Porod je jedan od najintenzivnijih i najvažnijih trenutaka u životu svake žene, ali i trenutak velikog iščekivanja i radosti za cijelu obitelj. Iskustvo je to ispunjeno nevjerojatnom snagom, ljubavlju i hrabrošću, a svaka trudnica ima svoju jedinstvenu priču.

No, priča Barbare i Tihomira Vukoje iz Pakoštana ipak je poput filma; Tihomir, koji nije ni planirao biti na porodu smatrajući da to nije za njega, spletom okolnosti porodio je svoju suprugu ispred obiteljske kuće.

Supruga koordinirala

Sve je započelo u petak oko osam ujutro, ustali su i supruga mu je rekla da su krenuli trudovi i da će roditi, ali da nema razloga za paniku jer je velik razmak između trudova.

– Spremio sam svoju drugu djecu, doručak i sve to. I supruga se krenula spremati. Odveo sam djecu do mojih roditelja koji žive u kući odmah pored nas. Kad sam se vratio, naglo su joj skočili trudovi, s deset minuta razmaka na svakih dvije minute, već od bolova nije mogla ništa, ni hodati.

Htjeli smo zvati svoju kumu koja je doula, ali nije mogla doći, i ona ima troje djece, pa smo krenuli sami, započinje Tihomir kojem je supruga najprije rekla da ne treba zvati hitnu.

Tihomirov brat pripremao je automobil, a oni su se krenuli spuštati s drugog kata.

– Puknuo joj je vodenjak, ali rekla mi je da nema panike, da je voda čista. Srećom je supruga upućena u sve, a nije ni ona paničar, ovo nam je treće dijete. I spuštali smo se, ali kad smo došli do srednjeg kata, rekla mi je da ipak ne može i da zovem hitnu što smo odmah i napravili.

Onda je opet krenula hodati, uspjeli smo se spustiti s kata, sjeli u automobil, no nismo prešli niti deset metara kad je dijete počelo izlaziti. Onda smo stali kod susjeda na parking, praktički na makadam. Rekla nam je da donesemo ručnike, vodu i plahte.

Supruga nas je koordinirala dok je rađala, znala je sve što treba i kako. Došle su i nevjeste, moji roditelji, svi su pomagali, priča nam ovaj hrabri otac.

Sve u desetak minuta

S obzirom na to da je od Pakoštana do Zadra bila ogromna gužva u prometu, smatra da je bolje da se sve odvilo ispred kuće, nego na putu prema bolnici.

– I tako, krenula je rađati i u jednom trenutku mi je rekla da uhvatim dijete, da izlazi! Ovo je prvi put da sam bio na porodu, govorio sam da neću biti na porodima, da to nije za mene, i evo što se dogodi, govori nam Tihomir kroz smijeh.

Sve se odigralo vrlo brzo, trajalo je oko deset minuta, a razmišljali su jedino o tome da sve prođe dobro i da ostanu smireni.

– Sreća je što je moja žena dosta smirena, mene je malo hvatala nervoza, moram priznati, ljutio sam se na sebe što nismo prije krenuli prema bolnici.

Ali, žena je bila baš prisebna, ona je smirivala moju majku i nevjeste, zna dosta o porodima, ima iskustvo od prije, a i dosta zna zahvaljujući kumi koja je doula, razgovaraju o svemu tome, kazuje Tihomir.

Hitna pomoć došla je najbrže što je mogla i naravno bili su itekako iznenađeni.

– Mislili su da žena rađa, ne da se dijete već rodilo. Sve je dobro prošlo, pregledali su ih, prerezali pupčanu vrpcu, smjestili bebu, sad su u rodilištu gdje su im svi čestitali, kaže Tihomir koji u šali dodaje da ga sad prijatelji zovu »babica«.

Naša »babica« svima koji se nađu u ovakvoj situaciji savjetuje da ostanu – smireni.

– I prije su ljudi tako rađali. Naravno da je bolje otići prije u bolnicu, ali ako se nađete u ovakvoj situaciji, samo smireno, od panike se samo gore može napraviti, ističe Tihomir koji zahvaljuje svima koji su došli i htjeli pomoći, ne stvarajući gužvu ni paničareći, ali i hitnoj pomoći i zadarskoj bolnici.

– Napravili su sve što je u ovoj situaciji bilo moguće, svaka čast svima, zaključuje otac malene Klare.

Ova lijepa priča obitelji Vukoja iz Pakoštana prava je potvrda nevjerojatne snage i ljubavi koja povezuje obitelji.

Od srca čestitamo cijeloj obitelji, a Klari želimo puno sreće, zdravlja te da je odlučnost koju je pokazala u prvim trenucima života zauvijek prati.