ZAGREB – Hrvatsko se društvo dobro nosi s pandemijom koronavirusa, ali dugotrajna kriza narušila je povjerenje građana u institucije i otvorila prostor za moguću društvenu destabilizaciju, val nezadovoljstva i intenzivnije društvene proteste, pokazala je među ostalim studija »Hrvatsko društvo u vrijeme koronakrize« što ju je uz podršku Zaklade Friedrich Ebert proveo interdisciplinarni tim znanstvenica i znanstvenika pod vodstvom prof. dr. Dinke Čorkalo Biruški.

Na to bi, smatraju autori studije, mogao utjecati polagani, ali utvrđen trend percepcije pada obiteljskog standarda, sve intenzivniji doživljaj građana da su druge zemlje Europe i svijeta u krizi prošle bolje od nas, kao i očekivanje da će se Hrvatska sporije oporavljati u odnosu na zemlje EU-a i svijeta. Isto tako, događa se pad i zamor solidarnosti izazvan dugotrajnošću krize, sve izrazitiji osjećaj političke bespomoćnosti i doživljaja moralne krize, normativne zbrke i nereda te kontinuiran pad povjerenja u institucije, naročito one koje su politički odgovorne za upravljanje.

Demokratska perspektiva

– Ovoj kombinaciji faktora društvene uznemirenosti dodajemo, međutim, važan ublaživač koji se pokazuje u našim rezultatima: sudionicima su vrijednosti demokratskog ustroja iznimno važne i, što je još važnije, nisu ih se spremni odreći. Štoviše, spremnost na uskratu dvije od vrijednosti, koje su bile i jesu na ozbiljnoj kušnji u vrijeme pandemije – vladavina prava i odustajanje od demokratskog sustava i višestranačja – kod naših je sudionika niska i protokom vremena sve niža. Stoga valja očekivati da demokratska perspektiva našega društva nije u pitanju, ističu autori studije.

Ona je, također, pokazala razmjerno dobru prilagodbu i psihološku otpornost većine građana Hrvatske na krizu izazvanu pandemijom, ali i na postojanje ranjivih skupina. Mlađi građani, žene, niže obrazovani i oni nižega ekonomskog standarda više su pogođeni krizom, te im treba osigurati podršku i pomoć za brži i uspješniji oporavak, ističe se u istraživanju. Ipak, pad povjerenja u ključne političke institucije i rastuće nezadovoljstvo građana tijekom pandemije bit će glavni izazov za oporavak u postpandemijskom razdoblju.

Nedosljedne odluke

– Naši rezultati pokazuju umjerenu povezanost između slijeđenja epidemioloških mjera i zadovoljstva radom nacionalnih aktera u pandemiji, pri čemu nezadovoljstvo građana vremenom raste, posebno radom Nacionalnog stožera civilne zaštite, ali i radom Vlade. Dok je u početku istraživanja nezadovoljnika radom Stožera bilo oko 40 posto, a radom Vlade malo manje od polovine sudionika, u posljednjem mjerenju broj nezadovoljnika radom Stožera prelazi 54 posto, a radom Vlade 58 posto. Pad zadovoljstva je kontinuiran tijekom vremena i vjerojatno uvjetovan nizom neobičnih, nedosljednih i epidemiološki teško objašnjivih odluka koje je donosio Stožer, a Vlada podržavala, kao i nesklonost ustrajavanja na epidemiološkim mjerama kada to, kako je to javnost doživljavala, nije bilo politički oportuno.

Utjecaj početnog pandemijskog udara na mentalno zdravlje, navodi se u studiji, bio je blaži od očekivanog, no s produljenjem trajanja krize može se očekivati da će ona imati svoju mentalnozdravstvenu cijenu. Njome će, ističe se, biti snažnije pogođeni mlađi ljudi, mahom žene, niže obrazovani i oni nižega standarda. Zato društvena solidarnost, a posebno napori odgovornih, trebaju biti posebno usmjereni na ove skupine, kako bi im se omogućio brži i uspješan oporavak, pozivaju autori studije.