RIJEKA – Inflacija sve više poprima oblik galopirajuće, sa zasad službeno izmjerenih 10,8 posto na godišnjoj razini, te najviše pogađa građane s najnižim primanjima jer je udio nužnih dobara u njihovoj košarici veći nego kod građana čija su primanja viša, a upravo su te osnovne namirnice najviše poskupjele.

Potvrđuje to i jučerašnja analiza magazina Ja Trgovac, prema kojoj su tijekom 2022. godine u Hrvatskoj kod prehrambenih proizvoda najviše poskupjeli ulje i brašno, a kod neprehrambenih razne higijenske potrepštine. Prema analizi Ja Trgovca, kretanje cijena 150 najvažnijih kategorija namirnica i ostalih svakodnevnih potrepština pokazuje da je jestivo ulje bez premca najviše poskupjelo kod prehrambenih proizvoda: za 33 posto u odnosu na prva četiri mjeseca 2021. Slijede brašno s 27 posto, smrznuti mesni proizvodi s 25 posto, mlijeko s 21 posto i sportski izotonični napitci s 20 posto višim cijenama od lanjskih.

Za 10 ili više posto poskupjeli su i maslac i margarin (18 posto), sladoledi i svježi kvasac (po 17 posto), tjestenine, procesirano voće i voćni namazi, hrana za mačke te vitaminske šumeće tablete i prašci (po 15 posto), med (14 posto), sirevi (12 posto), juhe (11 posto) te kava, pakirani kruh i tost, mliječni i sirni namazi i slani štapići i pereci (svi po 10 posto). Cijena se, međutim, praktički nije mijenjala jakim alkoholnim pićima, pivu, čokoladnim prutićima, kobasicama, ledenim čajevima, dječjoj dehidriranoj hrani, kakau i gotovim umacima. Količinski je porasla kupnja ulja, za 10 posto, a mogući uzrok vide u stvaranju zaliha. Osim ulja, porasla je prodaja pakiranog kruha i tosta, tjestenine i svježeg mesa. Porasla je i potražanja smrznutog tijesta i pekarskih proizvoda, šećera te polugotovih jela na bazi tjestenine, zaključuje Ja Trgovac.

Službena statistika

I dok službena stopa inflacije bilježi cijene hrane, odjeće, higijenskih potrepština, energenata, rast cijena nekretnina uopće ne ulazi u tu statistiku, a one pogotovo lete u nebo, potpomognute snažnom potražnjom od koje je čak polovina plaćena u gotovini. Na godišnjoj razini cijene kvadrata rastu 10-ak posto, ovisno o tome je li riječ o moru ili kontinentu, a u prosjeku su se unazad pet godina povećale 40 posto. Da se još i to ubroji u stopu inflacije, jasno je da je već odavno premašila dvoznamenkaste razine.

Ako se pogleda po oglasnicima agencija, tražene cijene kvadrata koje su prije samo pola godine izgledale kao nerealno pretjerivanje, sada djeluju »normalno«. Naravno, iskazane cijene nisu i prodajne, no to ne mijenja previše na stvari, trend je jasan, a prema podacima HNB-a, raste i promet nekretninama. Snažna potražnja potpomognuta je još uvijek relativno labavim uvjetima kreditiranja, koji će se do kraja godine vjerojatno stegnuti, te naravno inozemnom potražnjom, koja čini veliki udio kupoprodaja – u županijama uz more između 30 i 40 posto.

Čak polovina ukupnog prometa ostvaruje se u gotovini. Oni koji novca imaju, investiraju u nekretnine da bi uslijed inflacije zaštitili vrijednost novca ili da bi, umjesto u banke, novac prije uvođenja eura »pohranili« u ciglu i beton. Štednja građana također konstantno raste, krajem prvog kvartala iznosila je oko 250 milijardi kuna. Depozitnog novca, onog na tekućim i žiroračunima, od toga je oko 80 milijardi kuna. Pretpostavlja se k tome da u kućnim zalihama ima bar još 30-ak milijardi kuna, koje se sada pomalo troše, slijevaju na tržište nekretnina, »kapaju« u banke ili se pak kupuje zlato čija cijena opet raste, uslijed geopolitičkih nestabilnosti. Jedini, ali znakovit podatak HNB-a o nejednakosti navodi da samo 20 posto građana drži 94 posto štednje, a tek 50.000 najbogatijih ima štednju veću od milijun kuna.

Sve veće razlike

Dakle, dok jedni broje milijune, drugi jedva spajaju kraj s krajem, čak i za one najosnovnije potrebe. S obzirom na to da su snažno porasle upravo cijene hrane, energije i ostalih dobara koja čine temelj potrošaške košarice, sve je teže i te osnovne potrebe namiriti iz plaće. Podižu se krediti i peglaju kartice da bi se održao privid kakvog-takvog standarda. Kupnja stana, pa i uz APN koji dodatno diže cijene, je pak sve većem broju ljudi neostvariv san.

Rizik od siromaštva raste, a priuštivost trajnih dobara pada. Često se barata podatkom da 85 posto kućanstava živi u vlastitoj nekretnini, no kućanstva su sve napučenija jer u njima živi i po nekoliko generacija, što utječe na kvalitetu života i demografska kretanja. Imovinske nejednakosti koje su ionako visoke u ovim se krizama još i produbljuju pa se društvo dodatno dijeli na one koji kupuju da bi povećali ili održali bogatstvo i one koji se, da bi kupili najnužnije, još moraju i zaduživati.