ZAGREB Danju, u svojim bolničkim ambulantama i na odjelima, oni su ginekolozi koji zbog prigovora savjesti – iz moralnih, vjerskih, filozofskih ili političkih uvjerenja, odbijaju obavljati abortuse kod neželjenih trudnoća. Kad se spusti mrak, baš kao u vrlo autentičnom »Ljudožderu vegetarijancu« – hrvatskom filmu u kojem lik ginekologa Babića troši resurse državne bolnice za ilegalne abortuse, postavlja lažne dijagnoze i novac žena koje mu dolaze na pobačaj stavlja u vlastiti džep – i u nekim zagrebačkim bolnicama, za vrijeme kasnih dežurstava, događa se upravo to.

Kako doznajemo od upućenih u zbivanja u bolnicama, žene koje žele pobaciti k tim liječnicima dolaze kao njihove pacijentice, jer u njih imaju povjerenje pa im je svejedno kako će pobačaj biti registriran, ili pak zbog diskrecije – jer se pobačaj koji je napravio liječnik s prizivom savjesti sigurno nigdje neće evidentirati kao abortus na zahtjev. Dogovaraju zahvat koji se obavlja navečer, za dežurstva, kad će isti onaj liječnik koji danju ima prigovor savjesti, u tih petnaestak minuta navečer, koliko abortus traje, zahvat obaviti bez moralnih, vjerskih ili drugih dilema, za novac spremljen u svoj džep, a riječ je o nekoliko tisuća kuna.

Pokriveno papirima 

I iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) upozoravaju na liječnike koji ujutro ne rade abortuse zbog priziva savjesti, a kasnije ih rade privatno.

»Novac spremaju u svoje džepove, a koriste resurse bolnica, rade u sivoj zoni. I CESI je došao do te spoznaje kroz razgovore s liječnicima i iz iskustava žena koje o tome anonimno pišu na forumima«, kaže Nataša Bijelić iz CESI-ja. U Centru napominju i to kako je praksa pogotovo uvriježena u manjim sredinama, u čijim bolnicama ginekolozi ne žele raditi abortuse pa su žene prisiljene k istim tim liječnicima ići privatno. Da priziv svijesti ne bi smio biti paravan za nelegalno bogaćenje, upozorava i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić.

Foto iStock

Večernji dolazak žena administrativno se bilježi kao neka komplikacija, primjerice krvarenje, odnosno kiretaža, bolovi ili nešto slično pa će bolnica sav potrošeni materijal naplatiti od HZZO-a. Postupci vezani za bilo kakva patološka stanja, primjerice pobačaj zbog izvanmaternične trudnoće, zbog krvarenja, kiretaža i slično, pokrivaju se na teret države, preko HZZO-a, za razliku od pobačaja na zahtjev žene koja legalni abortus plaća sama, uz račun, u iznosu od tisuću do dvije-dvije i pol tisuće kuna, ovisno o bolnici. Za večernjih dežurstava »namjerne« abortuse se ne registrira, trošak podmiruje HZZO, odnosno svi koji plaćaju zdravstveno osiguranje, a liječnik sve što dobije od žene može staviti u svoj džep. Žena, uz preporuku mirovanja od nekoliko dana, odlazi kući, a da nitko ne mora, niti bi trebao, znati što je upravo »obavila«, i na koji način. Žene o tome nikad neće pričati, jednako kao ni ostalo medicinsko osoblje koje prisustvuje zahvatu.

Anesteziolog, čija je prisutnost zbog anestezije potrebna uoči samog zahvata, može i ne mora biti upoznat s onim što će doktor kasnije napraviti, za to ga možda niti nije briga ili, kao i drugo, niže medicinsko osoblje, o svemu šuti. Činjenica je da i iz tog razloga velik broj anesteziologa odlazi iz Hrvatske, deseci njih godišnje, kako u tome ne bi sudjelovali i bili prisiljeni na zakon šutnje.

Anesteziolozi odlaze, međutim, i zbog još nečeg što ne žele gledati na svom poslu – »hitnih« carskih rezova koji su zapravo carski rezovi na zahtjev žene. I u Hrvatskoj je sve je veći broj žena koje, po »uzoru« na zapad, ne žele prolaziti prirodni, bolni vaginalni porod, a kako u Hrvatskoj porod carskim rezom na zahtjev žene nije legalan, žene s liječnicima dogovaraju, po cijeni od više tisuća kuna, porod carskim rezom koji će u papirima biti naveden kao carski rez zbog komplikacija. Kako doznajemo, u nekim se zagrebačkim bolnicama u jednom danu, obično petkom, uoči praznika i blagdana ili prije odlaska liječnika na godišnji odmor, naniže i po pet, do čak deset carskih rezova, koji se navode kao hitni slučajevi. Upisuje se dijagnoza, primjerice, poroda u kojem su započeli pa naglo stali normalni trudovi, zatim disproprocija djetetove kilaže i zdjelice majke, visok tlak trudnice te slično. Ti su nalazi vrlo »maštoviti« i besprijekorno sročeni, doznajemo, i teško je, jednako kao kod večernjih namjernih abortusa koji su papirnato uvedeni pod drugom dijagnozom, u bilo što posumnjati.

Upola manje 

Od uhićenja pet varaždinskih liječnika 2010. godine, koji su privedeni pod sumnjom da su radili ilegalne pobačaje, krivotvorili papire i postupak naplaćivali dvostruko od onog regularnog, bolničkog, a trošak materijala i lijekova pokrivao je HZZO, drugih takvih istraga nije bilo, ili se za njih barem ne zna. Nema prijava ni Hrvatskoj liječničkoj komori, odgovara nam njezin predsjednik Trpimir Goluža.

Trpimir Goluža

»Ako takvih slučajeva ima, ja za njih ne znam, niti znam da je itko prijavljen zbog toga. Napominjem, međutim, da ako takvih pojava ima, one iznimno štete ugledu liječnika«, kazao je Goluža kratko za naš list.

Bivši ministar zdravlja Siniša Varga ističe kako osobno nema saznanja o takvoj praksi. Na pitanje je li, i kakve rezultate 2014. godine, kad se velik broj liječnika pozvao na priziv savjesti, polučila njegova naredba bolnicama da ženama omoguće pravo na pobačaj, Varga odgovara kako je Ministarstvo tada »promptno reagiralo i na individualne prigovore pacijentica na nemogućnost ostvarivanja tog prava«. Koliko je takvih prijava bilo, Varga ne navodi.

Bolnice su, kako KBC-ovi tako i opće bolnice, jedine zdravstvene ustanove u kojima je dozvoljen legalan pobačaj, i on se preko računa plaća u rasponu od tisuću do, uglavnom, dvije-dvije i pol tisuće kuna. Jedina privatna klinika ovlaštena za abortuse je »Podobnik« u Zagrebu, no javna je tajna da se pobačaji, bez odobrenja države, rade i u drugim privatnim ginekološkim ordinacijama. Iz svih tih razloga je registriranih pobačaja u Hrvatskoj moguće i upola manje od pravog broja, na što upozoravaju neki liječnici s kojima smo razgovarali, ali na isto upućuju čak i službene brojke. Naime, zadnji podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o prekidima trudnoće u 2015. godini kažu da je od ukupnog broja prekida, njih gotovo polovica bila zbog abnormalnih začeća odnosno patoloških trudnoća, što je dvostruko više nego udio takvih prekida trudnoća prije petnaestak godina.

Abortusa zbog abnormalnosti u ukupnom broju pobačaja 2000. godine je bilo 26 posto, a 2015. godine 48 posto, odnosno ukupno nešto više od četiri tisuće. Već daleke 1997. godine prekidi trudnoće zbog abnormalnosti činili su tek 15 posto od ukupnih pobačaja. Zbog bolje osviještenosti žena, odnosno parova i većeg korištenja kontracepcije, ima sve manje abortusa, ali zato sve više prevladavaju abortusi zbog abnormalnosti.

Foto iStock

Kako država do sada nije pokazala veliku zainteresiranost za činjenicu da je broj abnormalnih trudnoća sve veći, vjerojatnije je da se veći broj abortusa odvija u sivoj zoni, po privatnim ginekološkim praksama ili na opisani način na bolničkim dežurstvima, koristeći dijagnoze abnormalnosti. Zanimljivo je, kažu službeni podaci, da je broj prekida trudnoće zbog abnormalnosti najveći kod žena koje još nisu rodile (38 posto) i kod žena koje imaju jedno dijete (26 posto). Što je veći broj djece, smanjuje se i broj pobačaja zbog abnormalnosti.

Nerealno niska stopa 

»Hrvatska stopa pobačaja je jako niska u odnosu na ostale stope u Europi pa je pretpostavka da se barem isto toliko pobačaja, koliko ih je prijavljenih, obavlja u sivoj zoni«, ističe ginekolog Dubravko Lepušić sa Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice (Vinogradska). Za kolege koji odbijaju raditi pobačaje zbog priziva savjesti kaže da su ih radili prije no što je priziv »došao u modu« te da će ih opet raditi onda kad desnicu na vlasti zamijeni ljevica, i tako redom. »Duboko sam uvjeren, međutim, da većina liječnika svoj posao obavlja zakonito i etički, i da je pojedinaca koji ujutro imaju priziv savjesti, a navečer više ne, jako malo«, napominje ovaj liječnik. Abortus je, pojašnjava, osim toga vrlo jednostavan medicinski zahvat, rutinski, koji u SAD-u može obavljati svaka ginekološka praksa pa ne vidi razloga zašto se isto ne bi dozvolilo i u Hrvatskoj, ako privatna ordinacija prethodno zadovolji, dakako, sve potrebne uvjete.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije uistinu pokazuju nerealno niske stope pobačaja na zahtjev žene u Hrvatskoj u odnosu na druge države. Legalno induciranih prekida trudnoće na tisuću živorođenih 2014. godine u Hrvatskoj je bilo samo 76, u Češkoj, primjerice, 199, u Njemačkoj 139, u Mađarskoj 356, a u Sloveniji 195.

Zanimljivo je, međutim, i sljedeće – u 2015. godini je u KBC-u Split obavljeno, kažu podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 577 prekida trudnoća zbog nekih abnormalnosti, spontanih je pobačaja bilo 226, a legalno induciranih, na zahtjev žene, 107. Na zagrebačkom Merkuru bilo je, primjerice, 680 prekida abnormalnih trudnoća, a 132 pobačaja na zahtjev žene, na Sv. Duhu pak, čija je glavnina liječnika u prizivu savjesti, 21 legalno inducirani pobačaj, a 164 zbog abnormalnosti te još 78 spontanih. S druge strane, Opća bolnica Varaždin napravila je 557 pobačaja na zahtjev žene, a 171 prekid trudnoće zbog neke abnormanosti, KBC Rijeka imao je 478 pobačaja na zahtjev žene i 192 prekida zbog abnormalnosti. Za ustanove u kojima je broj prekida trudnoće zbog abnormalnosti jako velik ne postoji službeno objašnjenje zašto je to tako, iako bi se zdravstvo itekako trebalo zabrinuti zbog velikog, i sve većeg broja izvanmaterničnih trudnoća, ranog odumiranja ploda u maternici, abnormalnih produkata začeća i sličnih pojava koje se navode u razlozima za prekid trudnoće. Analizirajući stope pobačaja na zahtjev žene prema županiji prebivališta žene, u 2015. godini ih je najviše na svakih sto tisuća žena fertilne dobi bilo u Istarskoj županiji, 708, dok je najnižu stopu imala Brodsko-posavska županija.