Kamate su još vrlo niske, a inflacija raste, pa su realne kamate zapravo negativne. Zbog inflacije realna vrijednost novca pada, pa za isti iznos možemo kupiti sve manje robe u dućanu, i što se dulje čeka, to je kupovna moć manja.

Hrvatska narodna banka za ovu godinu očekuje stopu inflacije od 2,3 posto. Guverner Boris Vujčić smatra da to nije stopa zbog koje bismo se trebali brinuti. Već za iduću godinu očekuje usporavanje inflatornih pritisaka.

No, jasno je da glavnica od npr. 100 eura koja »leži« kao depozit u banci, ali i u novčaniku, ili kod kuće u čarapi, posve svejedno, realno na godišnjoj razini vrijedi oko 2 eura manje. No, kako je sa štednjom u banci, tako je i s drugim oblicima imovine, pa i s mirovinskom štednjom, a najviše nas zanima štednja u drugom stupu.

Ona je i u ovo pandemijsko vrijeme bila u plusu, no sada možda više i ne dovoljnom da bi nadmašio stopu inflacije. Godišnji prinosi jesu pozitivni, ali ih umanjuje inflacija.

Hoće li ove godine realni prinosi u drugom stupu biti negativni, pitamo Tomislava Ridzaka, člana upravnog vijeća Hanfe. Ridzak ističe da svaka inflacija u dugom roku djeluje negativno na ono što smo uštedjeli.

Štite se dionicama

– Međutim, što se tiče hrvatskih mirovinskih fondova, ako gledate od početka, od osnivanja fondova, i dalje su ti prinosi u plusu, i realni i nominalni. Realni prinos, odnosno onaj umanjen za inflaciju, B fondova od osnivanja je 3,5 posto godišnje, rizičnijih A fondova 6 posto, a konzervativnijih C fondova 3,9 posto godišnje.

Trenutačno je realni prinos u zadnjih godinu dana 9,9 posto za A fondove, 4,4 posto za B fondove te -0,3 posto za C fondove. Nominalni prinosi su nešto veći, odnosno 11,9 posto za A fondove, 6,5 posto za B fondove i 1,7 posto za C fondove u zadnjih godinu dana, odnosno 11,9 posto godišnje za A fondove, 6,5 posto godišnje za B fondove i 1,7 godišnje za C fondove od osnivanja.

Prinosi za najkonzervativnije C fondove, ovise gotovo samo o kretanju tržišta obveznica, pa se uz povećanu inflaciju očekuje nastavak realnih negativnih prinosa ove godine. U izostanku velikih šokova, i A i B fondovi (gdje se nalazi preko 95 posto svih članova) će ostvariti visoke realne prinose ove godine.

Kod A fondova velik je utjecaj kretanja na dioničkim tržištima. Srednje rizični B fondovi imaju manje dionica od A fondova te veći udio obveznica. Inače, važno je za naglasiti kako je portfelj A i B fondova više izložen dioničkom tržištu no proteklih godina.

Na razini svih fondova, udio državnih obveznica više nije preko 70 posto kao krajem 2019., nego oko 63 posto. Udio dionica i investicijskih fondova (većinom dioničkih) krajem kolovoza bio je oko 31 posto, dok je krajem 2019. bio oko 25 posto.

Ova promjena strukture ulaganja posljedica je potrage za većim prinosima, kako su se prinosi obveznica smanjivali. U sadašnjem okruženju to može biti i zaštita od inflacije, ako primjerice ulažu u dionice kompanija koje rast troškova mogu prenijeti na veće cijene svojih proizvoda čime njihova vrijednost u postojećim uvjetima raste.

Fondovi su počeli ulagati i u alternativne klase imovine od kojih se može očekivati nešto veći prinos nego na obveznice, uz manju kolebljivost no dioničko tržište. Na taj način mirovinski fondovi ulažu u hotelska poduzeća, logističke centre, skladišne prostore, kompanije koje upravljaju vjetroelektranama, pojašnjava Ridzak.

Dugi horizont

– Za mirovinske fondove je jako važno reći da se radi o dugoročnom investicijskom horizontu, od oko 30, 35 ili više godina, odnosno nečiji cijeli radni vijek. Dakle, kada su mirovinci u pitanju, sve treba gledati u dugom roku.

Ako inflacija i bude malo veća jedne godine, ona će se u dugom roku vjerojatno »ispeglati«. Za mirovinske fondove bilo bi zabrinjavajuće da dulje bude prisutna inflacija, koja ne bi bila praćena rastom kamatnih stopa.

S obzirom na cijelu situaciju, središnje banke će vjerojatno u nekom trenutku početi dizati ključne stope, iz različitih razloga, pa i zbog borbe protiv inflacije, što će podići i cijenu zaduživanja, odnosno prinose na državne obveznice.

No, s druge strane, u takvom slučaju starim obveznicama, koje fondovi još imaju u portfelju, past će vrijednost tako da će tu upravitelji fondova morati dobro balansirati.

U biti, njima je, što se kamata tiče, najbolje bilo ovo proteklo razdoblje smanjenja visokih kamata, jer tada kamate na nova izdanja još postoje, a vrijednost obveznica u portfelju raste, tumači Ridzak.

Sada imamo inflaciju, a kamate još nisu ni počele rasti, primjećujemo.

– Inflacija je gotovo uvijek prisutna. U Hrvatskoj je čak i nakon uspješno provedenog stabilizacijskog programa postojala blaga inflacija. Međutim ako se prisjetite razdoblja nakon velike financijske krize 2008. kao i početka pandemije bilo je puno brige oko deflacije u svijetu pa tako i kod nas.

Primjerice, mnogi ekonomisti su se pitali kako to da Europska središnja banka ne može postići svoj cilj, a to je inflacija od oko 2 posto. Nakon niza godina jako ekspanzivne monetarne politike posvuda u svijetu, odnosno kolokvijalno »tiskanja novca«, pojavila se i inflacija.

Zanimljivo je da su uz svu tu likvidnost bili potrebni poremećaji u lancima opskrbe kao i značajan rast cijena energenata za malo veći rast cijena. Kada ti privremeni efekti »prođu« kroz sustav, daljnji rast cijena će najviše ovisiti o kredibilitetu i neovisnosti središnjih banaka, koji je, kako se meni čini, još uvijek dosta visok, navodi Ridzak.

Kamate na državne obveznice blago rastu

Što se tiče kamatnih stopa, kratkoročne kamatne stope ponajviše ovise o potezima velikih središnjih banaka, a u našem slučaju najvažnije je što će učiniti Europska središnja banka. S druge strane, dugoročne kamatne stope određuje u prvom redu tržište.

Primjerice, dugoročne kamatne stope na državne obveznice u eurozoni, pa tako i kamatne stope na hrvatske državne obveznice blago rastu u posljednja dva mjeseca, što smanjuje cijenu već izdanih obveznica.

Očekivani ulazak Hrvatske u eurozonu najvjerojatnije bi donio daljnje smanjenje premije rizika. Drugim riječima, kamatne stope na naše obveznice približile bi se kamatnim stopama obveznica drugih članica eurozone.

To pak znači očekivani porast cijena naših obveznica, odnosno zaradu za mirovinske fondove, ali onda i relativno niže prinose u budućnosti, ističe Ridzak.