Sporije nego što je najavljeno i presporo za najsiromašnije članove društva, ali Hrvatska se polako kreće prema uspostavljanju banke hrane i puno efikasnijeg sustava za doniranje i distribuciju hrane do onih koji je sami sebi ne mogu kupiti. Dugo godina prepreku je predstavljao porezni sustav, ali od 2015, godine PDV na doniranu hranu se ne naplaćuje i otad se govori da se doniranje hrane, koje je prvenstveno pitanje borbe protiv siromaštva, ali i borbe protiv klimatskih promjena i zaštite okoliša, ne može prepustiti na brigu samo Caritasu, Crvenom križu i ostalim civilnim udrugama, te da im u tom poslu mora pomoći cijelo društvo, počevši od državnih vlasti.

Važan korak u tome je i nedavno objavljeni natječaj kojim će se podijeliti 30 milijuna kuna posrednicima u doniranju hrane za infrastrukturno opremanje, ali na tom će se natječaju izabrati i po jedan koordinator u svakoj županiji, svojevrsna banka hrane. Ona bi na teritoriju županije trebala imati jasni pregled potreba za hranom, ali i mogućnosti doniranja. Novac će Hrvatska povući iz Mehanizma za oporavka i otpornost, a projekti koji prođu na natječaju mogu računati na puni iznos i ne trebaju vlastiti doprinos za financiranje.

Koordinatorima na županijskoj razini, odnosno onima koji odluče prihvatiti ulogu banke hrane za svoju županiju podijelit će se ukupno 15 milijuna kuna za infrastrukturno opremanje. Vlada je odluku o tome koliko će novca dobiti koordinator u pojedinoj županiji donijela na osnovu broja korisnika, pa će tako banka hrane, odnosno onaj tko se projektom izbori za ulogu koordinatora u Primorsko-goranskoj županiji za početak dobiti 600 tisuća kuna. Najveći iznosi dodijelit će se u Zagrebu, Sisačko-moslavačkoj i Osječko-baranjskoj županiji, gdje je i najviše korisnika pučkih kuhinja i socijalnih samoposluga.

Marija Faustina Kovačević / NL arhiva

Posrednicima u doniranju hrane podijelit će se preostali iznos od 15 milijuna kuna. Tim novcem mogu primjerice kupiti hladnjače, opremiti pučke kuhinje, nabaviti dostavna vozila. S obzirom na to da je u Hrvatskoj trenutno registrirano 127 posrednika u lancu doniranja hrane, uključujući Crveni križ, gradska i općinska društva Crvenog križa, Caritas, nadbiskupijski, biskupijski i župni Caritasi, udruge civilnog društva, nije to veliki novac niti će zadovoljiti sve njihove potrebe. No, svi oni koji u brojnim obiteljima osiguravaju najnužnije kažu da će im taj novac, koliki god iznos dobiju, dobro doći. Tako govori i ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupije sestra Marija Faustina Kovačević.

– Svakome od nas će dobro doći novca da se nabavi hladnjak, štednjak, poveća skladišni prostor ili nabavi dostavno vozilo, jer ova koje imamo nisu u baš najboljem stanju, napominje ona.

Na pitanje kako funkcionira elektronički sustav, kojim je Ministarstvo poljoprivrede povezalo donatore i posrednike, te je li ukidanje PDV-a doprinijelo većem broju donacija, ona odgovara da je donacija više, ali da je više i onih koji trebaju pomoć.

– Sve je više li ljudi koji trebaju pomoć, povećao se taj broj u vrijeme pandemije, i sada je s rastom cijena i ratom u Ukrajini, samo dodatno porastao. Sve je više potrebitih pa nam dobro dođe svaka donacija, ali i ljudi koji su spremni volontirati i pomoći, poručuje ravnateljica.

Onih koji su na pragu siromaštva u Hrvatskoj je 18,3 posto od ukupnog broja stanovnika, udio je znatno veći među starijom populacijom, a posebice su ugrožene žene koje žive u samačkim kućanstvima.

I dok mnogi od ovih 18,3 posto stanovnika Hrvatske preživljavaju zahvaljujući socijalnim samoposlugama ostatak Hrvatske godišnje baci 286.379 tona hrane, a procjenjuje se da je u trenutku kad završi u smeću barem sto tisuća tona ispravno za konzumaciju. Hranu bacaju najviše građani, ali i trgovački lanci i restorani i osim što je svakome jasno koliko je nakaradno da je netko gladan dok se toliko hrane baca, u Europi je to postalo i pitanje borbe protiv klimatskih promjena. Manje bačene hrane znači i smanjeni utjecaj otpada na klimu, ali i mogućnost smanjenja proizvodnje hrane, a time i smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova. Brojni su planovi i strategije napravljeni kako bi se do 2030. godine prepolovilo bacanje hrane. To se u situaciji u kojoj zbog rata u Ukrajini, cijene hrane rastu dvoznamenkastim stopama a prijeti i njezina nestašica, te glad u pojedinim dijelovima svijeta čini kao prilično spora promjena, posebice u Europskoj uniji koja godišnje baci 90 milijuna hrane.