RIJEKA – Moratoriji i slične COVID-potpore istekle su ili pomalo istječu, a banke su se fokusirale na postkovid olakšice poput reprograma i kreditnih linija koje bi sada trebale poslužiti kao »most« tvrtkama do uspostave potpuno normalnog poslovanja. Dio banaka odaslao je već i priopćenja o linijama koje se otvaraju kroz suradnju s Europskim investicijskim fondom (EIF), gdje se tvrtkama nudi financijska potpora i jamstvo u okviru Paneuropskog jamstvenog fonda (EGF). Konkretno, u okviru ovog sporazuma Zagrebačka banka malim i srednjim poduzećima nudi kredite za obrtni kapital i investicije osigurane jamstvom EIF-a po stopi od 70 posto. Oko 100 milijuna eura osigurano je pritom Zabi za hrvatske poduzetnike. Erste banka još je ranije priopćila da je EIF osigurao jamstva Erste banci i Erste leasingu za financiranje hrvatskih malih i srednjih poduzeća u iznosu do 200 milijuna eura. Erste grupi u Hrvatskoj to će omogućiti da malim i srednjim poduzećima ponudi kredite i financiranje leasinga pod povoljnijim uvjetima, uz niže kamatne stope ili dulja razdoblja počeka, odnosno blaže kolateralne zahtjeve ili produljene rokove dospijeća, kažu. Iz Svjetske banke izvijestili su da je Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR) odobren zajam od 200 milijuna eura za Projekt pomoći poduzećima u osiguravanju likvidnosti. Zajmom će se osigurati sredstva za likvidnost i financijsko restrukturiranje poduzeća koja su pogođena pandemijom i potresima.

Općenito, novca u financijskom sustavu ima, pa i bez ovih dodatnih linija koji stižu iz europskih i međunarodnih institucija. Primjerice, domaće banke na računima u HNB-u drže rekordne razine likvidnosti. Ispada da ih nemaju kome plasirati, pa je pitanje kome je onda sva ova likvidnost namijenjena i hoće li je gospodarstvo uspjeti »pokupiti«, kao što to, »uspješno se zadužujući«, konstantno čini država. No, ključna riječ u ovim linijama je »jamstvo«, bez kojeg mnogima kredit ne bi bio dostupan, a ovako će ipak lakše do sredstava. Ako se, međutim, pita poslodavce, oni bi naravno najradije – bespovratna sredstva.
Igor Škrgatić, predsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika, inače vlasnik tvrtke Be-on savjetovanje, kaže da dosadašnje mjere pomoći Vlade nisu bile toliko usmjerene prema poduzetnicima, već su to bile mjere za očuvanje radnih mjesta, namijenjene zaposlenicima.

Ključna su jamstva

– Inzistirali smo da se HUP doživi malo više partnerski u izradi NPOO-a, jer smatramo da je ključno da se u trenutku kad prestane pandemija što više sredstava usmjeri direktno u poduzetništvo i da dobar dio tih sredstava bude bespovratan. U vezi pak kredita, to mora biti neka jamstvena shema, jer za tvrtke kojima je prošla godina bila loša, jer su im pali prometi zbog pandemije, ako se dakle ta godina gleda kao referentna, jasno je da im se po standardnim modelima izračuna kreditne sposobnosti neće odobravati krediti. Znači, tu mora biti neka od ovih garancijskih shema, koja pokriva tu »rupu«. Ti instrumenti moraju dolaziti s razine Europe, a jamstveni fondovi dio su i NPOO-a. Spominje se taj »umbrella-fond«, kao krovni za veće tvrtke kojima treba garancija za investicije veće od 4 milijuna eura. To je put kojim treba ići i način na koji treba upumpati sredstva u gospodarstvo, ali bi većina tih sredstava trebala biti bespovratna jer se vidi po covid-kreditima koji su bili aktualni i prošle i ove godine da ne postoji preveliki interes poduzetnika za kreditiranje, jer je upitno kako će biznisi funkcionirati. Kredit za likvidnost je ok., ali ako poslovnom modelu treba duže vrijeme da se »zalaufa«, onda to nije samo pitanje likvidnosti za održavanje postojećeg modela, nego je i pitanje ulaganja, možda i nekog poslovnog zaokreta. Treba uložiti u razvoj, navodi Škrgatić, dodajući da i bespovratnih sredstava sada ima, ali ako njima napravimo »reformu pravosuđa« na način da ćemo samo izgraditi zgradu, te u nju useliti isti sistem kao i do sada, onda tu, poručuje, nema ni oporavka ni otpornosti.

Nije neka sreća

– Mislim da su krediti za likvidnost kriva meta. Što se tiče postojećih kredita i moratorija, banke to individualno procjenjuju, pri čemu ima i pozitivnih i negativnih primjera. Produženje covid-moratorija također bi imalo smisla, da traju čim duže, jer ipak dobivate nešto manevarskog prostora kada je otplata glavnice u mirovanju. Godinu dana moratorija nažalost ne znači previše jer smo još uvijek u pandemiji. No, nećemo se ni oporaviti niti postati otporniji, ako bespovratni novac opet ubacimo samo u javne investicije. To smo već imali, to je već viđeno, i vidjeli smo da je kratkog daha, tumači Škrgatić.
Na pitanje, misli li onda da će ove sve linije za likvidnost ostati neiskorištene, odgovara da »nisu neka sreća, čim su to sredstva koja se moraju vratiti, bez obzira što su povoljnija«.
– Situacija je takva da su kamate niske i po redovnim kreditnim proizvodima. Primjerice, nekad su kamatne stope na tržištu bile 10 posto, a u HBOR-u ste mogli dobiti 2 posto kamate, a sada imate anomalije da je tržišna kamata povoljnija od povlaštene. Naša država cijelo vrijeme misli da ako je kamata ispod 1 posto, da će ljudi kao sumanuti navaliti na kredite, no kredit treba vratiti i visina kamate ne igra presudnu ulogu. Ako se moratoriji na bilo koji način mogu produžiti to pomaže, a što se tiče kredita za likvidnost, hvala vam, ali dajte nam radije pristup sredstvima koja ne moramo vratiti, poručuje Škrgatić.