Vodstvo HRT-a potvrdilo je da procijenjenih 95 milijuna kuna, što im država temeljem sudske odluke mora vratiti za preplaćeni PDV iz 2002. uvećan za kamate, namjerava riješiti prijebojem s budućim obvezama javne radiotelevizije prema državi do 2025.

“HRT će predložiti Ministarstvu financija da se navedeno potraživanje riješi kao prijeboj s budućim dospjelim obvezama prema državi kroz idućih 5 godina”, ističe HRT u odgovoru Hini.

Prijedlog HRT-a uslijedio je nakon odluke Visokog upravnog suda koji je potvrdilo presudu kojom se nalaže Ministarstvu financija i Poreznoj upravi da utvrde nastup apsolutne zastare prava na utvrđivanje PDV-a od 1. siječnja do 30. lipnja 2002. u ukupnom iznosu od 49,9 milijuna kuna, izvijestio je Jutarnji list. Uvećan za kamate, taj iznos je dosegao 95 milijuna kuna.

Spor između države i HRT-a vuče se još od 2005. kada je tadašnji ministar financija Ivan Šuker tražio da HRT plati dug navodeći kako nije istina da HRT mora platiti PDV na pretplatu odnosno pristojbu “jer se od HRT-a traži samo da plati porez na proizvedeni i emitirani program, dakle prodani proizvod HRT-a”.

Iako se HRT pozivao na zastaru Ministarstvo ih je ovršilo. Sredinom 2010. HRT je pokrenuo upravni spor kako bi dokazali da je u vrijeme kad su ovršeni već nastupila zastara. U to vrijeme na čelu HRT-a kao v.d. glavnog ravnatelja bio je Josip Popovac, sadašnji ravnatelj Agencije za elektroničke medije i predsjednik Vijeća za elektroničke medije (VEM).

No, Upravni sud u Zagrebu tek je prošle godine poništio rješenje Ministarstva financija i Porezne uprave te naložio da država HRT-u plati gotovo 50 milijuna kuna uvećanih za kamate, kao i troškove postupka.

Kako se navodi u sudskom obrazloženju objavljenom u medijima, “razvidno je da je porez na dodanu vrijednost godišnji porez pa stoga u konkretnom slučaju za razdoblje oporezivanja koje je bilo predmetom inspekcijskog nalaza, odnosno, od 1. siječnja do 30. lipnja 2002., poreznu obvezu je bilo potrebno utvrditi u 2003. obzirom na to da je konačni obračun trebalo dostaviti do kraja travnja 2003”.

Slijedom toga, ističe se, “zastara prava na utvrđivanje predmetne obaveze počinje teći 1. siječnja 2004. te apsolutna zastara nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći”.