Neadekvatna struktura smještajnih kapaciteta potaknuta ‘bujanjem’ nekretninskog biznisa, radna snaga, poticanje investicija u gradnju hotela, turističko zemljište i upravljanje kvalitetom ključni su izazovi koje bi trebalo što hitnije riješiti u hrvatskom turizmu, upozorili su hotelijeri u četvrtak u HUP-u.

“Ako se ti problemi u turizmu, koji se danas nazivaju izazovima, što prije ne počnu rješavati i ne riješe, sami ćemo se za pet godina pokopati”, poručio je direktor Hrvatske udruge turizma (HUT) Veljko Ostojić na okruglom stolu u HUP-u, na kojemu su se oko tih ključnih izazova složili i ostali sudionici – direktorica HUP-a Irena Weber, predsjednik Uprave Maistre Tomislav Popović i konzultant u hotelijerstvu u turizmu Branko Bogunović.

Najveći problem u turizmu uzrokuje nekretninski biznis koji se pretvara u turizam kroz iznajmljivanje smještaja. Pritom nije probem klasični obiteljski smještaj kod domaćina s dvije-tri sobe, nego objekti koji se grade i kupuju da bi se konvertirali u apartmane najčešće samo za turistički najam. Weber je taj biznis označila i svojevrsnom “poreznom oazom”, objasnivši da je velika razlika u poreznom opterećenju ozbiljnog turističkog i nekretninskog biznisa odnosno omjer je 10 naprema 1.

“Porezni sustav za turizam je u Hrvatskoj dosta čudan, i to donosi negativne posljedice ne samo za turizam, nego se teže pronalazi i domaća radna snaga jer radi u svojim nekretninama, posljedice su i po obrazovanje jer takvim radnicima ne trebaju škole, za komunalnu infrastrukturu i na kraju, sve se to oglea i u velikom rastu cijena nekretnina, pa mladi ljudi ne mogu više lako ni unajmiti ni kupiti nekretnine”, naglasila je Weber.

Popović smatra i da bi i država i lokalne vlasti morale više učiniti, pa čak i da  “država dekretom zabrani gradnju na obali”, inače ćemo i dalje imati lošu smještajnu strukturu u turizmu, koja je sada s oko 70 posto kreveta u privatom komercijalnom i nekomercijalnom smještaju, a 30 posto u ostaim vrstama, od čega je oko 10 posto kreveta u hotelima, što je i on i ostao ocijenili izuzetno lošim.

“Krajem 1990-ih u Hrvatskoj je to bilo obrnuto – hotelski i drugi organizirani komercijalni smještaj činio je 60 posto, a sada se sve preokrenulo i tu stvati ne štimaju, to treba hitno rješavati. Hotele ne treba graditi na silu, ali ima dovoljno prostora za razne bolje mjere i država tu mora utjecati”, poručio je Popović.

Velikim problemom označio je i neriješeno pitanje turističkog zemljišta oko hotela i kampova, na koje hotelijeri računaju i u investicijama, kao i to da se u Hrvatskoj ne može naći dovoljno domaćih radnika, pa se uvoze.

Ostojić je iznio i podatak da je od 1,85 milijuna kreveta sada u turizmu, u hotelima nešto malo više od 190.000 i to je neodrživo te se nada da će poboljšanjima i u tom smislu pridonijeti novi zakon o turizmu, koji se još izrađuje.

“U godinu dana od lani u turizmu smo dobili 55.000 novih kreveta u privatnom smještaju, to je kao da smo dobili 110 hotela Ambasador u Opatiji ili Dijamant u Poreču, a kada bi to bili hotelski kreveti, puno veća bi bila korist za sve, a i sezona bi bila dulja, jer privatni smještaj ima kratku sezonu od dva-tri mjeseca, dok dosta hotela radi cijele godine”, kazao je Ostojić.

Bogunović je istaknuo da cijene nisu problem ako ih prati kvaliteta, ali da Hrvatska u odnosu na mediteranske zemlje zarađuje manje od turista jer je u toj regiji, u većini zemalja udjel hotelskih kreveta 30 do 50 posto, a privatni smještaj je u Europi više u gradovima nego uz obale. I po njemu i po istraživanju HUT-a, Hrvatska prema hotelskim cijenama u odnosu na ostatak Mediterana nije ni najskuplja ni najjeftinija, što su označili dobrom pozicijom.