Budući da je uz proizvodnju vrećica u Hrvatskoj vezano oko 1.800 radnih mjesta, Hrvatska želi postići kompromis pa predlaže da se neke vrste vrećica izuzmu iz primjene direktive, no u EU, uz iznimku Slovenije, zasad teško nalazi saveznike jer su zemlje članice uglavnom uvoznice, a ne proizvođači vrećica
ZAGREB Radi zaštite vlastite proizvodnje, a time i više od 1.500 radnih mjesta, Hrvatska se snažno angažirala u europskim raspravama o novoj direktivi kojoj je cilj smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica.
Prema prvom prijedlogu Europske komisije, iz studenog prošle godine, direktiva bi se odnosila na vrećice tanje od 50 mikrona koje su, kako je objasnila Komisija, često jednokratne i u velikim količinama završavaju u otpadu. Komisija je sugerirala niz mjera koje bi države članice EU-a mogle uvesti kako bi smanjile potrošnju tih vrećica, od naplate do potpune zabrane.
Kad se usvajaju novi europski propisi, stajališta Hrvatske moraju potvrditi i nadležni saborski odbori. No, taj mehanizam još uvijek povremeno »škripi«. Pokazalo se to upravo na primjeru plastičnih vrećica o kojima se saborski Odbor za zaštitu okoliša i prirode trebao izjasniti već dvaput, ali to se nije dogodilo jer su članovi Odbora na prošloj sjednici dobili pogrešne papire.
– Stajališta koja smo dobili od Vlade i od Odbora za europske poslove nisu bila identična. Razlika je bila upravo u onom dijelu na koji smo upozorili na prethodnoj sjednici, a to je da Vlada treba uzeti u obzir i gospodarske aspekte ovog pitanja jer se radi, što izravno, što neizravno, o 1.800 radnih mjesta. Zato smo stajalište vratili Odboru za europske poslove i sad čekamo da nam dostave točne dokumente, pa ćemo se o njima izjasniti, kazao nam je predsjednik Odbora za zaštitu okoliša, HDZ-ov Branko Bačić. Bačić ističe da se njegov Odbor zalaže za definiranje statusa i uporabe plastičnih vrećica, ali da žele da se pri izradi stajališta ne zanemari i mogući utjecaj direktive na hrvatske proizvođače.
Veći broj država bio je rezerviran prema prvotnom prijedlogu direktive, a među njima i Hrvatska koja je, kako doznajemo, u međuvremenu definirala i »kontraprijedlog« koji uzima u obzir interese hrvatskih tvrtki, odnosno proizvođača vrećica ili sirovine za njihovu proizvodnju. Prema informacijama iz Ministarstva gospodarstva, Hrvatska bi htjela da se iz primjene direktive izuzmu tzv. vrlo lagane plastične vrećice, tanje od 20 mikrona, koje služe, primjerice, za umatanje neupakirane hrane, ali i vrećice deblje od 35 mikrona jer su, pojašnjavaju nam u Ministarstvu, jednako čvrste kao i one iznad 50 mikrona. Stoga se mogu koristiti više puta, odnosno ne trebaju se tretirati kao jednokratne. Tako bi se, prema hrvatskom stajalištu, direktiva odnosila samo na vrećice debljine od 20 do 35 mikrona.
Tijekom rasprave koja se nedavno o ovoj temi vodila na saborskom Odboru za zaštitu okoliša i prirode, postalo je jasno da će Hrvatska, međutim, teško pronaći puno saveznika u EU da bi »progurala« svoje prijedloge, budući da većina država članica gotovo uopće nema proizvođača plastičnih vrećica, pa im gospodarski aspekt nije toliko bitan. Zemlje EU-a vrećice uvoze iz Kine, ali i iz Hrvatske budući da naše tvrtke 60 posto svoje proizvodnje izvoze, najviše u Njemačku i nordijske zemlje. Prema procjenama Hrvatske gospodarske komore (HGK), proizvodnjom plastičnih vrećica u Hrvatskoj se bavi 87 tvrtki, dok je oko 1.800 radnih mjesta, izravno ili neizravno, povezano s tom proizvodnjom.
Ipak, kako doznajemo, jedna od saveznica Hrvatske na ovom pitanju je Slovenija, a budući da države članice periodično iznose nove prijedloge koji utječu na tekst prijedloga direktive, još se ne zna kako će direktiva u konačnici izgledati, pa Hrvatska nastavlja lobiranje za svoje interese.
Jedan od kompromisnih prijedloga koji se u međuvremenu pojavio jest i da se omogući uvođenje naplate svih vrsta vrećica, uključujući platnene, papirnate, biorazgradljive. Kupac bi tako sam na prodajnom mjestu odlučivao za koju će vrećicu izdvojiti novac, a visina naknade bi se određivala prema unaprijed utvrđenim standardima, primjerice, vremenu koje vrećici treba da se razgradi. I hrvatskim proizvođačima, očekivano, bilo bi prihvatljivije takvo rješenje, nego potpuna zabrana.
