Tijekom jučerašnje runde saslušanja kandidata za Ustavni sud, članovima saborskog Odbora za Ustav predstavila su se, između ostalih, i dvojica prijavljenih koji imaju ozbiljne šanse da budu predloženi i izabrani. Franu Staničića sa zagrebačkog Pravnog fakulteta HDZ redovno imenuje u razna tijela, primjerice kao vanjskog člana u saborska radna tijela, pa je sigurno u igri i za Ustavni sud.

Andrej Abramović je, pak, aktualan ustavni sudac, koji je izabran u kvoti lijevo-liberalne oporbe i nakon što je u svom osmogodišnjem mandatu imao velik broj izdvojenih mišljenja razložno je vjerovati da bi ga ona mogla opet predložiti. Staničića su zastupnici ljevice i centra najviše pitali o njegom stavu o odnosu države i religije i on je potvrdio da je protivnik konzekventnog sekularizma.

– Hrvatska jest sekularna država i ja kao praktičan vjernik katolik s tim nemam nikakav problem. Ali, treba razlikovati dva bitno različita pojma – sekularnost i sekularizam. Sekularnost znači odvojenost države i religije i u tome nema ničega sporno. Sekularizam je, s druge strane, ideologija, koja može biti u strožoj ili blažoj varijanti. U strožoj sekularizam je progon religije iz javnog života i s tim se ne slažem. Ne smatram da bilo koja vjerska zajednica nema pravo, čak obvezu komentirati i utjecati na društvena zbivanja u okviru civilnog društva, rekao je Stančić.

Kad je riječ o Abramoviću, HDZ-ovca Josipa Borića naročito je zanimao slučaj njegovog polijevanja vodom neke susjede.

– Je li vam društveno prihvatljiva pojava da ustavni sudac polijeva vodom svoje susjede? Je li taj postupak završen, upitao je Borić člana Ustavnog suda.

– Susjeda nemam, u mom susjedstvu je jedino poslovna zgrada. U našem zajedničkom dvorištu smo u vrijeme epidemije imali squattere, ali to sam riješio, nemam ih više. Što se tiče prekršajnog postupka, vođen je protiv mene uz dosta veliki trud MUP-a, ali oslobođen sam, odgovorio je Abramović. Borić je, međutim, i dalje inzistirao da mu on kaže je li se društveno prihvatljivo ponašao.

– Polijevanje biljaka je standardan postupak koji biljkama omogućava da rastu. Ako čovjek kaže da će ih polijevati, može se uvažiti to njegovo pravo ili stati pred njega i reći – pucaj. I trpiš posljedice svoje odluke. Imam pravo svoje biljke polijevati kada hoću, polijevanje biljaka je društveno korisno ponašanje, zaključio je Abramović.