Mnogi tuguju za Bandićem

‘Idu li gradonačelnici New Yorka i Londona svaki dan na gradilišta? On je uvijek išao na lice mjesta i radio’

Siniša Pavić

Josip Regovic/PIXSELL

Josip Regovic/PIXSELL

Priča ide dalje, uvijek je to tako. Znači, show must go on i to će biti tako. Hoće li biti drugih ljudi, drugih igrača? Uvijek je bilo drugih ljudi i drugih igrača, a hoće li to biti bolje rješenje ili gore, tek će se vidjeti, kaže Pavle Kalinić



ZAGREB – Ako se da ankete sumirati pa izvući iz njih ono bitno, onaj tko je htio u nedjelju pričati o preminulom gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, mahom je govorio dobro, makar je jednak broj bio i onih koji govoriti nisu htjeli ništa, ili su jednostavno toliko mladi da do njih vijest do podneva nije ni stigla.


Jednog od Bandićevih najbližih suradnika, Pavla Kalinića, bukvalno smo zaustavili u automobilu na semaforu blizu zgrade Gradskog poglavarstva. Priznajemo kako nas je vijest o smrti iznenadila.


– Sve je iznenadilo, nitko to nije očekivao. Ljudi uvijek imaju nekih zdravstvenih problema, on je imao inzult svojevremeno, međutim nitko nije očekivao da će to završiti ovako kako je završilo sinoć. U potpunosti neočekivano, kazao nam je Kalinić.




Neminovno je bilo pitati Kalinića što će biti dalje, koje će recimo poteze povući sada 365 stranka rada i solidarnosti.


Davor Kovacevic


– Ne znam. Vjerojatno će odluka biti ovih dana. Trenutno su njegovi najbliži suradnici zauzeti s tim da se priredi jedan svečan ispraćaj i nakon toga će se stvari dalje događati, na to će Kalinić.


Zamolili smo Kalinića i za komentar reakcija ljudi, građana, politike, javnosti. Kako reče, sam je primio preko 700 poziva onih koji su poželjeli izraziti sućut. Neizvjesnost je u svakom slučaju velika. Dok pričamo slučajno se prosula zemlja iz lončanice pred hotelom International. Kalinić uzima metlu i mete zemlju. Što će biti dalje?


– Priča ide dalje, uvijek je to tako. Znači, show must go on i to će biti tako. Hoće li biti drugih ljudi, drugih igrača? Uvijek je bilo drugih ljudi i drugih igrača, a hoće li to biti bolje rješenje ili gore, tek će se vidjeti. Ja osobno smatram da će to biti gora rješenja, na žalost, ali to je jednostavno neizbježno, smatra Kalinić.


Uplakani ljudi


Točno u podne u Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba otvorena je knjiga žalosti. U nju se došao upisati i Miro Ungar.


– Došao sam izraziti svoju tugu i žalost za čovjekom koji je napravio za ovaj grad kao nijedan gradonačelnik do sada. I nikad nitko neće napraviti toliko koliko je napravio on. I pljujem po svima koji govore »radio je to od naših novaca!« Rade li gradonačelnik New Yorka i Londona sa svojim novcem u svom gradu!? Rade li oni i idu li na sva moguća gradilišta svakodnevno!? Odgovaraju li oni na radiju svake srijede od 10 do 11 na upite i rješavaju li probleme građana!? On je išao na lice mjesta, on je takav gradonačelnik koji je radio i šutio, rezolutan je Ungar.



Ističe Ungar da sve dobro što je Bandić napravio ne bi stalo na dva lista papira i to da je sitnim slovima pisano. Ungar zato nasljednika Bandiću ne vidi.


Pred Poglavarstvom zapaljene su svijeće, pred knjigom žalosti ljudi čekaju red da se upišu u knjigu, tu su i uplakani članovi gradske uprave. Svakim trenom više zapaljenih svijeća bilo je i pred prostorijama stranke Milana Bandića. Dvije dame u crnom hitaju pred zgradu u Praškoj ulici i glasno negoduju jer »red ljudi nije do HNK«. Valjda je sunčan dan Zagrepčane ipak usmjerio u drugom pravcu, recimo na Cvjetni trg koji je i opet bio pun onih kojima je do kave za van i sunca. Grupa momaka, ranih punoljetnika, ne bi u novine slikom. Tek ih čudom čudi upit znaju li tko je danas preminuo. Kažu, nitko njima poznat. Dodaju da je vjerojatno danas preminulo bar stotinu ljudi. O smrti gradonačelnika Zagreba ne znaju ništa. Kumice na Dolcu, zagrebačkoj glavnoj tržnici, znatno su informiranije.


– Znate šta, on je bil jako dobar i kaj je god trebalo rješavat na tržnici, on je sve riješio. I kaj si ga pital, samo se odazval, razgovaral se i puno je napravio. I mislim da je ostal živ da bi bio i dalje gradonačelnik. Ali evo, prerano je otišo, veli nam Ana Jagušić koja na Dolcu godinama prodaje domaći sir i vrhnje.



Svi zaprepašteni


Ćiro Blažević uspio je nekako sjesti i popiti onu kavu za van. Ne krije da ga je vijest ražalostila.


– Toliko sam žalostan radi toga. Kažu Francuzi »silence«, tišina, šutnja. Molim Boga za njegovu dušu, jer on je obilježio svoj put u Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu. Zaslužio je sve počasti, kratko nam reče Blažević.


I na Zrinjevcu svijeta. Među njima i Darja Jurčić. Kaže kako je zanimljivo to da su svi zaprepašteni smrću gradonačelnika, a svi su to očekivali s obzirom na Bandićevo zdravstveno stanje.


– Mislim da se spasio, od linča koji bi ga vjerojatno dočekao prilikom ovih izbora, kaže Jurčić.


Pitamo je mijenja li ova smrt išta u životu onih tzv. običnih građana.


– Ništa. Što bi se mijenjalo, niti u smislu dobroga, niti lošeg, na to će Jurčić.



Što se pak tiče ocjene svih tih godina Bandićeva mandata, kazat će Jurčić kako je imao užasnu želju da bude Zagrepčanin, u čemu, kako kaže nema ništa loše i što su kroz povijest željeli i mnogi drugi.


– Ali, on je preintenzivno to htio i onda je radio, vjerojatno, greške u koracima. Nije radio uvijek ono što bi bilo suvislo i korisno, nego ono što je bilo često nepotrebno. Recimo te silne fontane, to Zagrebu ne treba. S druge strane, ima i dobrih stvari. Branimirovu ulicu je, recimo, spojio s gradom, napravio nove kvartove. Ali, nisam ja to toliko ni pratila. Obično ljudi prate onda kad je škandal. Jedino je škandal danas novost i vijest, zaključuje Darja Jurčić.