RIJEKA – Do ljeta bi Vlada u javno savjetovanje trebala poslati nacrt prvog krovnog Zakon o turizmu čime će Hrvatska postati prva zemlja koja na ovaj način kreće u upravljanje održivim razvojem turizma. Naime, sve je više primjera po Europi, ali i šire kako se pojedine destinacije ili regije kreću “obračunavati” s overturizmom. Posljednji je primjer bio talijanske regije Južni Tirol gdje su kapacitete ograničili na brojke iz rekordne 2019. Dok su u susjednoj Italiji jednostavno “odrezali” do koje granice mogu i žele, u Hrvatskoj se u obuzdavanje negativnosti koje se događaju u turizmu ide na drugačiji, sveobuhvatniji način. I naša je zemlja upala u zamku overturizma, pumpanja brojki i ljetnih gužvi koje “guše” mnoge destinacije. No tu je i nekretninski biznis koji nekontrolirano buja te sve skupa prijeti da ćemo “sami sebe pojesti”.

Veliko opterećenje

I u Hrvatskoj ima inicijativa prema većoj održivosti nekih destinacija, kao Malog Lošinja ili projekta “Respect the city” u Dubrovniku, koji je usto i ograničio broj kruzera, no do sada ovako sveobuhvatne inicijative na nacionalnoj razini praktički nije bilo.

Donošenje prvog uopće krovnog Zakona o turizmu dio je sveobuhvatne reforme upravljanja razvojem turizma.

Prema riječima resorne ministrice Nikoline Brnjac, novi Zakon će urediti upravljanje razvojem održivog turizma, praćenje razvoja turizma, kao i sustave osiguravanja održivosti, potom prikupljanja, praćenja i analize podataka, sustav upravljanja destinacijom te sustav poticanja, praćenja i analize ulaganja u turizmu.

Snimio DAVOR KOVAČEVIĆ

Pojašnjavajući što to konkretno znači, kazala je kako se u Hrvatskoj po prvi puta kreće upravljati održivim razvojem turizma.

– Vidimo da nam broj gostiju raste, ulazak u schengenski sustav i eurozonu taj će trend još naglasiti. Krenuli smo stoga u reformu kroz četiri elementa, od donošenja Strategije kroz koju smo željeli u središte staviti lokalno stanovništvo, potom Nacionalnog plana razvoja održivog turizma do 2027., samog krovnog Zakona o turizmu do izvora financiranja. Zakon tako prvi put donosi alate za praćenje tog razvoja. Uvodi se indeks turističke razvijenosti te će jasno pisati što je ITR, kako se donosi, dakle, dobit će zakonski okvir. Potom uvodimo sustav pokazatelja održivosti. Neki od primjera pokazatelja su kvaliteta mora, opterećenost prostora turizmom, potrošnja pitke vode te električne energije, količina stvorenog komunalnog otpada, ali i promet u mirovanju. I ti će pokazatelji biti podloga za donošenje satelitskog računa održivog turizma, plana upravljanja i strateških dokumenata, kazala je Brnjac dodajući kako će se kroz satelitski račun održivog turizma, uz sve one pozitivne efekte koje donosi turizam, pratiti i učinak turizma na okoliš i život lokalnog stanovništva, opterećenje komunalnog sustava, prometne infrastrukture, plaža i slično. S time da će se ovaj dokument donositi na tri razine, i to na nacionalni račun, regionalni računi na razini regija NUTS 2, odnosno Jadranska, Panonska, Sjeverna Hrvatska i Grad Zagreb te županijski računi samo za Jadransku Hrvatsku (NUTS 3).

Lokalna odgovornost

Samo upravljanje destinacijom temeljit će se, pak, na izračunavanju prihvatnog kapaciteta za područje nekog grada ili općine. Prema aktualnim konturama zakona to će za one koje imaju indeks turističke razvijenosti 1 i 2, a to je, primjerice, većina obale, biti obaveza. S time da će se više njih moći organizirati te zajednički računati prihvatni kapacitet za određeno područje, primjerice rivijeru ili otok.

To znači da će se izračunati vršno opterećenje koje neko područje može podnijeti. Primjerice, koliko vode treba lokalno stanovništvo, a koliko je potrebno kada su tu turisti. I putem toga će se moći planirati razvoj destinacije jer će se točno znati koliko će komunalne infrastrukture trebati za dvije, tri ili pet godina. Razlog zbog kojega se ide u smjeru davanje novih uloga i odgovornosti lokalnoj i regionalnoj samoupravi je neravnomjerna turistička razvijenost Hrvatske, naime, država ne može propisati jednake uvjete za razvoj turizma u, primjerice i Našicama već je potrebno osigurati svima da se razvijaju u smjeru održivosti na temelju potencijala i vlastitih potreba. Tako su u nekim destinacijama potrebni dodatni smještajni kapaciteti, a u drugima je potrebno samo poboljšati kvalitetu postojećih. Kroz cijeli novi model definirat će se i uloga turističkih zajednica u upravljanju destinacijom čime one postaju prave organizacije za upravljanje destinacijom, pojasnila je resorna ministrica. Novost su planovi upravljanja za četverogodišnje razdoblje koji će sadržavati analizu stanja i resursnu osnovu, pokazatelje održivosti na razini destinacije, mjere i aktivnosti potrebne za ostvarenje vizije, kao i prijedlog smjernica i preporuka za razvoj destinacije te popis projekata značajnih za razvoj destinacije. Naime, kako sada stvari stoje, išlo bi se s time da bi na regionalnoj razini, planove upravljanja radile regionalne, dakle županijske turističke zajednice, moguće i više njih zajedno, i slale ih županijskim skupštinama na usvajanje, dok bi na lokalnoj razini planove radili lokalni TZ-i koji bi ove dokumente potom slali na usvajanje gradskim i općinskim vijećima. Planove će se moći raditi, kao i kod izračuna nosivih kapaciteta, za neko veće područje poput rivijere ili otoka.

Dugoročni projekti

Kroz izračune nosivih kapaciteta za pojedine destinacije, ali i otoke, rivijere i slično, tako će se dobiti kompletnu “krvnu sliku” županije ili nekog turističkog područja, dakle, koliko ima komercijalnog i nekomercijalnog smještaja, infrastrukture i sve ostale podatke. Tim su putem neki već i krenuli, međutim, osim detektiranja stanja, lokalne samouprave, mimo prostornog planiranja, nisu imale alata kako nešto riješiti. Unatoč tome što neka destinacija, primjerice, u vršnom opterećenju jedva pokriva potrošnju vode, ne može zabraniti izdavanje novih rješenja o iznajmljivanju.

Sada će, pak, temeljem preporuka iz plana upravljanja, a koje će se temeljiti na konkretnim podacima, moći definirati, primjerice, koliko smještajnih kapaciteta treba i gdje ih konkretno treba. Ili kakve ugostiteljske objekte se želi. Jasno, neće se moći oduzimati postojeća rješenja, već će na ovaj način lokalna i regionalna samouprava moći dugoročnije planirati što želi poticati ili drukčije regulirati.

Ono što je također važno, jest to da će župani, gradonačelnici i načelnici na svojem području moći definirati koji su to turistički projekti od posebne važnosti. Takvi projekti moći će se prijavljivati za financiranje iz Fonda za turizam.

Tako direktno upravljamo turističkom politikom, imamo Fond iz kojeg će se moći financirati projekte od posebne važnosti, a za sljedeći europski operativni program imat ćemo već i popis projekata temeljem kojeg ćemo se moći izboriti za još veća sredstva, istakla je resorna ministrica.