Hrvatska udruga banaka (HUB) priopćila je kako je odluka Suda Europske unije potvrdila stajalište HUB-a da je u Hrvatskoj “slučaj Franak“ specifičan u odnosu na druge države EU-a, s obzirom da je u Hrvatskoj konverzija provedena zakonskim rješenjem koje je bilo obvezujuće za banke, a dobrovoljno za potrošače.

HUB navodi zaključak suda prema kojemu se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva, odnosno, u hrvatskim okolnostima, na odredbe sporazuma o konverziji sklopljenih u skladu s pravilima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine.

“Naime, podrazumijeva se da je nacionalni zakonodavac svojom intervencijom uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana, te je takva odluka u skladu s već postojećom sudskom praksom (odluka Europskog suda C-81/19)”, ističu iz HUB-a, podsjetivši da je  94 posto korisnika CHF kredita dobrovoljno konvertiralo svoje obveze.

Iz HUB-a navode i da su navedenim zakonskim rješenjem banke u cijelosti snosile trošak konverzije, u ukupnom iznosu od 7,5 milijarda kuna čime je, ističe se, ostvaren jednakopravni položaj dužnika tako da se položaj korisnika CHF kredita izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u eurima.

“Imajući u vidu prethodno navedeno, bilo kakvo dodatno obeštećenje jedne kategorije dužnika bilo bi diskriminatorno i narušilo bi zakonom uspostavljenu postojeću ravnotežu”, smatraju u HUB-u.

Ukazuju, nadalje, i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku već odlučio da je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju valjan i ima pravne učinke u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da su korisnici kredita u francima izjednačeni s eurskim dužnicima.

Po njima, takav stav dodatno je potvrđen i odlukom Suda EU.

“Podsjećamo kako su izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su bile zakonska osnova za provođenje konverzije potvrđene i sa strane Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je u postupku vezanim za zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona kojim je propisan postupak konverzije, utvrdio da je navedeni propis usklađen s Ustavom. S obzirom na to da je na nacionalnoj razini, odlukama Vrhovnog suda RH, a sada i presudom Suda EU već odlučeno o zakonitosti provedene konverzije, pitanje valjanosti konverzije i njezinih učinaka na restituciju potrošača više ne bi trebalo biti predmetom raspravljanja pred sudovima”, zaključuju u HUB-u.

U četvrtak je objavljeno kako je, odlučujući o pravu na obeštećenje po preplaćenim kamatama i valutnoj klauzuli za kredite nakon provedene konverzije, Sud EU zaključio da takvi krediti ne spadaju pod direktivu o zaštiti potrošača.

Sud je objavio odluku prema kojoj direktivu od od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da “ugovorne odredbe koje su odraz nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive”.

Riječ je o zahtjevu upućenom u okviru spora između osobe A. H. i Zagrebačke banke u vezi s povratom iznosa koje je banka navodno neosnovano stekla na temelju nepoštenih odredaba koje su prvotno bile sadržane u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile i naknadno zamijenile, putem dodatka kojim su unesene izmjene predviđene hrvatskim zakonom.

Odluka u ovom slučaju čekala se od listopada 2020. kada se Općinski građanski sud u Zagrebu obratio Sudu EU, a nezavisna odvjetnica Juliane Kokott dala mišljenje da je Sud EU nenadležan.

Udruga Franak u četvrtak je priopćila da se odluka o pravu na obeštećenje svih potrošača s konvertiranim kreditima seli na Vrhovni sud.

“Mi obeštećeni nismo i Vrhovni sud mora donijeti jedinu pravilnu odluku, a to je da vještačenjem na sudovima moraju biti utvrđena naša prava, jer pravnim mačem bez matematičkih izračuna nije moguće presjeći i utvrditi je li konverzijom postignuta ravnoteža prava i obveza između potrošača i banaka”, zaključuje udruga Franak.