– Hrvatska biskupska konferencija (HBK), u okolnostima koje potresaju Katoličku crkvu u Hrvatskoj zbog slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika, publicirala je dva priručnika kojima je cilj zaštita maloljetnika od zlostavljanja.

Priručnici „Rane zlostavljanja“ i „Primjeri dobre prakse za zaštitu maloljetnika“ upozoravaju da moć i društveno-crkveni položaj različitih sudionika igraju ključnu ulogu u razvoju zlostavljanja.

Priručnici imaju po šezdesetak stranica, oba su se izvorno pojavila kod Nacionalne službe za zaštitu maloljetnika Talijanske biskupske konferencije, a HBK ih je prevela na hrvatski i učinila digitalno dostupnim na svojoj mrežnoj stranici.

Rane zlostavljanja

Priručnik “Rane zlostavljanja” nastoji odgovoriti na brojna pitanja, među inim gdje se događa zlostavljanje, kada nastaje, koje su mu karakteristike i s kakvim su posljedicama za žrtve. Oblikovan je s pedagoškim i informativnim pristupom koji može pomoći učiteljima, odgajateljima i pastoralnim radnicima da shvate strašnu stvarnost zlostavljanja.

Priručnik ističe da u središtu i na početku svakoga promišljanja i razumijevanja te problematike mora biti prihvaćanje, prepoznavanje i slušanje ranjenih osoba. Crkva se treba odmah suočiti u svim stvarnostima i na svim razinama problema zlostavljanja maloljetnika, što iziskuje ponovno čitanje, reviziju i provjeru pošasti i patnje zloporabe moći, savjesti i seksualnog zlostavljanja koje provodi i crkveno osoblje, kaže se.

To uključuje reviziju i obnovu teoloških, duhovnih, pastoralnih koncepata i kanonskoga prava, karizmi i ciljeva crkvenih udruga, institucija i organizacija, redovničkih zajednica, instituta posvećenog i apostolskog života, novih oblika posvećenoga života, crkvenih pokreta i raznih skupina u Crkvi.

Priručnik izlaže problem u devet kraćih poglavlja: što je seksualno zlostavljanje, značenje i definicija seksualnog zlostavljanja, žrtve i mjesta seksualnog zlostavljanja, karakteristike zlostavljanja, posljedice za žrtvu, osoba koja zlostavlja i značenje zlostavljanja u crkvi danas i dr.

Zlostavljanje se ne može objasniti kao pojedinačan čimbenik neovisan o okruženju i uvjetima. Također, ne može se objasniti ni kao izolirana činjenica ili isključivo zbog prilike koja mu je pogodovala ili ga je izazvala.

Ono se javlja unutar asimetričnog odnosa u određenom okruženju koje ga priprema, dopušta i, u najgorem slučaju, štiti i brani, kaže se i naglašava da moć i društveno-crkveni položaj različitih sudionika igraju ključnu ulogu u razvoju zlostavljanja.

Nije dovoljno ukloniti neke ljude s njihovih mjesta – to se svakako mora učiniti – jer je problem u sustavu. Suočeni sa seksualnim zlostavljanjem, zloporabom moći i savjesti trebamo proširiti svoj pogled, navodi priručnik riječi pape Franje iz pisma čileanskim biskupima 2018. godine.

Primjeri dobre prakse za zaštitu maloljetnika

Priručnik “Primjeri dobre prakse za zaštitu maloljetnika – za roditelje, učitelje i pastoralne radnike”, ističe da bez pretenzije na sveobuhvatnost zagovara uspostavu sigurnog okruženja za najbolje odrastanje i sazrijevanje malenih.

Očito je da neka praktična rješenja nisu dovoljna ako kod svih pastoralnih suradnika ne postoji odlučna svijest o vlastitoj ulozi svjedoka vjere i odgojitelja.

Priručnik izlaže praktične savjete na koje treba obratiti pažnju kod zaštite maloljetnika. To su eventualne štete koje se prema maloljetnicima ne smiju događati i obveze koje treba preuzeti u Crkvi za promicanje zaštite maloljetnikâ.

Svatko tko ima odgovorne uloge u Crkvi u područjima koja uključuju maloljetnike mora voditi računa o kriterijima za odabir onih koji se brinu o maloljetnicima u Crkvi i koji su uključeni u njihovu formaciju.

Navodi značajke koje, za sigurnost maloljetnikâ, moraju jamčiti odgovorni u Crkvi, te napominje da je potrebno pribaviti suglasnost roditelja za obavljanje aktivnosti s maloljetnicima koje promiču crkveni subjekti.

Priručnik upućuje na opće mjere opreza kojih se trebaju pridržavati sve odrasle osobe s odgojno-obrazovnim zadaćama ili koje na bilo koji način imaju odnose s maloljetnicima u obavljanju crkvenih aktivnosti, kao i na radnje koje treba poduzeti u tim prilikama, te na radnje koje se ne smiju događati.