Hrvatska će nakon više od tri desetljeća svoje samostalnosti dobiti zakon o lobiranju i registar tvrtki i pojedinaca koji se time bave profesionalno. Registar će voditi Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa, a svi koji budu u njega upisani dužni su jednom godišnje podnositi izvješća o svim aktivnostima lobiranja iz kojih bi se trebalo vidjeti koje su odluke zagovarali i kod kojih državnih službenika ili dužnosnika.

Ministarstvo uprave i pravosuđa jučer je objavilo prijedlog zakona i on je objavljen na portalu e-savjetovanje i svi zainteresirani mogu u sljedećih mjesec dana dati svoje komentare. Donošenje tog zakona Vlada je najavila u svojoj antikorupcijskoj strategiji iz 2021. godine, ali i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Obećavale su ga i sve Vlade u posljednjih 20 godina u svojim reformskim dokumentima i strategijama, pa tako i Vlada Andreja Plenkovića u svom prvom mandatu, a on bi na snagu trebao stupiti početkom sljedeće godine, zadnje godine njihova drugog mandata.

Razdoblje hlađenja

Registar lobista vodit će se pri Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa u elektroničkom obliku i u njega će se morati obvezno upisati lobisti koji taj posao rade za naknadu, a lobisti koji ne naplaćuju svoje usluge moći će to učiniti dobrovoljno.

Registar lobista bit će, najavljuje Ministarstvo uprave i pravosuđa, u dijelu koji zahtijeva transparentnost javan, za fizičke osobe koje obavljaju poslove lobiranja podaci će biti dostupni dvije godine, a za pravne osobe, odnosno tvrtke pet godina od dana brisanja iz registra. Jednom godišnje oni koji su upisani u registar morat će Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa podnositi izvješća o radu. Prijedlogom zakona predviđen je i period hlađenja, pa dužnosnici ili službenici, neće moći godinu dana nakon prestanka dužnosti ili službe lobirati uz naknadu u onim poslovima kojima se njihova bivša institucija bavi. Uz to predviđene su i sankcije za one koji krše zakon, novčane kazne do najviše pet tisuća eura, ali i zabrana obavljanja djelatnosti ili brisanje iz Registra.

U obrazloženju prijedlog Ministarstvo uprave navodi da se lobiranjem može bitno utjecati na život pojedinca i čitavog društva i da zato postoji snažan javni interes da se zna tko za koga lobira i u vezi čega, a »manjak regulacije može stvoriti opravdanu javnu zabrinutost o ulozi stečenih interesa u stvaranju politika i rizik da privilegirani ili pretjerani utjecaj može rezultirati odlukama javnih politika u korist privatnih interesa, a na štetu cjelokupnom društvu«.

Prvi korak

Konačno reguliranje djelatnosti lobiranja podržava i Ivan Žužul, vlasnik ZBT Consultinga i predsjednik Hrvatskog društva lobista, koje traži donošenje zakona još od 2008. godine.

– Nama je najviše stalo do toga da se razdvoje oni koji taj posao rade transparentno i profesionalno od onih koji lobiraju ispod žita. U registar bi se trebali upisati svi koji u svoje ili nečije ime zagovaraju ideje ili rješenja kod javnih donositelja odluka. Naravno, nikada to nisu samo oni koji su profesionalni lobisti, a ovaj se zakon odnosi prvenstveno na njih, kaže Žužul. On dodaje da bi volio da u konačnici iz ovog početnog registra nastane Registar transparentnosti i da se u njega obvezno uključe i svi oni koji nastoje kod vlasti zagovarati neke ideje, pa tako da to bude obveza udruga poput poslodavca ili sindikata.

– Bilo bi dobro da dobijemo registar transparentnosti poput onoga koji postoji u Europskoj komisiji ili Europskom parlamentu, pa da javnost ima uvid tko je i za čiji račun kod donositelja odluka zastupao neko rješenje. Tako da upis u registar bude obveza i onih koji to ne rade uz naknadu. Ali ovo je prvi korak i važno je da se on dogodio, da imamo podlogu na kojoj kroz praksu možemo graditi još transparentnija i bolja rješenja, zaključuje Žužul.

Na pitanje koliko Hrvatska ima lobista Žužul kaže da odgovor ne može dati, nada se da će ga ponuditi Registar, te dodaje da samo može reći da je u njihovo društvo uključeno šest trvtki i 49 pojedinaca.

Zakonska definicija

Zakonski prijedlog lobiranje definira kao organizirano promicanje, zagovaranje ili zastupanje određenih interesa ili prenošenje informacija onima koji sudjeluju u donošenju odluka i akata tijela zakonodavne ili izvršne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

Zakon razlikuje lobiste koji za naknadu lobiraju za drugu osobu, lobiste koji lobiraju za poslodavca kod kojega su zaposleni te organizacije ili tijela koja predstavljaju profesionalne, poslovne ili druge sektorske interese, odnosno gospodarska ili interesna udruženja, udruge poslodavaca i organizacije civilnog društva. Lobirane osobe, odnosno one na koje se nastoji utjecati, su dužnosnici, posebni savjetnici, službenici, izabrana, imenovana, zaposlena ili na drugi način angažirana osoba u tijelima zakonodavne ili izvršne vlasti, tijelima državne uprave ili tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave