Ukupni krediti banaka svim sektorima u ožujku na godišnjoj razini su porasli za desetak posto, pri čemu godišnji prirast kredita poduzećima usporava, a građanima se nastavio solidan rast, unutar čega stambeni rastu sporije, dok je zabilježen brži rast gotovinskih nenamjenskih kredita.

To je sukus izvještaja o kretanju kredita temeljem podataka Hrvatske narodne banke, koji su zabilježili analitičari Raiffeisen banke. Kažu, dakle, da su krediti kućanstvima s iznosom od 20,1 milijardu eura ostvarili solidan rast u odnosu na veljaču (prirast od 1 posto, ili 202,9 milijuna eura), dok je u odnosu na ožujak 2022. rast iznosio 1,1 milijardu eura, ili 5,5 posto.

Promatrano prema strukturi, navode dalje, stambeni krediti, na koje se odnosi polovina ukupnih kredita plasiranih kućanstvima, na mjesečnoj su razini ostvarili skroman rast od 0,5 posto, no intenzivniji rast stambenih kredita, ističu u RBA-i, očekuje se u idućim mjesecima uslijed novoga kruga subvencioniranja. Druga najveća stavka, gotovinski nenamjenski krediti, s udjelom od 36,6 posto u ukupnim kreditima kućanstvima i iznosom od 7,4 milijarde eura, zabilježila je mjesečni rast od 1,4 posto (prirast od 103,2 milijuna eura) te rast na godišnjoj razini od 3,3 posto (234,7 milijuna eura), opisuju RBA analitičari, primjećujući zanimljivu činjenicu, a to je da »ubrzanje rasta gotovinskih nenamjenskih kredita može odražavati povećanu potrebu financiranja tekuće potrošnje u okružju ustrajnih inflatornih pritisaka i posljedičnog utjecaja na raspoloživi dohodak kućanstava«. Ispada, dakle, da je moguće da se građani pojačano zadužuju nenamjenski, podižući gotovinske kredite, očito kako bi kreditima krpali mjesečni kućni budžet, uslijed činjenice da cijene rastu, a plaće ne, pa realni dohodak, odnosno ono što im realno ostane za podmirenje osnovnih životnih potreba – pada.

Neinvesticijska klima

Kao što je poznato, uslijed snažnog lanjskog rasta inflacije, koja sada nešto usporava, pale su realne plaće. Iako se uvelike govorilo da cijene rastu zbog uvozne komponente, jedna analiza HNB-a pokazala je da su ih najviše pogurali profiti poduzeća, od kojih su neka očito koristila priliku da podižu cijene.

Guverner HNB-a Boris Vujčić tako je logično ocijenio da dok je lani to bio glavni uzrok rasta inflacije, ove godine na inflaciju bi mogla utjecati činjenica da će se povećavati plaće, odnosno plaće će krenuti loviti cijene, pa bi se inflacija potražnje mogla nastaviti. No, snažan raskorak očito još uvijek postoji, kada su ljudi prisiljeni dizati kredite kako bi nadopunili financiranje potrošačke košarice. Što je najgore, poznato je da inflacija najviše pogađa one s najmanjim dohocima jer je udio nužnih dobara u košarici veći, a ona su najviše i poskupjela (hrana i energenti). S obzirom na to da oni imaju realno manje, za pretpostaviti je da se upravo iz te populacije najviše »regrutira« potražnja za gotovincima kojima se, dakle, nadomješta ta razlika.

Kako su kamate na kredite u uzlaznoj putanji, tako građani vraćaju sve više kamata bankama, što im dodatno smanjuje standard, odnosno pridonosi siromašenju. Eurozona je pak u fazi rasta kamata: Europska središnja banka konstantno ih podiže ne bi li utjecanjem na cijenu kapitala utjecala i na smanjenje inflatornih pritisaka, što joj je glavni cilj. No, time se i pogoršava pozicija korisnika kredita, a ponovo jača pozicija vlasnika kapitala.

Tri ključne stope ECB-a su na 3,25 posto, 3,75 posto te 4 posto. Kako rastu one, tako rastu i kamate na kredite, što se kod nas posebno osjeti od ulaska u eurozonu. Ključna stopa ECB-a koja se odnosi na prekonoćne depozite banaka kod središnje banke čak je 3,25 posto, što znači da banke, sve i da ništa ne rade, nego samo drže viškove likvidnosti kod HNB-a, zarađuju na te viškove odličan prinos. Kako rastu ključne stope ECB-a, na kojima banke lijepo zarađuju, tako rastu i kamate na kredite građanima i poduzećima, pa je u tijeku jedan proces koji, ako se predugo nastavi, vodi u osiromašivanje građana, bogaćenje banaka, a osim toga i jednoj potpuno neinvesticijskoj klimi, gdje se svaka banka logično pita: zašto bi nekoj tvrtci posudila novce, uz trošak obrade kredita i rizik kakav već prati uobičajeni bankarski biznis, kad bez ikakvog rizika i »štrapaca« sve može pohraniti kod središnje banke te i dalje zarađivati prinos od 3,25 posto?

Nisu optimisti

ECB je najavio da će na njihove daljnje odluke utjecati prije svega tekući podaci, odnosno više nema sigurnog smjera zatezanja monetarne politike, no izgleda da se u krugovima analitičara i poznavatelja logike ponašanja središnjih banaka očekuje i daljnji nastavak rasta ključnih kamatanjala. Tako u Fokusu tjedna glavnog ekonomista HUP-a Hrvoja Stojića stoji da se »na idućoj sjednici ECB-a u lipnju očekuje daljnje podizanje depozitne stope za 25 baznih bodova na 3,50 posto«.

– Naime, ECB se i dalje bori s rastućim inflacijskim očekivanjima koja su u ožujku za jednogodišnji horizont porasla na pet posto, tumače u HUP-u, ali ipak u osnovnom scenariju očekuju da »nakon lipanjskog povećanja depozitne stope na maksimalnih 3,5 posto ECB napokon zaustavi ciklus rasta kamata, ali i da ih zadrži u dobrom dijelu ove godine u borbi protiv inflacije uslijed relativnog snažnog rasta primanja zaposlenih«. No, zanimljivo, bez obzira na zahtjeve za rast plaća, štrajkove i prosvjede koji su se zaredali diljem Europe, potrošači u eurozoni, kako su pokazali rezultati zadnjeg istraživanja ECB-a, i dalje procjenjuju da će nominalna primanja kućanstava za godinu dana rasti čak četiri puta slabije od cijena. Dakle, Europljani nisu optimisti u pogledu vlastite realne kupovne moći.