U ovoj se godini očekuje početak snižavanja ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke, no pitanje je hoće li se to dogoditi već na proljeće ili tijekom ljeta, kako se prvotno najavljivalo, ili će pak doći do nekog neočekivanog prevrata s inflacijom, te se to najavljeno labavljenje dodatno prolongira. S obzirom na anemični rast eurozone, odnosno sve jasnije signale da je prava opasnost sada recesija, a ne inflacija, mnogi se pribojavaju da bi ECB i sada mogao zakasniti u zaokretu svoje monetarne politike, odnosno ublažavanju pada europskih gospodarstava. Štoviše, ako predugo bude oklijevao s monetarnim zaokretom, mogao bi mu dodatno pridonijeti.

Njemački slučaj

Naime, središnja banka eurozone svojevremeno je, kada je krenuo val inflacije, relativno dugo čekala s početkom podizanja kamatnih stopa: još u ljeto 2022. depozitna stopa bila je negativna, a već su tada mnogi upozoravali da je rast cijena koji se zahuktavao puno opasniji i tvrdokorniji nego je tada cijenio ECB. Kada je američki Fed već krenuo s dizanjem stopa, ECB je eurozonu još uvjeravao da se ništa posebno ne događa. No, okolnosti su središnju banku eurozone onda ipak prisilile da ozbiljnije shvati prijeteću inflaciju i krene je, po mnogima prekasno, pokušati rušiti uzastopnim i ubrzanim povećanjima ključnih kamatnjaka koji su uslijedili i rezultirali ukupnim porastom stopa od 4,5 postotnih bodova u zadnjih godinu i pol dana. Inflacija ponude u međuvermenu se počela prebacivati i na potražnu stranu, počele su i neopravdano rasti cijene roba, a posebno usluga. Konkretno u Hrvatskoj se na sve »naslonilo« i uvođenje eura koje je dodatno zamutilo razloge rasta cijena. S obzirom i na jaku inozemnu potražnju tijekom ljeta, neke su usluge pogotovo na našem tržištu u samo godinu dana poskupjele za 100 posto, te se usidrile na višim razinama s kojih će teško više ikad sići. Prijenos ECB-ove politike kod nas je usporen zbog regulatornih uvjeta otpuštanja likvidnosti uslijed pravila za ulazak u eurozonu, tako da smo u tom dijelu svojevrsni izuzetak. No, kada se gleda cjelina i prosjek eurozone, na koji najviše utječe njemačka ekonomija koja onda opet utječe na sve, ECB-ovo zatezanje obuzdalo je potražnju i značajno srušilo njen doprinos BDP-u. Najveće europsko gospodarstvo sada je na rubu recesije.

Neizvjesna budućnost

Ako se pak pokaže da taj trend koji bi mogao izazvati novu inflatornu spiralu usporava, onda može početi borba protiv recesije. No, takva politika praćenja podataka možda nije idealna, jer podaci nisu nešto posve izvanjsko, već bi i podaci bili drukčiji da se prije i drukčije djelovalo. I ECB sudjeluje u kreiranju podataka, svojim činjenjem ili nečinjenjem. Najnovije izjave čelnika ECB-a idu od one Christine Lagarde, predsjenice ECB-a, da je »najgore što se inflacije tiče vjerojatno prošlo i da će kamatne stope biti smanjene ako inflacija padne na razinu od 2 posto«. Tržišta su to protumačila kao naznaku da je ECB uskoro uistinu spreman početi rušiti kamate, što bi se onda prelilo i na kamate gospodarstvu i građanima i potaklo njihove investicije i potrošnju. Isto tako, Luis de Guindos, potpredsjenik ECB-a, nedavno je upozorio da je eurozona u zadnjem prošlogodišnjem kvartalu možda kliznula u recesiju, te da su izgledi za rast i dalje slabi. Kaže da slabi pokazatelji upućuju na pad gospodarske aktivnosti i u prosincu, potvrđujući mogućnost tehničke recesije u drugoj polovini 2023. i slabe kratkoročne izglede. Guindos spominje neizvjesnu budućnost, rizike pada aktivnosti u svim sektorima, pogotovo u graditeljstvu i proizvodnji, a vjerojatno uskoro i u uslugama. Sve to ukazuje da su u ECB-u itekako svjesni razmjera problema. S druge strane, de Guindos opet kaže da očekuje da će vlade početi i ukidati potpore kućanstvima za struju i plin, te će i to dati doprinos inflaciji. Dakle, u ECB-u je i dalje na prvom mjestu borba protiv inflacije, što doduše i jest njihov glavni cilj. Europska komisija za ovu godinu za eurozonu predviđa sitni, ali ipak rast, od 1,2 posto, Svjetska banka međutim rast od samo 0,7 posto. No, Eurostat je u prosincu zabilježio stopu inflacije od 2,9 posto, što je više nego se očekivalo. Rastu opet i cijene nafte i geostrateške napetosti. Gospodarski rast i niska inflacija u ekonomskoj se teoriji obično prikazuju kao »suprotstavljeni ciljevi« pa se ne može dulje vrijeme računati i na jedno i na drugo (visok rast »provocira« uvijek i višu inflaciju, koja se onda krene monetarnim mjerama suzbijati, što onda opet usporava gospodarstvo).

Puše i na hladno – Christine Lagarde / Foto Reuters

Dva velika zla

S obzirom na to da puno ovisi i o izvanjskim i neekonomskim faktorima, moguće je i da se poklope dva ekonomska zla te da na dulje vrijeme eurozona »zaglibi« u stagflaciji, odnosno stagnirajućem ili niskom rastu, uz inflatorne pritiske. Sve to naravno otežava posao središnjoj banci, kojoj se onda prestrogo sudi, a nije svemoguća. No, sve je više onih koji misle da bi trebala brže reagirati. Guverner naše središnje banke, Boris Vujčić, koji sjedi u upravnom vijeću ECB-a, nedavno je rekao da se »inflacija u eurozoni kreće prema očekivanjima, što zahtijeva strpljenje sa smanjenjem stopa, ali kreatori monetarne politike mogli bi brzo djelovati ako rast cijena neočekivano uspori u nadolazećim mjesecima«. Philip Lane, glavni ekonomist ECB-a, u intervju pak za Corriere della Serra, koji Banka prenosi na svom webu, govori pak o tome da kada ECB jednom krene snižavati kamate, onda će to dalje uzastopno i sukcesivno raditi više puta zaredom (inače, tržišta očekuju da bi ove godine krenuli polako, s 25 baznih bodova, no da bi ukupno tokom godine ključnu stopu mogli srušiti za oko 1,4 postotnih bodova, op.a.). No, upozorava da je opasno krenuti prerano, jer se onda riskira povratak novog vala inflacije, a onda bi i ključne stope opet morale rasti. To bi bio loš scenarij, koji u Frankfurtu očito žele izbjeći te biti sigurni da je inflacija definitivno izgubila zamah.