U posljednjih 20 godina ubijeno je čak 400 žena, a samo lani njih 13 od ukupno 27 slučajeva evidentiranih ubojstava. U 12 slučajeva ubojstava ženskih osoba ubojice su bili bliske žrtvama, supružnici, izvanbračni ili bivši partneri. Iako je lani nastavljen pad broja ubojstava u odnosu na 2021. za 11 posto, kao i ukupan pad broja ubojstava žena za 7,6 posto, evidentan je porast broja žrtava ženskog spola čije su ubojice bliske osobe.

Tijekom ove godine ubijeno ih je šest. Prema službenim podacima, Hrvatska je među članicama EU-a na trećem mjestu po broju femicida u odnosu na broj stanovnika. Ova crna statistika svakako je valjani argument nevladinih organizacija za zaštitu prava žena koje su pred resornim Ministarstvom pravosuđa pod geslom »Sigurnost žena je odgovornost države« zatražile da se femicid u zakonodavni okvir uvrsti kao posebno kazneno djelo. Sasvim je jasno zakonodavcima, a posebno stručnjacima, da ubojstvima bliskih osoba prethodi nasilje koje može trajati godinama pa su u inicijalnoj fazi potrebne snažne intervencije kako bi bilo prevenirano krajnje zlo. Žene su žrtve okrutnih supružnika ili nevjenčanih partnera koje dugi niz godina trpe i prešućuju iživljavanja, posebno u situacijama kada imaju zajedničku djecu, nerijetko i mališane iz prethodnih brakova. Nasilnici su nerijetko osobe s problemima ovisnosti o alkoholu, drogama ili s poznatim ili neutvrđenim psihičkim problemima.

Utjecajni u društvu

Iako je uopćeno mišljenje da nasilni partneri dolaze sa socijalnog dna društva, zapušteni anonimci koji završe u crnoj kronici, kruta stvarnost o kojoj smo izvještavali i na ovim stranicama govori nam da su oni nerijetko i utjecajni članovi društva. Često je riječ o tipovima na poziciji političke i ekonomske moći u državnim i lokalnim strukturama, rado viđenim gostima na prijemima, domjencima, crkvenim misama, imućnim i situiranim pojedincima koji neće prezati da utjecajem u svojoj sredini zataškaju nasilje, a da žrtvu u slučaju medijskog razotkrivanja ocrne. U takvoj korelaciji u lokalnim zajednicama žrtva često nailazi na nerazumijevanje pa i nagovaranje na šutnju. Posljedice mogu biti kobne. Prema podacima MUP-a lani je prijavljeno više od 11.500 slučajeva nasilja nad ženama u obitelji ili bliskom krugu – 5.832 osobe ženskog spola bile su žrtve prekršaja nasilja u obitelji, a čak 5.706 kao žrtve kaznenih djela u istom okruženju. Podaci su doista porazni i pokazuju koliko je problem raširen. Nevladine organizacije logično upozoravaju da femicid nije neki potpuno nepredvidljiv zločin. Zapravo, to je najpredvidljivo zlodjelo koje postoji, s uvertirom i matricom. Ubojstvu praktično uvijek prethodi kontinuitet nasilja bliskog izvršitelja, ali i propusti državnih institucija da na vrijeme reagiraju.

Prošlog tjedna u Ministarstvu pravosuđa sastala se radna skupina koja je počela raditi na unapređenju zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Cilj je dobiti prijedlog koji će biti predstavljen na javnom savjetovanju i u startu signalizirati stvarnu volju za prevenciju nasilja nad ženama koji se u formi rasprave još dodatno može poboljšati i precizirati. Inicijalni je prijedlog da bi svako spolno uznemiravanje, pa i jednokratno, bilo kazneno, a ne prekršajno djelo, dok bi u strožem zakonu protiv nasilja nad ženama bile povećane i novčane kazne. Podsjećamo, nedavno su u 13 hrvatskih gradova održani simbolični prosvjedi u organizaciji 40-ak ženskih organizacija i inicijativa zbog brutalnog ubojstva Nizame Hećimović čiji je nasilni nevjenčani partner ubio još tri osobe u krvavom pohodu u Gradačcu u BiH. Zločinac je svoj krvavi pohod snimao i prenosio i na društvenim mrežama kao morbidni reality-show. Šokantno zlodjelo izazvalo je prosvjede širom BiH, posebno u Gradačcu, Sarajevu, Zenici, Bihaću i u Novom Sadu.

Strateški dokument

Hrvatska već osam godina nema Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova kao glavni strateški dokument, unatoč tome što je to njezina zakonska obaveza propisana Zakonom o ravnopravnosti spolova. Vlada RH tek je donijela Nacionalni plan za ravnopravnost spolova koji ne sadrži nikakve konkretne mjere i koji je pitanje ravnopravnosti spolova spustio na nižu razinu, upozoravaju udruge. U svojim zahtjevima mreža nevladinih organizacija i inicijativa žena zatražile su od Vlade i resornog ministarstva da se osim hitnog osnivanja radne skupine koja će raditi na donošenju zakonskih rješenja, jasno definira femicid kao zasebno kazneno djelo u Kaznenom zakonu RH. U tom smislu potrebno je donošenje zakona koji će regulirati sve oblike nasilja nad ženama i staviti sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo u kaznenu sferu. Od nadležnih institucija zahtijeva se donošenje Nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom konvencijom i s predviđenim sredstvima u budžetu za provedbu u praksi.

– Ne može kazna za silovanje biti tri godine, to je čin koji žene oštećuje za cijeli život, upozorila je za N1 aktivistica i članica Nove ljevice (NL) Rada Borić.

– Da bismo razumjeli nasilje, moramo govoriti o neravnoteži moći. Živimo u patrijarhalnom društvu, znamo tko ima moć. Patrijarhat je i na štetu muškaraca i na štetu žena. Zakoni ne mogu biti pisani na način da tumačenja mogu biti preslobodna. Vidimo kroz praksu da imamo različita rješenja, da odvjetnik traži okolnosti koje bi ublažile kaznu nasilniku. Nama treba i bolja strategija i preventivne mjere, a jedna od ključnih stvari je edukacija svih u sustavu, od socijalnih službi do sudaca koji bi trebali razumjeti te odnose moći. Zašto se unaprijed ženama ne vjeruje? Nema olakotnih okolnosti za nasilje, upozorila je Borić, referirajući se na slučajeve u kojima je nasilnicima kao olakotna okolnost uzimano to što su »dobri očevi« ili hrvatski branitelji.