Ovih je dana gotovo u isto vrijeme Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavio podatke o broju osiguranika na kraju kolovoza, a Ministarstvo unutarnjih poslova o broju izdanih dozvola za strane radnike i te brojke još jednom nedvosmisleno pokazuju da bi u Hrvatskoj, u trenutku dok traje obnova nakon potresa i realizacija projekata koji se financiraju iz europskih fondova puno tih gradilišta stalo da nema stranih radnika te da bi bilo nemoguće odraditi i ovogodišnju turističku sezonu.

Podaci HZMO-a govore o tome da je krajem kolovoza u graditeljstvu bilo 135.835 osiguranika, a podaci MUP-a da su u graditeljstvu na isti datum za strane radnike, one koji dolaze iz trećih zemalja, bile izdane 44.564 radne dozvole.

Ako je doista svaki strani radnik u graditeljstvu za kojeg su poslodavci ishodili radnu dozvolu završio na gradilištu u Hrvatskoj i nije radio na crno to znači da je u kolovozu ta djelatnost među osiguranicima imala čak 32,8 posto stranaca.

Sezonske dozvole

Aktivnost u graditeljstvu već je nekoliko posljednjih godina nezamisliva bez stranih radnika, a ta je ovisnost sve veća iz mjeseca u mjesec.

Samo u kolovozu broj stranih radnika u graditeljstvu je porastao za 13,6 posto odnosno za 5.318. Hrvatski su poslodavci u ovoj godini, do 31. kolovoza, ishodili više dozvola za rad stranaca nego što Ličko-senjska županija ima stanovnika.

Radne dozvole u graditeljstvu čine čak 37 posto svih radnih dozvola za strance izdanih u ovoj godini, kojih je prema podacima MUP-a na kraju kolovoza bilo ukupno 120.140. Više je to od broja stanovnika u čak deset hrvatskih županija, i to najbolje govori koliko je hrvatsko gospodarstvo ovisno o stranim radnicima.

Ako je svaki stranac za kojeg je poslodavac dobio dozvolu postao i osiguranik mirovinskog fonda, odnosno ako je zasnovao radni odnos u Hrvatskoj, onda to znači da je u kolovozu 7,14 posto ili gotovo svaki 14 osiguranik u Hrvatskoj bio stranac.

No koliko je doista među osiguranicima mirovinskog ili zdravstvenog fonda stranaca, podatak je koji hrvatske institucije još nisu u stanju dati.

Međutim, o radu tih ljudi umnogome ovisi i održavanje mirovinskog i zdravstvenog sustava i te bi činjenice trebala postati svjesna većina građana, ali i državnih vlasti koje bi ozbiljno trebale razmišljati mogu li i kako integrirati dio tih ljudi u hrvatskog društvo, posebice onih koji u Hrvatskoj nisu samo na sezonskim poslovima.

Do kraja kolovoza bilo je 17.600 sezonskih dozvola za strance, i od toga 91 posto otpada na turizam i ugostiteljstvo.

To znači da sezonske dozvole čine čak 41 posto svih radnih dozvola za strance u turizmu, u kojem je ukupan broj radnih dozvola na kraju kolovoza bio 38.983. Udio stranih radnika u ukupnom broju osiguranika u djelatnosti smještaja i pripreme i usluživanja hrane je 28,3 posto.

Što se tiče djelatnosti na trećem je mjestu po broju izdanih radnih dozvola za strance prerađivačka industrija za koju su odobrene 15.244 radne dozvole, ali u toj grani koja zapošljava preko 250 tisuća ljudi strani radnici nisu toliko dominantni za njezino funkcioniranje.

Nužna integracija

Kolovoška statistika MUP-a pokazuje da su na prvom mjestu po broju radnih dozvola još uvijek državljani Bosne i Hercegovine kojih za koje je izdano 27.616 radnih dozvola, a da slijede državljani Srbije s 18.931 dozvolom za rad u Hrvatskoj.

Na trećem mjestu su se kao i ranije udomaćili radnici iz Nepala za koje je do 31. kolovoza bila izdana 14.721 dozvola, čak 1.400 više nego mjesec dana ranije.

Rastao je to za tisuću u mjesec dana broj dozvola za radnike iz Indije kojih je krajem kolovoza bilo 9.624, a broj radnih dozvola izdanih za Filipince popeo se na 6.862, dok su državljani Bangladeša dobili 5.334 radne dozvole.

To znači da je 31. kolovoza u Hrvatskoj odobrena 36.541 radna dozvola za radnike iz spomenute četiri azijske zemlje. To je 4.310 ili 13,3 posto više nego mjesec dana ranije.

Oglasi o slobodnim radnim mjestima pokazuju da potreba za stranim radnicima neće prestati, posebice ako domaće gospodarstvo ne upadne u recesiju ili ako Hrvatska još više pokrene obnovu i ne smanji tempo europskih projekata.

U takvoj situaciji strane radnike morali bi snažnije prigrliti i granski sindikati, i nevladine udruge, a država bi morala imati ozbiljan plan njihove integracije kako u idućim godinama ljudi koji u Hrvatskoj nastoje zaraditi za kruh ne bi postali predmet sukobljavanja u društvu.

Ako je Hrvatska dosad i mogla ignorirati činjenicu da ovisi o strancima, jer su to uglavnom bili državljani susjednih država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, pa se i nije trebala truditi oko njihove integracije to više nije moguće jer više od trećine stranih radnika dolazi iz Azije i za Hrvatsku i za njih bilo bi štetno da žive izolirano