 90 posto cjelokupnog sortimenta.

Vremena i ukusi se mijenjanju tako da nakon II. svjetskog rata bijele sorte, bolje rečeno kad je Istra u pitanju malvazija, preuzimaju primat. Stotinjak godina kasnije situacija se i u postotnom smislu drastično mijenja. Teran je 1980. godine spao na svega 11,74 posto. Za utjehu i tada je bio najzastupljenija crna sorta, bila ga je unutar te podjele 60 posto.

Pad njeghovog udjela se nastavlja tako da je 2004. godini prema Upisniku proizvođača grožđa, vina i voćnih vina u ukupnom sortimentu Istre sudjelovao sa svega 8 posto. Prijepor je dakle krenuo o sorti koja je zauzimala sasvim mali postotak, kako na hrvatskom, tako i na slovenskom teritoriju.

K tome, kako pojašnjava studija »Ampelografska i genetička identifikacija kultivara Teran i Refošk«, teran se vrlo često miješao sa sortom refošk, koji je, kako smo istaknuli vodeća crna sorta na koparskoj strani, unutar slovenske Istre. Tijekom proteklih godina bilo je i različitih mišljenja o njegovom identitetu.

Nikola Benvenuti

Uglavnom, odavna su vladala dva različita mišljenja: jedno da su teran i refošk dvije različite sorte, a drugo da su to sinonimi za jednu, istu sortu. U hrvatskom dijelu Istre prevladavalo je mišljenje da se radi o dvije sorte, međutim, zbog svega spomenutog, ali i pojave krivo deklariranog sadnog materijala koji je dolazio iz Slovenije, neki su nasadi terana deklarirani imenom refošk, što je unosilo dodatnu zbrku oko ove sorte u samoj Istri, navodi studija.

Nikako samo – slovenski

Ali, kako god promatrali sve su to teme i dileme kojima se bave isključivo znanstvenici i vinari. Kako je poznato, dok se problematika zadržava u toj zoni, ona je istovremeno u zoni kulturnog, ponekad istina i naglašeno polemičnog tona, ali daleko od bilo kakvih drastičnih iskoraka. S druge strane modalitet rada političara je potpuno suprotan. Njih u pravilu ne zanimaju činjnice, njih zanima samo postavljeni im cilj za što su bezrezervno spremni silovati fakte.

– Najveći problem u konfuziji identiteta terana unijela je slovenska zaštita vina »Kraški Teran«. Naime, oni smatraju da sorta teran ne postoji, nego refošk, a da je teran naziv vina proizvedenog od ove sorte na području Krasa u Sloveniji. Na ovaj način njihovi proizvođači stječu pravo raspolaganja imenom teran, što je u suprotnosti s uobičajenim korištenjem naziva tradicionalnih sorata vinove loze. Morate znati da tradicionalne sorte vinove loze, koje su nastale spontano u prirodi su javno dobro, te nitko nema pravo na njihovu zaštitu.

Međutim, kao posljedicu zaštite, Slovenija ne dopušta prodaju vina pod imenom teran iz hrvatske Istre jer je »Teran (Kraški Teran)« zaštićeno ime slovenske primorske vinske regije iz okolica Kopra, a ne ime sorte, pojašnjava nam Staver te dodaje kako su se mnogi znanstvenici i stručnjaci bavili ovom problematikom, ali je tek pojava molekularnih markera, kojima se na razini DNK može nedvojbeno ustanoviti identitet nekog organizma, unijela više svjetla u problematiku identifikacije terana/refoška.

Teran je tako nakon povijesnih iskustava, nakon što je desetljećima i desetljećima živo u narodu Istre kao domaća sorta, vino koje grije zimi i dalje snagu za teške radove ljeti, vino koje je ušlo u svaku poru narodnih običaja Istre, konačno dobilo i pravo građanstva kao – samostalna sorta. Pa bio on u kasnijim podjelama Istarski, Motovunski, Kraški ili kakav već. Ali nikako samo – slovenski.

Glas razuma

Završit bismo mogli s mislima Valtera Flego, zastupnika IDS-a u Europskom parlamentu »naše prijatelje Slovence najljepše molim da zatvorimo već jednom ovo poglavlje. Svako daljnje odugovlačenje spora vrlo je nezahvalno, posebice s obzirom na zastrašujuće okolnosti u kojima se vinari već mjesecima nalaze. Pravo rješenje s obje strane granice je pomoć lokalnim vinarima, promocija naših krajeva i jačanje dobrosusjedskih odnosa. Opstanak svakog vinara je ključ oporavka europskog gospodarstvo u post-korona periodu koji nam slijedi.«

Bio je to najbolje uobličeni politički glas razuma. Znanstvenici su svoje rekli. I koliko god bio mučna dugogodišnja točka spora Slovenije i Hrvatske, koliko god je veliki dio javnosti »problem teran« zapravo doživljavao kao »problem Piran«, ovo je ipak bio dio odrastanja. Mlade države kao i mladi ljudi u žaru čine greške. I kako to priliči mladosti, umjesto da grešku prizna, ona joj traži argumente s kojim će ju pokušat potvrditi. Na kraju, nakon mnogo žestine i svađa, istina ipak postane – istinom. Pa će tako na kraju mlada država morati prihvatiti da je zapodjenula na kraju po njih jalovu svađu o sorti koja je – mnogo starija od nje same.