ZAGREB – Nakon gotovo 48 godina Vlada je u povijest odlučila poslati Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa koji je donio još Sabor Socijalističke Republike Hrvatske. Da će se poslovi ovjeravanja potpisa, rukopisa i prijepisa prestati obavljati u uredima, ispostavama i gradskim uredima, Hrvatska je odlučila još 1994. godine, odnosno prije 28 godina, kad ih je povjerila javnim bilježnicima, ali je tada odlučeno i da će se to događati postupno i da će se za svaku županiju odluke donositi ponaosob. Zadnja takva odluka donesena je 2016. godine za Dubrovačko-neretvansku županiju, ali zakon i formalno u povijest odlazi tek šest godina kasnije.

Tako je ovih dana na e-savjetovanju objavljen prijedlog zakona o prestanku važenja zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa, i državi je trebalo šest godina da potvrdi stanje koje se primjenjuje u praksi. Nedavno je pak Vlada u drugo saborsko čitanje poslala svoj prijedlog novog zakona o naseljima, kojim se propisuju granice naselja, imena naselja, ulica i trgova, ali i određivanje kućnih brojeva. Dok Sabor ne izglasa taj zakon, na snazi će i dalje biti onaj iz 1989. godine, što znači da su Hrvatskoj trebale 33 godine za pripremu novog zakona koji sadrži tek 21 članak.

ZDS i petokraka

I dok ta dva primjera možda mogu biti samo ilustracija kako hrvatska administracija ima sve vrijeme svijeta i da njezina sporost u praksi nije stvorila puno problema, postoje u Hrvatskoj zakoni koji su preuzeti iz vremena bivše Jugoslavije koje vlasti svjesno izbjegavaju mijenjati novima. Najbolji primjeri za to su Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira donesen 1977. godine i Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji regulira pitanje abortusa. Oba su zakona stara gotovo četiri i pol desetljeća i u Hrvatskoj se u međuvremenu promijenio društveni poredak, uz to su i zemlje kojima se to nije dogodilo mijenjale zakone koji reguliraju ova pitanja jer su se u gotovo pola stoljeća u cijelom svijetu mijenjale društvene okolnosti, ali nijedna od 15 hrvatskih vlada i 13 premijera nije imala političke volje, ali ni hrabrosti donijeti nove zakone primjerene vremenu.

Pitanje Zakona o prekršajima javnog reda i mira nedavno je aktualiziralo i privođenje dvojice Zadrana koji su kritizirali premijera Andreja Plenkovića, a odredbe po kojima je postupala policija skrojene su za vrijeme totalitarnog sustava. Postupala je hrvatska policija po njima i zbog vrijeđanja bivšeg premijera Zorana Milanovića, i svi su i tada i sada svjesni koliko su ti članci nespojivi s demokratskim poretkom, ali nijedna vlast ih nije mijenjala. Razlog možda nisu baš te odredbe, nego nevoljkost politike da se konačno odredi prema primjerice izvikivanju pokliča Za dom spremni u javnosti, ali i isticanju zvijezde petokrake, jer je Vlada suočena sa zahtjevima da je zabrani kao simbol totalitarnog komunističkog režima.

Vlada Andreja Plenkovića najavila je u svojim zakonodavnim planovima donošenje novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira još 2018. godine, ali se to nije dogodilo, pa je Ministarstvo unutarnjih poslova ponovilo najavu i sada se navodi kako će izmjene tog zakona biti izrađene u drugom tromjesečju ove godine. To znači da država nema plan napraviti potpuno novi zakon, a za nadati se je da izmjene neće značiti samo isticanje kazni u eurima zbog uvođenja te valute, jer su novčane kazne još izražene u njemačkim markama.

Primjer prostitucije

Pripremale su se novosti u tom zakonu i u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, pa je MUP najavljivao da će, kad je u pitanju prostitucija, promijeniti odredbe po kojima se kažnjavaju samo prostitutke, ali ne i njihovi klijenti, ali te izmjene nikada nisu postale dio zakonodavstva.

I dok MUP barem najavljuje da će predložiti izmjene zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Ministarstvo zdravstva u svom planu zakonodavnih aktivnosti nije ni spomenulo zakon kojim je u Hrvatskoj reguliran pobačaj. Kako je riječ o prvorazrednom ideološkom, a samim time i političkom pitanju, i od tog su zakona »bježale« sve vlade u Hrvatskoj. Od Hrvatske samostalnosti dogodila se tek jedna izmjena kad je iz Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece izuzeta medicinski potpomognuta oplodnja koja je dobila zaseban zakon.