ZAGREB  Sveučilišni profesori neće po sili zakona raditi do 67. godine života, kako je to u nacrtu predviđao novi Fuchsov Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, već će se na njih primjenjivati ista pravila koja vrijede za ostatak hrvatskog radništva. Iako je u e-savjetovanju o spomenutom zakonskom prijedlogu bilo oprečnih zahtjeva, jer brojni su predstavnici akademske zajednice tražili liberalnija pravila za odlazak u mirovinu i nakon te dobne granice, a drugi upozoravali da se sustav tako puni starijim kadrom na štetu mladih, ministar je odlučio da će se dob umirovljenja sveučilišnih profesora uskladiti s radnim zakonodavstvom.

To bi, drugim riječima, značilo da će se i na njih odnositi budući Zakon o radu, koji predviđa mogućnost rada do 68. godine, bez potrebe dogovora s poslodavcem.

Velika promjena

U prijedlogu koji je ušao u e-savjetovanje, stajalo je da profesori u mirovinu idu sa 67 godina, a ako postoji potreba za njihovim angažmanom nakon toga, ugovor im se može produljiti maksimalno do 70 godina, i to pod uvjetom da fakultet ili institut na kojem rade sam pokrije njihovu plaću. Postojeći zakon, pak, rad nakon 65-e omogućuje samo uz posebno odobrenje visokog učilišta, a takvi bi primjeri trebali biti iznimka, a ne pravilo. Ova je odredba prije desetak godina donesena upravo zato da se mladim znanstvenicima omogući brže zapošljavanje u sustavu i spriječi masovna praksa produljenja radnog odnosa na fakultetima i nakon stjecanja uvjeta za mirovinu, ali se u praksi nerijetko izigravala.

Ograničavanje dobne granice za umirovljenje na 65 godina tražili su, među ostalim, iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, tvrdeći da je podizanje dobne granice umirovljenja sveučilišnih profesora štetno za sustav.

– Smatramo da je umirovljenje sa 67 godina neprihvatljivo za sustav visokog obrazovanja, jer mladi onda puno kasnije ulaze u sustav, a većina ljudi nakon 65-te dosta je umorna i više ne radi kvalitetno svoju nastavu. Zalažemo se da u sustavu mogu ostati oni koji su vitalni, koji mogu raditi i koji su priznati znanstvenici, i da to bude izuzetak za koji treba zadovoljiti određene kriterije, kao što je to sada slučaj. Odredba kojom propišete svima da moraju ostati u sustavu do 67. godine veliki je korak natrag. Prije svega, zbog mladih ljudi koji nam odlaze. Vi ih obrazujete, a onda nemaju posla zbog toga što se netko tko više nije u stanju raditi još dvije godine vuče u sustavu. To je krajnje neproduktivno, upozorava prof.dr. Vesnica Garašić, predsjednica Velikog vijeća sindikata.

Produljenje radnog vijeka za dvije dodatne godine bilo je, smatra, znak dodvoravanja određenim strukturama na sveučilištu, prije svega starijim profesorima koji inzistiraju na tome da rade do 70-te. »Najčešće su vam to ljudi koji samo inzistiraju na svojim pravima, a ne na kvaliteti, i kojima nije do sustava, nego do toga da pokupe što više za sebe«, upozorava Garašić.

Na Sveučilištu u Rijeci nisu zadovoljni novim rješenjem koje će, smatraju također, otežati pristup mladim nastavnicima i znanstvenicima sveučilištu.

– Odmah smo upozorili da bi uvođenje te odredbe odgodilo ulazak mladih ljudi za dvije godine. To zanavljanje na sveučilištu, za koje vjerujemo da je važno, time bi se ukinulo. Nova odredba koja umirovljenje vezuje uz ZOR, vraća to pitanje jer se odluka prepušta profesorima i drugim djelatnicima. Zanima me kako će izgledati konačni prijedlog, još ne znamo što očekivati, komentira prof.dr. Snježana Prijić-Samaržija.

Želja sveučilišnih nastavnika za duljim radom je značajna, smatra riječka rektorica, pa će – ako im se omogući da rade dulje, većina profesora iskoristiti tu mogućnost. »To će značiti da dulje u sustavu ostaju stariji ljudi, a s obzirom da možemo zapošljavati nove tek kad netko ode u mirovinu, to će značajno usporiti zapošljavanje mladih«, ističe. Riječko je sveučilište prema njenim riječima dosad imalo vrlo fiksne kriterije za produljenje rada, a oni kojima se produžavalo ugovor o radu i nakon 65. bili su vrlo, vrlo rijetki. »Uistinu, odobravali smo produženje samo kad se radilo o iznimno potrebnim profesorima. To će za nas biti velika promjena«, zaključuje.

Brine je i sastav sveučilišnog vijeća, koje će imati puno više elemenata nadzora i prijetnje za autonomiju sveučilišta, a u zakonu, kao nedostatak, vidi izostanak razvojnog elementa, premalo otvorene znanosti, premalo internacionalizacije i smanjenje participacije studenata u odlučivanju.

Zaštita plaća

U Nezavisnom sindikatu znanosti ogorčeni su pak činjenicom da je većina njihovih primjedbi u javnoj raspravi o novom zakonu odbijena. Jedna od značajnijih na kojoj su inzistirali bila je odredba vezana uz novi sustav financiranja kroz programske ugovore, gdje su sindikati tražili da se plaće zaposlenih zaštite od mogućih ovrha. U čl.99, primijetili su, nedostaje stavak koji bi eksplicitno definirao da masa plaća predviđena programskim ugovorom za obavljanje osnovne djelatnosti ne može biti predmet ovrhe ili prenamjene za druge potrebe. Tražili su da se plaće i materijalna prava zaposlenih definiraju kao strogo namjenska i fiksna sredstva koja nisu na dispoziciji za druge potrebe, niti predmet manipulacije cijenom rada u sustavu.

– Do sada su plaće išle preko COP-a i nije bilo šanse da vam bilo tko, bez obzira kako ustanova vodi posao, s gubicima ili ne, zadire u plaću. Plaća zaposlenih nikako nije dolazila u pitanje. Htjeli smo osigurati da tyaj dio koji je namijenjen za plaće ne može biti predmet ovrhe u slučaju lošeg poslovanja ustanove, ali nismo uspjeli, razočarana je Garašić. Odgovor je ministarstva na njihov zahtjev bio da se ta pitanja definiraju u pregovorima o programskim ugovorima, što je krhko jamstvo zaposlenima da će im plaće u budućnosti biti sigurne.